Kako je najljepši dan u životu mlade liječnice postao noćna mora: ‘Mislila sam da ću umrijeti!‘

Trebao je to biti najljepši dan njihovih života.

Israa Seblani stajala je u svojoj vjenčanici na omanjem trgu u centru Bejrutu dok je snimatelj Mahmoud Nakib svojom kamerom kružio oko nje. Vjenčanica joj je bila zaista luksuzna - čipka optočena kristalima. Dugačak hidžab vukao se pod podu iza nje zajedno sa šlepom. "Smokey eye" šminka i nenametljiv svjetloružičasti ruž. Osmijeh od uha do uha. Mladoženja Ahmad Sbeih strpljivo čeka. Decentno odjeven. Mobitel u ruci.

Najljepši dan njihovih života to je prestao biti u 18:08 sati.

Tada je strašna eksplozija, jaka kao desetina eksplozije atomske bombe bačene na Hirošimu, jedna od najjačih nenuklearnih eksplozija u povijest, uzdrmala centar Bejruta i usmrtila najmanje 157 ljudi te ozlijedila njih više od pet tisuća.

Sudbina 80 ljudi još se ne zna. Smatra ih se nestalima.

Israa je od siline eksplozije pala.

"Pomislila sam samo na jednu stvar - sad ćeš umrijeti", rekla je Seblani u razgovoru za The New York Times.

Nakibova je kamera zabilježila točan trenutak kada je eksplozija zatresla četvrt Saifi, udaljen oko kilometar i pol od mjesta eksplozije, bejrutske luke. Seblani i Sbeih su se odmah pokušali skloniti i doznati što se dogodilo. Video u kojem nalet zraka vitla Isrinu vjenčanicu dok ova u panici pokušava pronaći sklonište postao je viralna senzacija, pipe Jutarnji.hr.

Uspomena je to kakvu malo tko priželjkuje.

Za spomenuti je par taj 4. kolovoza počeo kao pravi dan iz snova.

Seblani je iz Sjedinjenih Američkih Država u Bejrut stigla tri tjedna prije vjenčanja, a samo je mogla misliti na zajednički život koji će započeti sa svojim mužem.

"U trenutku kada je nastajala ta snimka život mi je bio normalan", rekla je ova 29-godišnjakinja. Ulice su bile prepune ljudi. Restorani također. "U sam par sekundi, nebo je promijenilo boju iz plave u ružičastu i dim se proširio gradom.

Par tada nije znao da je požar tada bjesnio u luci gdje je eksplodiralo 2.750 tona amonijevog nitrata, eksplozivne kemikalije koja se koristi kao gnojivo. "Od trenutka kada smo čula eksploziju do trenutka kada sam se našla na podu prošla je svega jedna sekunda. Živahan grad se pretvorio u grad duhova", rekla je Seblani.

Kada se mladenka pridigla, trg na kojem je boravila bio je prekriven staklom. Oko nje su bili ljudi prekriveni krvlju. Mnogi su plakali. Seblani je pomislila da netko napada taj dio grada te da će ona i njezin muž poginuti.

Sbeih kaže da je nakratko čuo eksploziju dok je Nakib snimao Seblani. Pitao je ljude oko sebe jesu li je i oni čuli. "Fotograf mi je rekao, 'to je Libanon, znate, dobro, ne obazirite se na to'", kaže Sbeih. "No nakon toga sam čuo eksploziju kakvu nikada u svome životu nisam čuo."

Prasak je bio toliko jak da je Sbeih odbačen skoro dva metra te da je završio na podu. Odmah je počeo pogledom tražiti svoju mladenku i smišljati njihov bijeg. Par se sakrio u obližnjem restoranu.

U maniri ratnog snimatelja, Nakib nije gasio kameru već je njome bilježio što se događa na ulicama.

Nakon što su se sabrali, Seblani i Sbeih odvezli su se kući. Nametnulo im se jedno pitanje: Treba li inzistirati na vjenčanju?

Par vjenčanje odgađa tri godine jer čekaju da Sbeih dobije vizu da se pridruži Seblani u Sjedinjenim Američkim Državama. Ona trenutno završava staž na odjelu endokrinologije u bolnici u Detroitu. "Mislili smo da će ovo biti naša godina, ali izgleda da neće", kaže Seblani kroz smijeh.

Par je, međutim, u utorak odlučio da je dosta čekanja s vjenčanjem. Napravili su malo vjenčanje kod kuće u krugu obitelji.

Supružnici sada moraju odlučiti što dalje.

Seblani se želi vratiti u Ameriku na staž, ali se boji muža ostaviti u Libanonu. "Život u Libanonu postaje sve kompliciraniji. No moramo biti zajedno. Razdvojeni smo već tri godine i dosta je toga.

U srijedu su se čak vratili na trg na kojem su bili kada je eksplozija odjeknula Bejrutom. Seblani kaže da se htjela vratiti jer joj je sve djelovalo nestvarno. "Kada sam zakoračila na taj trg, sve sam osjetila. Mislim da ću se tog trenutka sjećati svaki puta kada tamo budem hodala", rekla je.

Unatoč tome što im je početak bračnog života obilježila trauma, Seblani zna da su ona i njezin muž zapravo imali sreće. To, međutim, ne znači da su trenutno sretni.

"Ima obitelji koje su izgubile djecu, djece koja su izgubila roditelje. Kako mi to onda imamo pravo biti sretni?", rekla je. "Sve što preostaje napraviti je zahvaliti Bogu na svemu."