ŽELJKO MARŽIĆ: Tko vadi pijesak s Velog boka, ima li koncesiju i je li pijesak s te lokacije odvozio i Ante Fabijanić, gradonačelnik Paga?

U nastavku polemike iumeđu gradonačelnik Paga Ante Fabijanića i gradskog vijećnika Željka Maržića, dobili smo Maržićevo priopćenje koje prenosimo u cijelosti.

Svatko tko je pročitao moje priopćenje, mogao je razumjeti iznesene činjenice. Gradsko vijeće donijelo je odluku o tome da se raspiše natječaj za prodaju zemljišta u Košljunu. I ja kao vijećnik sam digao ruku za to. Ništa u tome nije sporno.

Komentirao sam tada da to smatram provođenjem Prostornog plana, na način da se turistička zona stavi u funkciju, u cilju razvoja Grada, a ne primarno da se dobije novac od prodaje za završetak mosta. Problem je nastao nakon što je Raj d.o.o. uplatio naknadu za prodaju zemljišta Gradu. Neposredno nakon toga Općinsko državno odvjetništvo uputilo je dopis Gradu u kojem je navelo da se zemljište koje je Grad uknjižio i prodao, obzirom da se isto nalazilo u šumsko gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma, treba biti vlasništvo Republike Hrvatske.

Predložilo je stoga Gradu nagodbu za mirno rješenje spora, na način da se kao vlasnik uknjiži Republika Hrvatska, a Grad da novac vrati kupcu. U protivnom, kako je navedeno, ukoliko Grad ne postupi po prijedlogu, RH će podignuti tužbu radi uknjižbe zemljišta. Kako gradonačelnik Ante Fabijanić nije reagirao na upozorenje ODO-a, nakon prve presude uknjižila se RH kao vlasnik zemljišta. Nakon druge presude donesene u korist „RAJ“ d.o.o., Grad ima obvezu vraćanja novca dobivenog od prodaje zemljišta i zatezne kamate, obzirom na proteklo vrijeme od uplate.

O tom dopisu, odnosno prijedlogu ODO-a, gradonačelnik Fabijanić nije obavijestio Gradsko vijeće, što je prema svim propisima morao. Morao je iz jednostavnog razloga što je vrijednost zemljišta odnosno tada potencijalnog spora iznosila preko sto puta više od iznosa kojim smije raspolagati Gradonačelnik. U ovom je slučaju o dopisu i prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva trebalo biti obaviješteno Gradsko vijeće, nakon čega je Gradsko vijeće o predloženom trebalo donijeti odluku. Gradsko vijeće o tome nije ni dobilo informaciju.

Tadašnji suradnici gradonačelnika Fabijanića rekli su mi da o tome nisu ništa znali, a gradonačelnik Fabijanić da su znali. Ovako, novac je potrošen, a sada Grad plaća i glavnicu i kamatu koja trenutno iznosi oko 17 milijuna kuna. I čija je to odgovornost i krivica? Vrhunac makijavelizma u ponašanju gradonačelnika Fabijanića u ovom slučaju je izjava da ovi sporovi (Raj i Jović) ne bi bili izgubljeni da su odvjetnici Grada postupili drugačije!

Znači nije bitno što je Gradonačelnik postupio protivno zakonskim propisima i propisima Grada Paga, kako je prethodno obrazloženo, te direktno proizveo štetu Gradu, već je problem što odvjetnici to nisu uspjeli na sudu obraniti! Oko cijene izgradnje novog vrtića u Pagu, iznio sam sve činjenice, iz kojih je vidljiv i tijek izgradnje i cijena. „Dječji vrtić košta Grad Pag preko 30 milijuna kuna..“ kaže gradonačelnik Fabijanić i pita što u tome nije istina. Iz ugovora i plaćenih situacija izvođaču radova, vidljivo je koliko je ugovorena cijena i koliko je i iz kojih izvora plaćeno, o čemu sam prethodno dao očitovanje.

Na tu cijenu izgradnje, gradonačelnik Fabijanić pribraja troškove presude iz postupka koji je pokrenuo izvođač HM PATRIA, a da sudski postupak nije ni završen. Znači priznaje navode izvođača o navodno više izvedenim radovima od oko 4,5 milijuna kuna, bez obzira na izvješće glavnog nadzornog inženjera, prema kojem je izvedeno radova u iznosu od 360.000 kuna više, te se time ne dovodi u pitanje ugovor ključ u ruke, potpisan za izgradnju vrtića.

Kakvu poruku gradonačelnik Fabijanić šalje nadležnom Sudu i javnosti? Za slučaj Raj d.o.o., naveo je da su odvjetnici krivo postupili u zastupanju Grada, a u predmetu vrtića sada gradonačelnik Fabijanić koji bi trebao zastupati interese Grada, iznos od 4,5 milijuna kuna za koji izvođač tuži Grad, bez provedenog i okončanog sudskog postupka uračunava u cijenu koštanja vrtića. Da li to znači da priznaje tužbene navode i prikazane troškove ili da bi volio da do takve presude dođe? Tužbu nisam vidio, pa ne mogu o tome govoriti.

Pribraja u cijenu izgradnje vrtića i troškove za radove koji niti su ugovoreni, niti izvršeni – „ za izmjenu ograde, popravak fasade.. i tako dalje…“. Mimo projekta, ali ne mimo ugovora po sistemu „ključ u ruke“, izveden je potporni zid prema susjednim parcelama, potreban radi završetka radova, o čemu sam se i prije očitovao. Za ogradu koja nije izvedena prema projektu, upozorio sam i tražio od izvođača i nadzora da se izvede prema projektu. Kako nije izvedena prema projektu, izvođaču nije plaćen puni iznos prema ugovoru. Postoje garancije za izvedene radove, pa trošak za radove sanacije, ukoliko radovi nisu kvalitetno izvedeni prema važećim normama, snosi izvođač, a investitor – u ovom slučaju Grad, ukoliko ih sam izvrši, isto treba naplatiti od izvođača!

Prema navedenim činjenicama, nije istina kako navodi gradonačelnik Fabijanić, da izgradnja vrtića košta Grad preko 30 milijuna kuna. Grad je za izgradnju vrtića iz svojih sredstava i kredita koji je za to podignut (10 milijuna kuna, za što Grad otplaćuje kamate), platio 11 milijuna kuna, a 7,5 milijuna kuna dobili smo od Ministarstva i Fonda. Radi prekoračenja roka izgradnje vrtića, naplaćeni su penali od strane Grada u iznosu od 1.860.000 kuna. To je cijena izgradnje vrtića! Pribrajati u cijenu izgradnje vrtića i troškove sudskog postupka i presude koja još nije donesena, niti je postupak proveden, radove na sanaciji koji još nisu izvedeni, a koje treba izvršiti izvođač, da bi se cijena izgradnje prema Fabijaniću prikazala čim većom, je zbrajati kruške i jabuke, o čemu sam dovoljno rekao.

Točno je da se Grad zadužio za izgradnju vrtića, jer nije imao u tom trenutku dovoljno svojih sredstava za izgradnju, ali smo prije toga vodili računa da se ti dugovi mogu vraćati. Vraćaju se za objekt koji je projektiran prema svim pedagoškim standardima i koji prihvaća 140 djece, te je u potpunosti u funkciji! A za što i čijom krivicom plaćamo glavnicu i kamate po presudi u predmetu RAJ d.o.o.? Gradonačelnik Fabijanić spominje za troškove zamjene ograde iznos od 500.000 kuna. Prema neslužbenim informacijama koje imam, ti su poslovi ugovoreni za 150.000 kuna, te neće biti plaćeni sredstvima Grada.

U mandatu gradonačelnika Fabijanića uređeno je igralište ispred vrtića. Ugovorena cijena je bila oko 900.000 kuna, a na kraju je sve plaćeno oko 1.100.000 kuna. Nikakvo gradsko zemljište nisam knjižio. To su laži i podmetanja! Vlasnik sam zemljišta koje sam naslijedio od roditelja. Nisam mislio da ću o tome trebati pisati, ali evo činjenica:

- Nakon nacionalizacije građevinskog zemljišta u Pagu, temeljem odredbi Zakona o nacionalizaciji građevinskog zemljišta, mojoj familiji oduzeta su četiri gradilišta bez naknade i dodijeljena na korištenje drugim investitorima. Na tri su gradilišta sagrađene kuće, te su vlasništvu drugih osoba. Na četvrtom nije započeta gradnja kuće, pa su to zemljište koje im je prethodno oduzeto bez naknade, moji roditelji otkupili od općine Pag. Neka mi netko navede još koji takav primjer u Hrvatskoj!

-S jedne parcele u vlasništvu mojih roditelja, iskopavala se od strane općine Pag zemlja kojom je nasipan park na Goliji. Park u kojem sad Fabijanić ima namjeru graditi. Na toj smo se parceli, kao i na mnogim drugim, kao djeca igrali, postavili koš i kamenom označili golove, obzirom da igrališta za djecu nije bilo. Ne sjećam se da sam Fabijanića ikad tamo vidio, ali očito dobiva „dobronamjerne“ informacije.

-Kanal oborinskih voda i dalje je na svojem mjestu i u funkciji.

-Zemljišna knjiga je javna, pa je moguće provjeriti sve moje navode. Kakav je predmet interesa gradonačelnika Fabijanića postavljati ovakva pitanja vezana uz moje vlasništvo i u kojem su kontekstu postavljena?

Očito ima vremena za to. Da se bavio problematikom gradskog zemljišta koliko se sada bavi mojim vlasništvom, moguće bi Grad bio u manjim dugovima. Samo potvrđuje moje prethodne navode, da na lažnim navodima i insinuacijama stvara priču, kako bi skrenuo temu s problema Grada koje je svojim neodgovornim ponašanjem proizveo, a sebe prikazuje spasiteljem Grada. Da li je potrebno ponoviti da je vrtić sagrađen, da ima uporabnu dozvolu, da je u funkciji i da radi punim kapacitetom? A most, radi kojeg je prema riječima Fabijanića predložena prodaja zemljišta, nakon više od 10 godina izgradnje još nije završen?

Nije završena niti rekonstrukcija Kneževog dvora započeta prije više od 10 godina, pa nitko ne postavlja pitanja o tome. Da li to ikoga interesira? Kad već postavlja pitanja u vezi moje imovine, o čemu nemam problemSvatko tko je pročitao moje priopćenje, mogao je razumjeti iznesene činjenice. Gradsko vijeće donijelo je odluku o tome da se raspiše natječaj za prodaju zemljišta u Košljunu. I ja kao vijećnik sam digao ruku za to. Ništa u tome nije sporno. Komentirao sam tada da to smatram provođenjem Prostornog plana, na način da se turistička zona stavi u funkciju, u cilju razvoja Grada, a ne primarno da se dobije novac od prodaje za završetak mosta. Problem je nastao nakon što je Raj doo uplatio naknadu za prodaju zemljišta Gradu. Neposredno nakon toga Općinsko državno odvjetništvo uputilo je dopis Gradu u kojem je navelo da se zemljište koje je Grad uknjižio i prodao, obzirom da se isto nalazilo u šumsko gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma, treba biti vlasništvo Republike Hrvatske. Predložilo je stoga Gradu nagodbu za mirno rješenje spora, na način da se kao vlasnik uknjiži Republika Hrvatska, a Grad da novac vrati kupcu. U protivnom, kako je navedeno, ukoliko Grad ne postupi po prijedlogu, RH će podignuti tužbu radi uknjižbe zemljišta. Kako gradonačelnik Fabijanić nije reagirao na upozorenje ODO-a, nakon prve presude uknjižila se RH kao vlasnik zemljišta. Nakon druge presude donesene u korist „RAJ“ doo, Grad ima obvezu vraćanja novca dobivenog od prodaje zemljišta i zatezne kamate, obzirom na proteklo vrijeme od uplate. O tom dopisu, odnosno prijedlogu ODO-a, gradonačelnik Fabijanić nije obavijestio Gradsko vijeće, što je prema svi propisima morao. Morao je iz jednostavnog razloga što je vrijednost zemljišta odnosno tada potencijalnog spora iznosila preko sto puta više od iznosa kojim smije raspolagati Gradonačelnik. U ovom je slučaju o dopisu i prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva trebalo biti obaviješteno Gradsko vijeće, nakon čega je Gradsko vijeće o predloženom trebalo donijeti odluku. Gradsko vijeće o tome nije ni dobilo informaciju. Tadašnji suradnici gradonačelnika Fabijanića rekli su mi da o tome nisu ništa znali, a gradonačelnik Fabijanić da su znali. Ovako, novac je potrošen, a sada Grad plaća i glavnicu i kamatu koja, što trenutno iznosi oko 17 milijuna kuna. I čija je to odgovornost i krivica? Vrhunac makijavelizma u ponašanju gradonačelnika Fabijanića u ovom slučaju je izjava da ovi sporovi (Raj i Jović) ne bi bili izgubljeni da su odvjetnici Grada postupili drugačije! Znači nije bitno što je Gradonačelnik postupio protivno Zakonskim propisima i propisima grada Paga, kako je prethodno obrazloženo, te direktno proizveo štetu Gradu, već je problem što odvjetnici to nisu uspjeli na sudu obraniti! Oko cijene izgradnje novog vrtića u Pagu, iznio sam sve činjenice, iz kojih je vidljiv i tijek izgradnje i cijena. „Dječji vrtić košta Grad Pag preko 30 milijuna kuna..“ kaže gradonačelnik Fabijanić i pita što u tome nije istina. Iz ugovora i plaćenih situacija izvođaču radova, vidljivo je koliko je ugovorena cijena i koliko je i iz kojih izvora plaćeno, o čemu sam prethodno dao očitovanje. Na tu cijenu izgradnje, gradonačelnik Fabijanić pribraja troškove presude iz postupka koji je pokrenuo izvođač HM PATRIA, a da sudski postupak nije ni završen. Znači priznaje navode izvođača o navodno više izvedenim radovima od oko 4,5 milijuna kuna, bez obzira na izvješće glavnog nadzornog inženjera, prema kojem je izvedeno radova u iznosu od 360.000,00 kn više, te se time ne dovodi u pitanje ugovor ključ u ruke, potpisan za izgradnju vrtića. Kakvu poruku gradonačelnik Fabijanić šalje nadležnom Sudu i javnosti? Za slučaj Raj doo, naveo je da su odvjetnici krivo postupili u zastupanju Grada, a u predmetu vrtića sada gradonačelnik Fabijanić koji bi trebao zastupati interese Grada, iznos od 4,5 milijuna kuna za koji izvođač tuži Grad, bez provedenog i okončanog sudskog postupka uračunava u cijenu koštanja vrtića. Da li to znači da priznaje tužbene navode i prikazane troškove ili da bi volio da do takve presude dođe? Tužbu nisam vidio, pa ne mogu o tome govoriti. Pribraja u cijenu izgradnje vrtića i troškove za radove koji niti su ugovoreni, niti izvršeni – „ za izmjenu ograde, popravak fasade.. i tako dalje…“. Mimo projekta, ali ne mimo ugovora po sistemu „ključ u ruke“, izveden je potporni zid prema susjednim parcelama, potreban radi završetka radova, o čemu sam se i prije očitovao. Za ogradu koja nije izvedena prema projektu, upozorio sam i tražio od izvođača i nadzora da se izvede prema projektu. Kako nije izvedena prema projektu, izvođaču nije plaćen puni iznos prema ugovoru. Postoje garancije za izvedene radove, pa trošak za radove sanacije, ukoliko radovi nisu kvalitetno izvedeni prema važećim normama, snosi izvođač, a investitor – u ovom slučaju Grad, ukoliko ih sam izvrši, isto treba naplatiti od izvođača! Prema navedenim činjenicama, nije istina kako navodi gradonačelnik Fabijanić, da izgradnja vrtića košta Grad preko 30 milijuna kuna. Grad je za izgradnju vrtića iz svojih sredstava i kredita koji je za to podignut (10 milijuna kuna, za što Grad otplaćuje kamate), platio 11 milijuna kuna. 7.5 milijuna kuna dobili smo od Ministarstva i Fonda. Radi prekoračenja rika izgradnje vrtića, naplaćeni su penali od strane Grada u iznosu od 1.860.000,00 kuna. To je cijena izgradnje vrtića! Pribrajati u cijenu izgradnje vrtića i troškove sudskog postupka i presude koja još nije donesena, niti je postupak proveden, radove na sanaciji koji još nisu izvedeni, a koje treba izvršiti izvođač, da bi se cijena izgradnje prema Fabijaniću prikazala čim većom, je zbrajati kruške i jabuke, o čemu sam dovoljno rekao. Točno je da se Grad zadužio za izgradnju vrtića, jer nije imao u tom trenutku dovoljno svojih sredstava za izgradnju, ali smo prije toga vodili računa da se ti dugovi mogu vraćati. Vraćaju se za objekt koji je projektiran prema svim pedagoškim standardima i koji prihvaća 140 djece, te je u potpunosti u funkciji! A za što i čijom krivicom plaćamo glavnicu i kamate po presudi u predmetu RAJ doo? Gradonačelnik Fabijanić spominje za troškove zamjene ograde iznos od 500.000,00 kuna. Prema neslužbenim informacijama koje imam, ti su poslovi ugovoreni za 150.000,00 kuna, te neće biti plaćeni sredstvima Grada. U mandatu gradonačelnika Fabijanića uređeno je igralište ispred vrtića. Ugovorena cijena je bila oko 900.000,00 kuna, a na kraju je sve plaćeno oko 1.100.000,00 kuna. Nikakvo gradsko zemljište nisam knjižio. To su laži i podmetanja! Vlasnik sam zemljišta koje sam naslijedio od roditelja. Nisam mislio da ću o tome trebati pisati, ali evo činjenica: - Nakon nacionalizacije građevinskog zemljišta u Pagu, temeljem odredbi Zakona o nacionalizaciji građevinskog zemljišta, mojoj familiji oduzeta su četiri gradilišta bez naknade i dodijeljena na korištenje drugim investitorima. Na tri su gradilišta sagrađene kuće, te su vlasništvu drugih osoba. Na četvrtom nije započeta gradnja kuće, pa su to zemljište koje im je prethodno oduzeto bez naknade, moji roditelji otkupili od općine Pag. Neka mi netko navede još koji takav primjer u Hrvatskoj! - Sa jedne parcele u vlasništvu mojih roditelja, iskopavala se od strane općine Pag zemlja kojom je nasipavan park na Goliji. Park u kojem sad Fabijanić ima namjeru graditi. Na toj smo se parceli, kao i na mnogim drugim, kao djeca igrali, postavili koš i kamenom označili golove, obzirom da igrališta za djecu nije bilo. Ne sjećam se da sam Fabijanića ikad tamo vidio, ali očito dobiva „dobronamjerne“ informacije. - Kanal oborinskih voda i dalje je na svojem mjestu i u funkciji. - Zemljišna knjiga je javna, pa je moguće provjeriti sve moje navode. Kakav je predmet interesa gradonačelnika Fabijanića postavljati ovakva pitanja vezana uz moje vlasništvo i u kojem su kontekstu postavljena? Očito ima vremena za to. Da se bavio problematikom gradskog zemljišta koliko se sada bavi mojim vlasništvom, moguće bi Grad bio u manjim dugovima. Samo potvrđuje moje prethodne navode, da na lažnim navodima i insinuacijama stvara priču, kako bi skrenuo temu sa problema Grada koje je svojim neodgovornim ponašanjem proizveo, a sebe prikazuje spasiteljem Grada. Da li je potrebno ponoviti da je vrtić sagrađen, da ima uporabnu dozvolu, da je u funkciji i da radi punim kapacitetom? A most, radi kojeg je prema riječima Fabijanića predložena prodaja zemljišta, nakon više od 10 godina izgradnje još nije završen? Nije završena niti rekonstrukcija Kneževog dvora započeta prije više od 10 godina, pa nitko ne postavlja pitanja o tome. Da li to ikoga interesira? Kad već postavlja pitanja u vezi moje imovine, o čemu nemam problema govoriti, molim gradonačelnika Fabijanića da javno odgovori u cilju interesa Grada, tko vrši eksploataciju mineralne sirovine – pijeska na području Velog boka (Kotice) u Pagu? Da li postoji uredno koncesijsko odobrenje za te radove? Koliko proračun Grada dobiva od eksploatacije te mineralne sirovine? Ako ne postoje za to potrebna odobrenja, da li nadležne službe Grada, na čelu sa Gradonačelnikom nešto poduzimaju po tom pitanju? Da li je i Ante Fabijanić odvozio pijesak sa te lokacije? Tisuće kubika su već iskopane i odvezene. Da podsjetim, mineralne sirovine vlasništvo su Republike Hrvatske, pa tu postoje i obveze prema Republici Hrvatskoj! Zar nam je malo u Pagu negativnih iskustava sa jamama nastalim od iskopa pijeska na „Vodicama“ i u „Crniki“, te nam je potrebno eksploatacijsko polje usred turističke zone? Željko Maržić, dipl. ing. građ., vijećnik Gradskog vijeća grada Paga govoriti, molim gradonačelnika Fabijanića da javno odgovori u cilju interesa Grada, tko vrši eksploataciju mineralne sirovine – pijeska na području Velog boka (Kotice) u Pagu? Da li postoji uredno koncesijsko odobrenje za te radove? Koliko proračun Grada dobiva od eksploatacije te mineralne sirovine? Ako ne postoje za to potrebna odobrenja, da li nadležne službe Grada, na čelu s gradonačelnikom nešto poduzimaju po tom pitanju? Da li je i Ante Fabijanić odvozio pijesak s te lokacije? Tisuće kubika su već iskopane i odvezene. Da podsjetim, mineralne sirovine vlasništvo su Republike Hrvatske, pa tu postoje i obveze prema Republici Hrvatskoj!

Zar nam je malo u Pagu negativnih iskustava s jamama nastalim od iskopa pijeska na „Vodicama“ i u „Crniki“, te nam je potrebno eksploatacijsko polje usred turističke zone?

Željko Maržić, dipl. ing. građ., vijećnik Gradskog vijeća grada Paga