Zadar, Herceg Novi, Dubrovnik, Split, Rijeka - ruta je to kojom, ovih dana, putuje mrtvo tijelo sv. Leopolda Mandića. Tijelo katoličkog sveca, koji je umro 1942., u Hrvatskoj je prvi put bilo izloženo u travnju prošle godine u Zagrebu, a tom ga je prigodom vidjelo oko 200.000 ljudi. I dok turneja relikvija tijela Leopolda Mandića, kojeg je papa Ivan Pavao II 1983. proglasio svecem cijele Katoličke crkve, s jedne strane izaziva euforiju među desecima tisuća vjernika, ovih je dana pažnju na društvenim mrežama privukao status mlade katolkinje, Kristine iz Osijeka, koja čitav spektakl smatra 'morbidnom turnejom mrtvaca' - prenosi portal 100posto.
Riječ je o, kako tvrdi, „štovanju trulog, mumificiranog korpusa (leša), premazanog svim mastima“.
„Čak i egipatske mumije danas počivaju u svojim grobnicama ili muzejima, no rimokatoličke mumije se navlače okolo kako bi se zarazilo i onečistilo što više ljudi“, napisala je Osječanka u statusu koji je odmah privukao golemu pozornost i izazvao različite reakcije. Svećenicima je poručila da bi trebali više čitati i poučavati Stari zavjet, kao opomenu i upozorenje na ono što se događalo svećenicima koji su zavodili narod. Osvrnula se i na to što Biblija kaže o nekromaniji – zazivanju duša mrtvih.
'Tako se zazivaju sami demoni'
„Svaki puta kada se zaziva neki mrtvac, koliko god bio svet za svog života, zazivaju se sami demoni. Tako Hrvatska, preko svojih slijepih vođa, još jednom otvara svoja vrata demonima da pustoše ovu zemlju. Praksa štovanja svetaca, bilo živih ili mrtvih, spada u vještičarenje, vudu, čarobnjaštvo, vračanje, magiju, zazivanje mrtvih, kontakt s mrtvima, idolopoklonstvo – sve ono što je pred Bogom gadost, sve ono što je zlo u Božjim očima“, poručuje Kristina.
Na pitanje portala 100posto, je li njen komentar naišao na razumijevanje ili pak na oštre kritike, odgovara – nisam dobila niti jednu neugodnu poruku niti komentar, što mi je drago, jer to znači da su ljudi shvatili moju poruku.
Objavu portala Bibilijaiznanost.net koju je komentirala, objavljujemo u cijelosti :
Nevjernici ovih dana ismijavaju kršćane. U Hrvatsku je još jednom kao počasni gost primljen davno preminuli rimokatolički svetac Leopold Mandić. Mrtvac obilazi Hrvatskom ne bi li ga što više ljudi dotaklo, utjecalo mu se i zazvalo ga. No, prava istina je da se radi o štovanju trulog mumificiranog korpusa (leša) premazanog svim mastima da bi izgledao kao da je živ.
Dogradonačelnica Splita Jelena Hrgović rekla je kako je ovo poseban trenutak za Split i Splićane. „Kad u grad dolazi poseban gost, potrebno je napraviti posebnu dobrodošlicu. U grad Split dolazi netko vrlo poseban, i kao gost i kao prijatelj. Dolazak relikvija svetog Leopolda Mandića nije samo dolazak, već i hodočašće. Ovo je velika čast za grad i njegove stanovnike da imaju iznimnu priliku da se susretnu na jedan poseban način s nekim tko otvara priliku za drugačije promišljanje života. Split će na jedan trenutak biti središte svijeta“, konstatirala je.
Turneja kojom će se ovaj leš kretati ovih dana je kako slijedi: Zadar, Herceg Novi, Dubrovnik, Split, Rijeka. Kroz grad Split napravljen je plan kojim će se prometnicama kretati te blokirati prolaz građanima. Očekuje se veliko mnoštvo i gužva prilikom prolaska ove „važne ličnosti“. Ljudi ne žele propustiti njegov dolazak, žele ga vidjeti, dotaknuti, kao da ima neke posebne moći koje ih mogu spasiti.
Mumificiranje – praksa poganskih štovanja
Za očuvanje mrtvih tijela koriste se posebne tehnike – mumificiranje i balzamiranje. Postupak obično uključuje odstranjivanje lako razgradljivih unutarnjih organa, a ostatak tijela se konzervira kako bi ga se što trajnije očuvalo. Koriste se kemikalije i niske temperature koje će očuvati mrtve stanice kože i organa.
Radi se o praksi koja potječe iz egipatskih božanstava sa ciljem što dužeg očuvanja tijela od neraspadljivosti, čime se ukazuje potreba za vječnim životom. Svrha je glorifikacija osobe, davanje počasti osobi, kralju, faraonu kojeg se štovalo za života. Egipćani su vjerovali da tako mogu pobijediti zagrobni život i osigurati vječno spasenje, jer se oslobađaju oni elementi duše koji će preživjeti smrt tijela. Pošto je postupak dugotrajan i skup, nije ga mogao priuštiti svatko. Nekad faraoni, danas počasni rimokatolički sveci.
Poznato je da je rimokatolicizam kopirao mnoge prakse ritualnog štovanja od poganskih religija, stoga nas ne treba čuditi ni praksa mumificiranja „svetaca“, za koje se vjeruje da imaju pristup Bogu te mogu zagovarati za ostale jadne grešnike na ovoj zemlji. Pa čak i egipatske mumije danas počivaju u svojim grobnicama ili muzejima, no rimokatoličke mumije se navlače okolo kako bi se zarazilo i onečistilo što više ljudi.
Jadni ljudi. Slijepi ljudi. Mrtvi ljudi. Mrtvi u svojim grijesima. Mrtvi traže mrtve. Zašto tražite Živoga među mrtvima? Ne može vas spasiti mrtvac, već samo živi, uskrsli Isus koji jedini zagovara i posreduje za grešnike na zemlji.
Mrtvi štuju mrtve
Istina je da svaki puta kada se zaziva neki mrtvac, koliko god bio svet tokom svog života, zapravo se zazivaju sami demoni. Tako da Hrvatska preko svojih slijepih vođa još jednom otvara svoja vrata demonima da pustoše ovu zemlju. A Bog nikome ne ostaje ništa dužan; oduvijek je kažnjavao idolopoklonstvo. Što tko sije, to i žanje.
Koliko je Bogu odvratno diranje mrtvaca govori starozavjetni zakon kojeg su se Izraelci morali držati kako bi ostali čisti i ne bi zarazili ostatak naroda. Svatko tko je dirao mrtvaca, a nije se očistio, morao se istrijebiti. Zakon vrijedi i danas, jer tko god nije očišćen po Isusovoj krvi, to jest nije prihvatio činjenicu da samo Isus može očistiti osobu da stane pred svetoga Boga, istrijebit će se, prije ili kasnije.
„Tko god se dotakne mrtvaca, tijela čovjeka koji je preminuo, a ne očisti se, oskvrnjuje tabernakul GOSPODNJI; stoga neka se takva osoba istrijebi iz Izraela. Budući da voda očišćenja nije bila izlivena po njemu, nečist je; nečistoća njegova još je na njemu“ (Brojevi 19,13).
Isus nam je rekao: „Pusti mrtve neka pokopaju svoje mrtve! A ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje!“ (Luka 9,60). Isus je mislio na duhovne živuće mrtvace. Mrtvaci neka se bave mrtvima, a živi u Kristu neka navješćuju život.
No, ovi današnji živi mrtvaci ne samo da pokapaju svoje mrtve, već ih mumificiraju, balzamiraju i štuju njihove mrtvačke kosti.
Što Biblija kaže o nekromaniji – zazivanju mrtvih?
Nekromanija se definira kao prizivanje duhova mrtvih u svrhu magičnog otkrivanja budućih događaja. U Bibliji nekromanija još uključuje vračanje, čarobnjaštvo i prizivanje mrtvih, i svaki puta ju Bog strogo zabranjuje i osuđuje.
„Ne obraćajte se zazivačima duhova i ne tražite pogađače, da se ne biste njima onečistili. Ja sam GOSPOD, Bog vaš“ (Levitski zakonik 19,31).
„A osoba koja se obrati zazivačima duhova i pogađačima da se s njima bludu odaje, i protiv te osobe okrenut ću lice svoje i istrijebiti je ispred puka njezina“ (Levitski zakonik 20,6).
„A čovjek ili žena koji bi bili zazivači duhova ili pogađači neka se smrću kazne; neka ih se kamenjem zaspe. Krv njihova neka padne na njih“ (Levitski zakonik 20,27).
„I kad vam reknu: ‘Tražite zazivače duhova i pogađače koji šapću i mrmljaju’, ne bi li puk trebao tražiti Boga svojega? Zar će se u mrtvih za žive raspitivati?“ (Izaija 8,19).
„Neka se u tebe ne nađe nijedan koji bi svojega sina ili svoju kćer proveo kroz oganj, tko bi se bavio vračanjem ili čaranjem ili gatanjem ili čarobnjaštvom ili bacanjem uroka ili doznavanjem od duhova ili pogađanjem ili dozivanjem mrtvih. Jer gnusoba je GOSPODU tko god to čini; zbog tih ih gnusoba GOSPOD, Bog tvoj, i tjera ispred tebe“ (Ponovljeni zakon 18,10-12).
„Tako pogibe Šaul zbog svojega nevjerstva kojim se iznevjerio GOSPODU — zbog riječi GOSPODNJE koju nije držao, kao i zato što je tražio vodstvo od zazivača duhova, a nije pitao GOSPODA. Zato ga je pogubio i prenio kraljevstvo na Davida, sina Jišajeva“ (1. Ljetopisa 10,13-14).
Praksa štovanja svetaca, bilo živih ili mrtvih, spada u vještičarenje, vudu, čarobnjaštvo, vračanje, magiju, zazivanje mrtvih, kontakt s mrtvima, idolopoklonstvo – sve ono što je pred Bogom gadost, sve ono što je zlo u Božjim očima. I svatko tko to prakticira neće ostati nekažnjen. Bog nam je dao svoju riječ, a Bog ne laže. Tko ljubi Boga, neće raditi ono što ga ljuti, neće izazivati Njegov gnjev.
Zašto ovaj narod izaziva Boga na gnjev?
Zašto ovaj narod izaziva Boga? Zašto ga uporno provocira svojom neposlušnošću i nepodložnošću? Zašto uporno istjeruje svoje i sluša zabludjele i slijepe vođe koji samo postavljaju stupicu da narod posrće i na kraju propadne. Današnji svećenici bi malo više trebali čitati i poučavati Stari zavjet kao opomenu i upozorenje što se događalo svećenicima koji su zavodili narod. Evo pravog primjera:
„Proklinjanje i laž i ubijanje i krađa i preljub; krše sve ograde, krv dostiže krv. Zato zemlja tuguje, i sahne svatko tko u njoj stanuje, zajedno sa zvijerima poljskim i pticama nebeskim; pa i ribe morske nestaju… Puk moj propada jer je bez znanja. Budući da si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećeništva svojega; i budući da si Zakon svog Boga zaboravio, i ja ću tvoje zaboravit’ sinove. Kako su se više množili, tako su više protiv mene griješili. Slavu ću njihovu u sramotu promijeniti. Hrane se grijehom puka mojega, i dušu su svoju upravili prema bezakonju njihovu. Zato će svećeniku biti kao i puku; i kaznit ću ga za njegove putove, i naplatiti mu za njegova djela“ (Hošea 4,2-3.6-9).
„Jao vama, knjižnici i farizeji! Licemjeri! Jer nalik ste obijeljenim grobovima koji izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće“ (Matej 23,27).
Zašto imati posla s mrtvima pored živoga Boga?
Čašćenje, klanjanje, štovanje, slavljenje, zazivanje, molitva… Možete nazivati stvari kako god hoćete. No, za pravog sveca, živog u Kristu, onog kojemu je oprošteno, koji je očišćen Isusovom krvlju, sva slava pripada samo Bogu.
Što će ti, čovječe, mrtvac pored živog Isusa?“, stoji na portalu Biblijaiznanost.net.
