Let iznad Hrvatske iz fotelje: Zagrebačka obitelj prva u svijetu povezala VR i turizam

Žurim na ukrcavanje. Na ulazu u kabinu čekaju me dvije stjuardese, Lidija i Marta, i upućuju me na moje VIP mjesto u prvom razredu zrakoplova, gdje mi daju sigurnosne upute. Obraća mi se kapetan i polijećemo. 

Ali ja, zapravo, nisam u kabini zrakoplova niti letim iznad Hrvatske. U zagrebačkoj Radićevoj ulici sjedim u naslonjaču i gledam snimke Osijeka, Zadra, Plitvica i Pule. No, nemam ni najmanji osjećaj da se nisam pomaknula iz rodnoga grada i da na glavi imam VR naočale. Uistinu mislim da letim iznad dubrovačkih zidina. Pogledam gore, vidim nebo. Pogledam dolje, vidim more.

Snimke leta iznad Hrvatske, naime, nisu obične na kakve možemo naletjeti na YouTubeu ili ih vidjeti na televiziji, nego je snimljeno svih 360 stupnjeva. Okretom glave vidim sve što se nalazi oko mene (odnosno drona jer je on snimio neke od najpoznatijih hrvatskih lokacija), a virtualna stvarnost nekako gubi osjećaj virtualne. Letjeti Hrvatskom iz udobnosti naslonjača mogućnost je koju Zagreb pruža posljednja dva tjedna, a iza nje stoje Lidija i Marta s početka priče i Robert. Riječ je o, pričaju mi, obiteljskom poslu koji se razvijao pune dvije godine

Početničke greške

- Bacili bismo mi to i prije na tržište da nije bilo grešaka - smije se Robert Šveb, začetnik ideje povezivanja virtualne stvarnosti i turizma. Obitelj Šveb, naime, nije imala od koga učiti kako uz pomoć napredne tehnologije ponuditi turistima nešto novo i jedino što im je preostalo bilo je učiti metodom pokušaja i pogreški.

- Prvo smo sve snimili pogrešnom kamerom, pa smo snimke morali baciti, kupiti novu kameru i krenuti ispočetka. No, onda je već bila jesen i nije imalo smisla podizati dronove zbog sve lošijeg vremena. Zato smo čekali do proljeća - prisjećaju se.

U međuvremenu su posjetili svjetske turističke sajmove i konferencije, nabavili VR naočale, napisali tekst koji će pratiti snimke (jer snimka ne znači previše ako ne znamo što gledamo), preveli ga na strane jezike, razvili vlastiti softver za kontrolu naočala, osmislili marketinšku kampanju i izradili web stranicu. I onda ponovno sve snimili u 8K rezoluciji (a naočale imaju 4K).

 Za to su, naravno, morali ponovno dobiti sve dozvole za snimanje, angažirati operatere dronova, unajmiti brodove i skipere te proputovati Hrvatsku. No, sve to bilo im je lakše nego naći prostor u centru grada.

- To nam je bio jedan od najvećih problema, stvarno smo se namučili. Htjeli smo biti lako dostupni turistima, odnosno biti u središtu Zagreba. Javljali smo se na razne državne i gradske natječaje, ali budući da sve sami financiramo, to si nismo mogli priuštiti. Tako da je i ponovno snimanje bila manja muka od pronalaska prostora - požalila nam se Lidija Šveb. Ipak, slatke su to muke kad znaš da imaš dobru ideju koje se još nitko na svijetu nije dosjetio.

Kako se rodila ta ideja, pitam, a Lidija automatski okreće glavu prema suprugu Robertu, koji nam počne pričati o svojem prvom doticaju s VR tehnologijom.

- Radio sam u jednoj velikoj medijskoj kući izvan Hrvatske koja teži biti glas ljudi iz trećeg svijeta. Usto, blisko surađuje s raznim institutima i fakultetima koji provode istraživanja novih tehnologija i digitalnih medija i tako se na horizontu pojavila virtualna stvarnost. Istraživanja su pokazala da pričanje priče u VR-u potiče osam puta veću empatiju od klasičnog pričanja priče, čak i kada se usporedi običnim videosnimkama - objasnio je Šveb.

- Dopalo me da kreiram novinarsku redakciju koja će se baviti teškim ljudskim pričama koristeći se VR tehnologijom i oduševili su me rezultati - dodao je. Kada se vratio u Hrvatsku, naprosto je morao probati nešto s “tom novom tehnologijom”.

Kombinacija s turizmom jednostavno je bila izvediva i jeftinija od ostalih ideja koje su se pojavile u glavi iskusnog menadžera. Usto, turizam je ipak velika gospodarska grana u Lijepoj našoj od koje se može živjeti.

Supruga Lidija i kći Marta svojim su se zanimanjima odlično uklopile u ideju, a kada im je za stolom ispričao što mu je sinulo, nije im trebalo dugo da se priključe razvoju biznisa kao obiteljskog.

- Završila sam psihologiju, a uvijek me najviše zanimao razvoj kreativnosti. Ljudi najbolje uče kada su dio nečega, kada nešto istodobno mogu vidjeti, čuti i jednostavno osjetiti, a VR to pruža. Osim što letom iznad Hrvatske osoba gleda Hrvatsku, ona sluša i edukativnu priču o njoj, što se pokazalo jako korisno - kaže Marta Šveb.

A da je to doista tako, pokazale su prve reakcije turista. HRVR, kako su nazvali svoj butik, do sada su posjetili Amerikanci, Nijemci, Englezi, Argentinci i, naravno, Hrvati (među kojima smo i mi).

- Ajme, pa nisam znao da je Hrvatska baš tako lijepa - reakcija je stranaca.

Doveli budućnost

Hrvati, pak, malo drugačije reagiraju, no oni ipak svoj fokus nemaju na ljepotama svoje domovine, nego su usmjereni na samu tehnologiju i dosad neviđenu perspektivu hrvatskih atrakcija.

 Jedna je posjetiteljica, pričaju nam, rekla kako je usred leta htjela uzeti mobitel i snimati, no onda se sjetila da njezino iskustvo nije stvarno.

- Virtualno je, a nema ništa realnije - tvrdi obitelj Šveb, koja je prva u svijetu ponudila ovakvu “turističku turu” (ili ju je barem prva uspjela realizirati). Kako nam je ispričala Lidija, nedavno se upravo takva tura kao budućnost turizma spominjala u Likeu, magazinu o putovanjima koji jednom mjesečno izlazi u sklopu Nedjeljnog Jutarnjeg.

- Doktorica znanosti je pričala kako postoje ture u kojima turisti nose VR naočale i pri dolasku na određenu lokaciju pojave se animacije koje turiste ‘uvuku u povijest’, a kazala je i kako će u budućnosti ljudi iz naslonjača moći vidjeti Zemlju. Mi smo, očito, budućnost već doveli u Zagreb - ponosna je Lidija Šveb.

Ona je, priča nam, poduzetnica s dugogodišnjim iskustvom u radu s ljudima. Stoga joj je upravo ta uloga i pripala. Radi u butiku i turistima prodaje iskustvo leta iznad Hrvatske. I doista uživa u tome, s osmijehom govori za Nedjeljni.

Let traje sedam minuta, a ta je minutaža pomno osmišljena.

- Istraživanja su pokazala da se nakon sedam minuta virtualne stvarnosti mozak na nju navikne te da postoji mogućnost da ljudima kada skinu naočale pozlije, a to nikako nismo htjeli - pojasnio nam je Robert Šveb.

12 lokacija

Cijeli biznis ove obitelji temeljen je na iscrpnim analizama, a prije nego što su se uopće bacili u potragu i uređenje prostora, proveli su istraživanje tržišta kako bi vidjeli imaju li šanse na njemu početi zarađivati. Tako su i došli do odluke o cijeni iskustva koje prodaju. Let iznad Hrvatske košta 80 kuna.

Preciznije, riječ je o 12 lokacija koje su odabrane u skladu s posjećenosti, a stranih jezika na kojima se može čuti priča o Hrvatskoj i njezinim ljepotama šest: engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski i korejski, rezultat je statističkih podataka o broju gostiju koji posjećuju glavni hrvatski grad posljednje tri godine. Na te su jezike tekst preveli službeni prevoditelji, a pričaju ga ni manje ni više nego roboti. Na hrvatskom je jeziku, naime, jedini unaprijed snimljen tekst, a onaj na preostalim jezicima proizvod je umjetne inteligencije.

- Tekst je u cloudu, a roboti ga svaki put govore iznova, stalno se unapređuju i njihov govor poprima ljudske karakteristike, odnosno prestaje biti monoton i počinje doista pričati priču - oduševljen je Robert.

Već su i novi jezici u pripremi, doznajemo, a glave su im pune novih ideja. Uz daljnje uređenje prostora, razmišljaju što će još snimiti i koju će još hrvatsku priču ili turu predstaviti kroz virtualnu stvarnost. Za sada su, kako kažu, otvoreni za suradnju s turističkim zajednicama, nacionalnim parkovima, parkovima prirode i hotelima, a htjeli bi potaknuti lokalne poduzetnike u turističkim mjestima da pokrenu HRVR franšizu.

- Nemamo resursa da to sami odradimo i otvaramo urede u svakom mjestu, ali sada imamo know how i gotov proizvod koji možemo prodavati drugima, a možemo i prema njihovim željama napraviti nove snimke. Za sve smo otvoreni, a ideja nam ni u kojem slučaju ne nedostaje. Sva sreća pa nam tehnologija virtualne stvarnosti dopušta da ih stvarno sve učinimo stvarnima - zaključuje Robert Šveb.