Omiljena voditeljica ‘Zvezda Granda‘, rodom je iz Jagodnje Donje kod Biograda: "Kad god dođem iz Srbije tamo, osjećaji prorade..."

Voditeljica Sanja Kužet slovi za jednu od najljepših voditeljica na prostorima bivše Jugoslavije.

Sada je otkrila kako se za vrijeme trudnoće s jednim od dvojice sinova udebljala 18 kilogarama, a poslije šest mjeseci vratila je staru liniju.

- Ja sam visoka žena i nama je lakše. I kada se udebljamo, to se nekako sve lijepo rasporedi i ne bude toliko primjetno - rekla je za Alo.

Otkrila je i kako se hrani i što je izbacila iz prehrane.

- Izbacila sam kruh. Generalno, ne jedem ugljikohidrate. Prva stvar koje sam se odrekla bilo je divno, toplo pecivo, koje sam toliko voljela. Vjerujte mi da ćete bez ugljikohidrata lakše izgurati radni dan, jer od njih nam se samo spava. Nikada nisam bila veliki ljubitelj slatkiša. Čim osjetim da mi pada šećer, pojedem voće. Kada izbacite sve ono što smeta vašem zdravlju, vidjet ćete da će to povoljno utjecati i na vaš izgled - kazala je Sanja.

Voditeljica aktivno igra tenis, a prošle je godine istrčala i polumaraton.

Sanja je inače rodom Dalmatinka, intervju je prije nekoliko godina dala za naš portal.

- Iako je podrijetlom iz Crne Gore, mama je sve do srednje škole živjela u Makedoniji, u Ohridu jer je djed bio vojno lice. Tata je bio iz Donje Jagodnje blizu Biograda u Zadarskoj županiji. Tamo sam provela rano djetinjstvo, do svoje sedme godine i posjetila većinu mjesta u Dalmaciji. Kad bismo kretali iz Beograda na more u kasetofon bi stavili kasetu Miše Kovača, okretala se unedogled, sve sam njegove pjesme skoro znala napamet. Mišo nam je bio asocijacija za more. Bili su to bezbrižni dani ispunjeni smijehom i radosti, sve do rata. Tada nam je razrušena kuća, sad je tamo samo zemlja. Kad sam posjetila to mjesto preplavile su me tolike emocije, što da vam kažem... Teško mi je i sada govoriti o tome. Djetinjstvo mi je bilo ukradeno preko noći. Roditelji su samo meni i sestri rekli da više nećemo ljetovati u Hrvatskoj nego u Grčkoj. Bile smo male da shvatimo više. Sjećam se da smo iz našeg sela uzeli na brigu jednog dječaka koji je s nama živio u Beogradu godinu dana. Bio mi je kao brat. Slali smo i pakete pomoći našim prijateljima, moja je obitelj bila voljna pomoći svima.

Odrastanje i djetinjstvo

Po čemu sve pamtite odrastanje u Beogradu?

- Roditelji su se trudili da sestra i ja imamo lijepo djetinjstvo i da na život gledamo kroz ružičaste naočale. U nekim trenucima nisam pronalazila odgovore na mnoga pitanja, sad shvaćam da su me majka i otac htjeli poštedjeti mnogih ružnih stvari koje su se tada događale. Dali su sve od sebe da naša kuća njihovoj djeci bude mirna luka.

Imate li prijatelja među Dalmatincima?

- Tata mi je umro pa Dalmacija za mene ima jednu još veću težinu. Nemam puno prijatelja osim rodbine u okolici Zadra. Kad god dođem tamo osjećaji prorade u sekundi. Ipak sam tamo provela većinu djetinjstva. Voljela bih doći i u Split, nisam bila skoro deset godina. Mislim da nema razloga da se osjećam nelagodno kad dolazim kod vas. Život je svima nama donio okolnosti takve kakve jesu, prošlost se ne može izbrisati, ali koračajmo zato zajedno prema budućnosti. Nikakve granice ne bi trebale postojati, neka se samo još više otvore. Drago mi je što sve više roditelja svoju djecu odgaja u jednom drugom duhu, onom kozmopolitskom. Mislim da samo tako možemo ići naprijed i biti otvoreni prema cijelom svijetu.

Prepoznaju li vas ljudi kad dođete u Hrvatsku?

- Kako rijetko dolazim nisam zasad to primijetila. Ali ugodno sam ostala iznenađena ovog proljeća u Italiji kad su mi gotovo stalno prilazili Hrvati svih generacija. Izljubili bi me i rekli kako subotama čekaju jedan iza ponoći da se na YouTubeu pojave "Zvezde Granda". Drago mi je što mi je prišlo mnogo žena i da im se sviđa moj rad. Hrvatice su baš prirodne i pristojne.

Biste li nešto promijenili u Srbiji?

- Nisam jedna od onih osoba koje vole kukati. Nastojim biti nasmijana, pozitivna, puna elana, na sve gledati s ljepše strane. Nigdje u regiji nije sjajno ni idealno. Ipak, svoje stavove o tome ne volim javno iznositi, možda jedino kad sam u društvu bliskih prijatelja. Znam da sama ne mogu promijeniti svijet, no mi kao narod trebali bi se osvijestiti i zajedno krenuti u tu bitku.

Smeta li vam kad se u društvu često povede rasprava o hrvatsko-srpskoj prošlosti?

- Družim se s ljudima koji su otvoreni i liberalnih svjetonazora. Čini mi se da se s godinama strasti ipak polako smiruju s jedne i druge strane. Ne treba stvari zaboravljati, ali ih ne treba ni poticati. Kad se političari nisu uspjeli dogovorili, zašto da se mi kao narod svađamo? - kazala je tada Sanja.