Mladen Badovinac o sinu, glazbi, umjetnosti: ‘Tri najveća gafa na sceni su mi pad s pozornice, zaboravljanje teksta i pijano sviranje sola na gitari‘

Uoči dva koncerta u Zagrebu, splitski glazbenik i frontmen grupe TBF otkriva zašto se tijekom lockdowna nije baš naspavao, čega se boji njegov veseljko i kome bi prepustio režiju filma o bendu što ga je u osnovnoj školi osnovao s budućim vjenčanim kumom, piše Gloria.

Kako se pripremate za nastup?

- Ošišao sam se, kupio 12 pari gaća i “puknuo” obje doze cjepiva. A imamo i probe.

Gdje ćemo vas još moći slušati ovo ljeto?

- Dosta je toga već dogovoreno, od Trogira do Đakova, vjerujem da će se lista nastupa uskoro i podebljati.

Kako ste bez nastupa održavali kondiciju tijela i glasa?

- Pio sam orlova jaja i vikao u jastuk.

Radite li na novom albumu?

- A takt po takt, bit će nešto.

Čime ste se bavili tijekom “tvrdog lockdowna”?

- Na samom početku prošle godine rodio mi se sin pa sam se cijeli taj period bavio uobičajenom njegom bebe. U pauzama bih se pokušao naspavati pa se iz svega toga može zaključiti kako bih vjerojatno bio doma i da nije bilo lockdowna.

Jeste li se uplašili za egzistenciju?

- Pa od početka 2021. lagano mi raste tjeskoba.

Koje su najveće vrline vašeg osnovnoškolskog prijatelja i klavijaturista TBF-a Luke Barbića?

- On mi je i vjenčani kum, da se razumijemo. Luka je jedno divno čeljade, pravedno i suosjećajno, iskren i odan prijatelj, klasa optimist kao i svi reggae fanatici.

Koja biste tri albuma ponijeli na pusti otok?

- Tri mi je premalo, stoga ne bih nosio ni jedan! Ponio bih gitaru.

Čime biste se bavili da niste glazbenik?

- Bio bih profesionalni model za ruke.

Koja su vaša tri najveća gafa na sceni?

- Svakako pad s pozornice, zaboravljanje teksta i pijano sviranje sola na gitari.

Imate li najdražu pjesmu iz riznice Saše Antića?

- Ne mogu odabrati samo jednu. Mogu istaknuti eventualno dvije koje su mi među dražima, a nešto se rjeđe spominju, “Crogito ergo sum” i “Psihijatrija”.

Možete li nam od tri hita složiti svoju “kompilaciju za kraj”?

- The Midnight - “Sunset”, Đorđe Balašević - “Čovek za koga se udala Buba Erdeljan”, Dead can dance - “Sanvean”.

Što najčešće čitate?

- Uglavnom stvari o muzičkoj produkciji, nemam ni vremena ni interesa ni za što drugo.

Kakav ste kuhar?

- Kuham dobro, ali repertoar su mi najjednostavnija svakodnevna jela.

Koji je vaš specijalitet?

- Jogurt s brkova.

Da se snima film o TBF-u, koga biste voljeli za redatelja?

- Rinu Barbira i Dragana Đokića. Izvrsni su u svom poslu, inspirirani su, iz Splita su, dio su urbanog miljea, ljubav i poštovanje među nama su neupitni i uvjeren sam da se nitko ne bi vatrenije angažirao u kreaciji tog filma.

Svirate li i danas u šesnaest četvornih metara garaže na Gripama?

- Tamo je počeo najozbiljniji i najplodniji period TBF-ove karijere. Ipak, tamo više ne sviramo, postala nam je pretijesna.

Kakav je Split vaše mladosti?

- Isti kao i danas.

A kakav je danas?

- Isti kao i jučer.

Što je za vas umjetnost?

- Ogoljavanje, ranjivost, oslobađanje, beskonačnost, besmrtnost.

Bojite li se starosti?

- Ja ne, ali moj veseljko donekle da.

Koji su vaši najveći strahovi?

- Da će se ukinuti proizvodnja Jadro napolitanki.

A neostvareni snovi?

- Da napišem pjesmu koja će ganuti ljude do suza.

Što mislite, kako će izgledati ova turistička sezona?

- Turista već ima u Splitu, baš sam nekidan to primijetio u šetnji gradom i ne sjećam se kad me posljednji put nešto tako oduševilo.