Zbog permanentnog smanjenja broja stanovnika odnosno sve intezivnijeg iseljavanja građana/ki iz RH, ponovno se aktualizira pitanje zatvaranja školskih objekata. Zgrade starih napuštenih škola su prazne i odavno bez djece. One su mrtvi kapital. Trend ''gašenja'' škola se intezivira, osobito u ruralnim i/ili manjim sredinama. Na otocima je stanje postalo alarmantno i prije uspostavne samostalne Hrvatske.
Neiskorištene i napuštene školske zgrade treba staviti u funkciju jer se time potiče gospodastvo, seoski turizam, sve do demografske obnove… To su samo neki od razloga zašto su napuštene škole zakopano blago.
Koje su pretpostavke da bismo krenuli u projekt revitalizacije "zakopanog blaga"?
Županije i gradovi, kao osnivači srednjih i osnovnih škola, trebale bi konačno nešto učiniti da se svrsishodno iskoriste potencijali (ne)brojnih napuštenih školskih zgrada. Prije svega treba konsenzs oko prenamjene napuštenih ovjekata. Kao za sve, tako i ovo pitanje bitna je ponajprije volja domicilnog stanovništva. Slijedeći korak je politička volja lokalne (samo)uprave. Idući korak je utvrditi točan broj takvih objekata. I na kraju posljednji korak je procjena vrjednosti istih i/ili snimti u kakvom su stanju te jesu li su vlasnički odnosi riješeni. Naime, brojne napuštene škole nemaju katastarsku i gruntovno sređenu dokumentaciju, veliki broj njih je iz 19. ili 20. stoljeća i uknjižene su na vlasnike kojih danas nema, što komplicira ali ne i sputava realizaciju projekta revitalizacije ex školskih objekata.
Činjenica je da napuštene škole svugdje vape za obnovom. On su trnu oku svakom mjestu. Smatram da njihovu prenamjenu treba usmjeriti ponajprije na neprofitabilne aktivnosti, primjerice škole u prirodi, škole stranih jezika i međunarodnih susreta mladih stvaratelja, kiparske i restauratorske radionice, škole za obnavljanje autohtonih zanimanja, likovne kolonije, klubovi za mladih, međunarodne susrete mladih kreativaca, ekocentre, kulturno-pedagoške centre za djecu i mlade iz dijaspore, rehabilitacijske centre, svo do malih i srednjih obrta ... Kao ogledni primjer navodim prelijepu zgradu u mjestu Beli na otoku Cresu, napuštenu 1980., u koju se 1993. useljava ekocentar, a stručnjaci s mladim volonterima skrbe o zaštiti bjeloglavih supova.
Primjeri iz Zadarske županije
U zadnjih stotinjak godina Zadarska županija je došla do podatka kako ima preko 200 napuštenih škola! Samo na otocima zadarskog arhipelaga postoje 32 napuštene škole. Matična škola u Neviđanima na otoku Pašmanu ima pet područnih škola i nijedna više nije u funkciji. I na Dugom otoku kao i na Pašmanu postoji samo jedna matična škola (u Salima) u kojoj dolaze djeca s čitavog otoka, a nastava se odvija samo u područnoj u školi u Božavi, dok u ostalim područnim školama - Zaglav, Brbinj, Luga, Žman, – nema niti učenika ni nastave.
To su bili neki od razloga zašto sam u Zadru kao član gradskog poglavarstva 1997. godine inicirao projekt "Udahnimo život napuštenim školama". Za projekt je bio zainteresiran grad Čakovec, točnije htjeli su u mjestu Soline na Dugom otoku dvije napuštene i već devastirane školske zgrade preurediti i koristiti za školu u prirodi za učenike iz Čakovca koji bi tu (s nastavnicima) dolazili tijekom cijele godine. Za taj projekt dali bismo im 50-godišnju koncesiju i cijelo mjesto bi oživjelo. Međutim, već u startu je nekoliko glasnih kritizera u Mjesnom oddboru od prvog dana bilo protiv toga, iako je već tada u mjestu tijekom godine (osim ljeti) većina stanovnika bila treće životne dobi, a mjesto nije imalo niti svoju trgovinu. Grad Čakovec je u proračunu grada već imao namijenjena sredstva za ovaj projekt, ali MO Solina je dugo, dugo „vijećao“, toliko dugo da su na kraju gradske vlasti iz Čakovca odustale i sve je „palo u vodu“! Tih nekoliko buntovnika među lokalnim stanovništvom imputirali su meni i poglavarstvu Zadra loše namjere, a kad su počeli kalkulirati da bi se zbog velikog broja učenika u mjestu trebao otvoriti i trgovina, nisu se mogli međusobno dogovoriti kome će dopasti taj posao, i tako su minirali ovaj projekt. Pitam ih danas jesu li i danas prigovarati zadraskim vlastima da im je mjesto "mrtvo" i hoće li danas kukati da im izumire selo!?
Ipak, na drugim otocima zadarskog arhipelaga, posljednjih godina se događaju pozitvni pomaci. Tako su u Dobropoljani i Banju stare škole ostale djeci, jer su uređeni dječji vrtići, a gradske vlasti Zadra u travnju prošle godine dobile idejno rješenje za uređenje zgrade bivše osnovne škole na otoku Ravi. Tamo planiraju skoro otvaranje edukacijskog centra s raznim radionicama, nogometnog i dječjeg igrališta, a sve je povjereno udruzi LAG Mareti. Sredstva su prikupljena iz EU fondova za poboljšanja kvalitete života otočnog stanovništva. Kao drugi poticajan primjer navodim aktiviranje projekta na Zapuntelu s idejnim prijedlogom udruge Žaruljica. Grad Zadar je sklopio ugovor s tom udrugom o korištenju bivše školske zgrade gdje se tijekom ovog ljeta planiraju održavati brojne edukacije, prezentacije i ljetne škole. To su primjeri primjeri stavljanja u funkciju zapuštenih starih škola na našim demografski devastiranim otocima.
Primjeri iz Splitko – dalmatinske, Primorsko- goranske i Karlovačke županije
U Županiji splitsko-dalmatinskoj su evidentirali 153 napuštene škole, a 2018. godine su tamošnje vlasti odlučile takve objekte dati na dispoziciju poduzetnicima i to za otvaranje zamrlih obrta, malih gospodarstava, hostela i slično. Tom inicijativom odlučili su demografski unijeti život u slabo naseljena područja Županije tj. staviti neiskorištenu i zapuštenu imovinu u funkciju. Mislim da su trebali kao prioritet za prenamjenu dati onim subjektima koji će revitalizaciju nekadašnjih objekata dati neprofitabilnim aktivnostima odnosno onim koji će biti što sličnijima odgojnoobrazovnoj djelatnoti. Ovo navodimiz razloga kada ta mjesta "ožive" onda da se zgrade vrate prvotnoj namjeni, a što bi bilo puno lakše negó da su u potpuno drugoj djelatnosti. No, i takvi pomaci su za pohvalu! Sve je bolje od "zakopanog blaga".
Prema mojim informacijama Primorsko-goranska županija je 2015. godine izradila dokument ''Informacija o školskim zgradama područnih škola koje nisu u funkciji odgojno-obrazovnog procesa'', a kao cilj se navodi pronalaženje najboljeg načina za revitalizaciju napuštenih škola. Međutim, u Istri su takvi objekti samo popisani, ali je izostala realizacija cilja i/ili strategija njihove prenamjene.
Samo je u Karlovačkoj županiji napravljen ozbiljan iskorak po pitanju prenamjene "mrvih" školskih objekata. Karlovačka Županija se prije više o deset godina odlučila za prenamjenu ranijih škola. Prema izvješću iz 2014. godine županijskog Upravnog odjela za školstvo, odabrali su (u prvoj fazi) 17 napuštenih područnih škola za koje ujedno postoji i interes za korištenje iskazan od strane različitih fizičkih ili pravnih osoba - od gospodarske do socijalne namjene (domovi za starije osobe, dom za odgoj djece i mladeži..). Na području Karlovačke županije desetak napuštenih školskih objekta je stvljeno na dispoziciju lokalnim udrugama i poduzentnicina, a srednjoročni cilj im je prenamjena za pedesetak takvih objekata. Naravno da su prije toga rješavali imovinsko-pravni status našuštenih škola. U projekt se krenulo da bi se ponajprije osigurao razvoj seoskih domaćinstava, novih turističkih objekata, staračkih domova… Ova županija može biti ogledni primjer u revitalizaciji napuštenih i devastiranih školskih objekata. Prenamjenom školskih zgrada županijske vlasti žele podignuti standard u ruralnim krajevima i omogućiti povratak i(li) ostanak domicilnom stanovništvu.
Zaključno: Na temelju podataka nekoliko županija u Hrvatskoj (koje su u teksu izneseni) pretpostavljam da u Hrvatskoj imamo cca. 2. 000 napuštenih škola, od kojih su brojne stradale u ratovima, ali najveći njih je devastiran zbog iseljavanja mladih obitelji (prije) samostalnosti Hrvatske. Pitam se zašto i onda (u socrealizmu) nisu apelitrali oni koji se bave demografskom politikom?! Neovisno o tome, zaključujem i apeliram da je vrijeme da se u prioritetima državne i lokalne politike konačno treba naći pitanje revitalizacije nekadašnjih škola.