Muškarac pronašao novorođenče u podzemnoj željeznici, pa ga posvojio s partnerom: ‘Zaključili smo da nam Svemir daje dar, priliku koja se ne propušta‘

Danny Stewart, socijalni radnik, bio je u vlaku podzemne željeznice New Yorka 28. kolovoza 2000. godine oko 20 sati, putujući u smjeru juga kako bi se na večeri susreo sa svojim dečkom Peteom Mercuriom, piscem i grafičkim dizajnerom. Par je izlazio tri godine i zajedno su živjeli u Peteovom stanu. Ta noć će im zauvijek promijeniti živote, piše People.

- Sišao sam na izlazu iz 14. ulice i primijetio zavežljaj na tlu uza zid. Sve što sam mogao vidjeti bile su dvije male noge kako vire iz ove tamne majice. Razmišljam, 'neka djevojčica je ostavila lutku'... Krenuo sam se uspinjati stepenicama, ali sam se osvrnuo. Tada su se noge pomaknule - priča Danny Stewart za američki časopis.

U tom se trenutku sjurio niza stepenice, ponesen spoznajom da je dolje ostavljena beba.

- Htio sam se uvjeriti da diše dobro i da se čini da je u dobrom stanju. Pupkovina mu je još bila djelomično netaknuta pa sam mislio da je novorođenče. Mislio sam da je možda ozlijeđen, pa ga nisam podigao iz straha da mu ne nanesem daljnje ozljede - prisjeća se Danny.

Tada je, kaže, pokušao upozoriti druge putnike koji su prolazili kroz stanicu. Ali bilo je oko osam navečer i nije bilo mnogo prolaznika te nije mogao privući ničiju pažnju.

U to se vrijeme još nisu koristili mobiteli, ali Danny je znao gdje se nalazi govornica pa je do nje otrčao i nazvao Hitnu pomoć. 

Njihov je dolazak, stojeći pokraj djeteta, čekao neko vrijeme. Jako dugo, činilo mu se. Čak je pomislio da mu nevjeruju. Budući da je imao još nekoliko centi u džepu, potrčao je natrag do govornice i nazvao svoga partnera Petea.

Pete je ispričao što se događalo od trenutka kad je podigao telefonsku slušalicu.

- Podigao sam slušalicu, a on je rekao: 'Našao sam bebu!'. Danny se ne šali, ton njegova glasa bio je alarmantan. Zamolio me da ponovo nazovem hitnu i rekao mi gdje se nalazi, a to je jedan blok od mog stana. Rekao sam, 'Samo ću sići dolje' - opisuje Danny sudbonosnu večer.

Dok je stigao tamo, stigla je i policija.

- Danny je stajao na vrhu stuba. Pitao sam što se događa, gdje je beba, a on mi je glavom gestikulirao niz stepenice podzemne željeznice. U tom su nam trenutku prišla dva policajca, jedan je od njih držao bebu u naručju. Tada mi je sve to postalo tako stvarno, velo jezivo. Gledali smo to čudo u rukama policajca kako malo zijeva i mrda... - sjeća se Pete.

Hitnoj je dugo trebalo da stigne pa je policija odlučila prevesti bebu na stražnjem dijelu automobila. I tako su otišli s djetetom. Ali, tu priča tek počinje.

Pete je Dannyju rekao: "Znaš, bit ćeš povezan s tom bebom do kraja života. Ne znam kako, ali jednog dana će saznati za ovu noć i možda će htjeti upoznaj osobu koja ga je pronašla".

Sljedećeg dana, Danny je otišao u bolnicu i pokušao saznati što se dogodilo s bebom, koja se, doznao je, zaista rodila na dan kada ga je Danny pronašao.

Rekli su mu da je samo obiteljima dozvoljen ulaz te nije dobio više informacija.

Danny i Pete nakon toga su nastavili sa svojim životima, zaključivši da je taj neuspjeli posjet kraj priče, da će novorođenče ići u udomiteljstvo, ili čak da se (po)javio neki član obitelji.  

Otprilike šest tjedana kasnije, Danny je primio poziv od odvjetnice iz Uprave za socijalnu skrb Agencije za zaštitu djece u New Yorku. Ona ga je pozvala da svjedoči na ročištu za ukidanje prava bioloških roditelja za bebu.

Bilo je to početkom prosinca. Danny je na ročištu opisao događaj, a dok se spremao otići, sutkinja, koja je tražila da se njezino ime javno ne otkriva, pitala ga je ne bi li imao što protiv toga da beba ostane s njim.

Nakon što je policija dala svoje svjedočenje, sutkinja je rekla: "Gospodine Stewart, kad imamo situaciju da je beba napuštena, želimo tu bebu što prije smjestiti u udomiteljstvo prije posvojenja".

Sljedeće što je izgovorila je: "Biste li bili zainteresirani za posvojenje ove bebe?".

- Sve su oči uprte u mene. Mislim, ovo je potpuno neočekivano za sve, a najviše za mene - opisuje Danny taj neobičan trenutak.

Zastao je na trenutak, a onda je rekao: "Da, ali mislim da to nije tako lako", na što je sutkinja odgovorila: "Može biti. Ako ste zainteresirani za posvojenje, morat ćete se pojaviti na sljedećem sudskom ročištu kako biste iznijeli svoje namjere". Danny je rekao samo, "u redu".

Pete takvim razvojem događaja nije bio nimalo oduševljen. Tražio je od svoga dečka da se vrati u sudnicu, da kaže sutkinji da je pogriješio.

Ali on to nije učinio. Pete je bio uznemiren i zabrinut.

- Što si mislio? Kako si mogao reći da? Kako ćemo uspjeti? Nemamo novca. Nemamo prostora. Nema šanse da u ovom gradu odgajamo dijete. Nemamo ništa - govorio je on, dok je Danny s uvjerenjem ponavljao: "Ovo je dar. Ne možemo ovo odbiti. Nikad više nećemo dobiti ovu priliku".

- Nekoliko dana kasnije, Danny je rekao da razumije ako to ne želim učiniti s njim, ali će proći kroz to bez obzira na sve. Organizirao je posjet kako bi otišao vidjeti bebu u udomiteljskom domu i stvarno je želio da idem s njim. Rekao je: 'Potrajat će šest do devet mjeseci. Ne mogu ga smjesta smjestiti kod nas. Mogli bismo se pripremiti' - prepričava Pete, koji je naposljetku pristao otići sa svojim partnerom u posjet djetetu. I sam je shvatio da njih dvojica više nikada neće dobiti priliku da postanu roditelji. 

- Oboje nismo nikad mislili da ćemo biti roditelji, ikad, samo zato što smo bili dva muškarca bez novca i prostora. Naši životi uopće nisu bili usmjereni na odgoj djece. To nije bilo u prvom planu. Zaključili smo da nam Svemir daje dar, sad ili nikad - rekao je Pete.

Posjet je zaključio dogovor. Danny je prvi držao dječaka. Pogledao ga je i rekao mu: 'Hej, sjećaš li me se?'. Nakon što su se malo zbližili, ispružio je ruke s bebom prema svome partneru. Pete se prisjeća kako je tada primio bebu, a ona ga je zgrabila za prst. Tada se, kaže, potpuno rastopio.

- Shvatio sam da smo pametni, sposobni ljudi i da to sigurno možemo uspjeti. Osjećao sam se presretno što ćemo zajedno zasnovati obitelj. Samo sam se okrenuo prema Danniju i rekao: "Ovo je naš sin" - ozareno priča Pete.

Tjedan dana kasnije, 20. prosinca, Pete je otišao s Dannijem na ročište.

- Sutkinja je rekla: 'Pa, nadam se da ste ovdje iz razloga zbog kojih mislim da ste ovdje', a mi smo rekli: 'Da, namjeravamo posvojiti ovu bebu'. Ona se nasmiješila i upitala: 'Biste li željeli posjet za vikend?'. I u tom trenutku, mislim da smo se oboje uspaničili, ali smo kimnuli. Dobili smo bebu dva dana kasnije - kaže Pete.

On je iste večeri predložio ime Kevin, po mrtvorođenom prvom djetetu svojih roditelja.

- Uvijek sam osjećao da me taj maleni Kevin štiti, poput anđela čuvara. Rekli smo mojim roditeljima i moja mama se rasplakala od sreće. Kako su ikad, u najluđim snovima, mogli predvidjeti da će njihov sin homoseksualac dobiti dijete i da će ga nazvati Kevin, po bebi koju su izgubili? - s ganućem govori Pete.

U samo dva dana, pripremajući se za dolazak bebe njegova je obitelj kupila sve moguće zalihe za narednih pet mjeseci. U roku od 48 sati preuredili su mali stan od 400 četvornih metara u dječju sobu. U međuvremenu, Danny i Pete konzumirali su knjige za bebe. Kevina su pokupili 22. prosinca u devet ujutro iz agencije za udomiteljstvo i doveli ga kući.

Pete se prisjeća prvoga dana s njihovim sinom.

- Beba je drijemala, ležala je na mojim prsima. A onda je Danny sjeo na pod do nas i samo smo se gledali u nevjerici, s toplim osmjesima na licima, kao: 'Možete li vjerovati što je ovo?'. Nismo progovorili ni riječi. I onda se, naravno, beba probudila. Trebalo ga je nahraniti i promijeniti pelenu. I tako je sve počelo.

Ono što je najavljeno kao "vikend posjet" nikad nije završio, ali je trebalo dvije godine prije nego što je Kevinovo posvojenje finalizirano na Obiteljskom sudu na Manhattanu, 17. prosinca 2002. godine. 

Toga je dana Pete sutkinji postavio važno pitanje.

- Rekao sam: 'Časni sude, pitamo se zašto ste pitali Dannyja je li zainteresiran za posvojenje'. Pogledala nas je i rekla: 'Imala sam predosjećaj. Jesam li pogriješila?' - opisuje Pete još jedan značajan trenutak.

Kaže da je Kevina bilo lako odgajati i da su imali sreće - spavao je cijelu noć, uvijek je bio samodostatan i samomotiviran klinac. 

2011. godine, nakon što je država New York istospolnim parovima dala pravo na brak, ova je tročlana obitelj bila u šetnji do škole. Pete je rekao tada 11-godišnjem Kevinu da on i Danny razmišljaju o vjenčanju i pitao ga za mišljenje. Dječak ga je pitao, zar suci ne vjenčaju ljude?

- U toj sekundi shvatio sam zašto je pitao. Pitao sam ga želi li upoznati suca koji je dovršio njegovo posvojenje, a on je kimnuo glavom.

Poslao sam e-mail na Manhattan Family Court, rekavši tko smo mi, tko je sudac i može li nas vjenčati. Tog poslijepodneva odgovorila je sudska službenica, bila bi oduševljena. Ali prvo se htjela sastati s Dannyjem i sa mnom bez Kevina.

U lipnju 2012. susreli smo se s njom i tada smo saznali za pilot program za napuštenu novorođenčad. Kad je Kevin pronađen, imala je ovlasti prekinuti svu birokraciju i smjestiti ovu bebu tamo gdje je smatrala da ona treba biti, odmah. Nažalost, program je trajao samo šest mjeseci.

Par se vjenčao 13. srpnja 2012. u uredu suca na Manhattanu Family Court.

- Kad ju je Kevin upoznao, zagrlili su se. U tom trenutku nije znao što bi rekao - kaže Pete.

Danny joj se zahvalio, rekavši da su zbog nje obitelj. Njezino izvođenje vjenčanja bio je prekrasan trenutak koji je zaokružio ovu dirljivu priču, piše People.