- Pozdrav, javljam se sa neobičnim upitom, ali vrijedi pokušati - tim riječima započela je pismo, upućeno na adresu našeg portala, jedna Riječanka, koja je iznijela zanimljivu priču:
- U ljeto davne 2006.godine upoznala sam jednog dragog simpatičnog dečka koji se zvao Šime, radio je kao konobar u kafiću Arsenal,bio je u ranim 20-im godinama. Par puta smo izašli na kavu, zadnji put čini mi se da je to bilo u kafiću u Robnoj kući u Zadru. Ja sam se vratila u Rijeku, s vremenom promijenila broj telefona, krenula na faks, obaveze i jednostavno život ide dalje - piše Riječanka, te dodaje:
- U braku sam i majka malene curice, ali u posljednje vrijeme se sjetim tog divnog dečka i voljela bih nekako doći u kontakt s njim, znati što se njemu desilo sa godinama... Neki ljudi nam jednostavno ostave neki poseban trag u životu... Eto, ako postoji neki način na koji bi mi pomogli da stupim u kontakt sa tim dečkom bila bih zahvalna.
- Moje ime je K. (podaci poznati redakciji, kao i njezin e-mail).
- Ne znam da li se on mene sjeća toliko godina kasnije. Zamolila bih da samo da se ne spominju javno moji podaci i e-mail... - napisala je Riječanka na kraju pisma, a mi upućujemo poziv Šimi koji je prije 15 godina "konobario" u Arsenalu da se javi redakciji Zadarskog.hr!