‘Pametnije mi je točiti pivo nego se vratiti novinarstvu. Najbolje prijateljice su mi Muslimanka i Srpkinja. Nas tri nitko ne može razdvojiti.‘

Iako je već tri godine nema na malim ekranima jer je napustila novinarstvo i na otoku Cresu otvorila konobu Mirjana Hrga (50) i dalje intrigira javnost. Razlog su njene objave na društvenim mrežama u kojima bez dlake na jeziku komentira društvena i politička zbivanja u Hrvatskoj i izvan nje. Tijekom karijere radila je na čak četiri poznate televizije - HRT, Nova TV, Al Jazeera Balkans i RTL - a bila je i savjetnica bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Stoga i ne čudi što ne može ostati imuna na dramatične trenutke u kojima živimo.

Iznenađuje li vas toliki interes javnosti za vas?

- Zapravo i ne iznenađuje. Desetljećima sam bila kao član mnogih obitelji. Susretali smo se barem jedanput dnevno, ulazila sam im u domove i oni me poznaju, vizualiziraju, vjeruju da mislim ono što pišem.

U jednom od posljednjih statusa napisali ste da "bez problema idete na metak, no kako vas zagrebačke ulice ne bi vidjele da niste cijepljeni dva puta i u prilici uskoro dobiti treću dozu." Što vas je najviše potaknulo na cijepljenje?

- Ne bojim se smrti, strahujem od patnje, a za mene je smrt u gušenju jedna od najstrašnijih patnji. Sudbini ne možete izbjeći, ali mislim da je shvatljivo ako poželite učiniti sve što je u vašoj moći da izbjegnete to kockanje s najužasnijim scenarijem. Za mene je smrt veličanstvena kao i život, a smrt od kovida je tako glupa, nesudbinska i iritantna.

Koje ste cjepivo dobili i jeste li imali kakve nuspojave?

- Nisam ni na čemu inzistirala ali dobila sam Pfizer. Ne, nisam imala nikakve nuspojave.

Je li netko u vašoj blizini umro ili na teži način prebolio koronu?

- Nekoliko ljudi koje sam znala.

Što mislite o prosvjedima koji se u Hrvatskoj održavaju protiv korona-mjera?

- To je pravo onih koji misle drugačije. Ako imaju motiv, argumente ali i vremena, neka prosvjeduju.

Ne slažete se s njihovim stavovima?

- Uopće nisam upoznata sa stavovima prosvjednika tako da niti se slažem niti se ne slažem. Iako sam novinar, iako pretpostavljate da i dalje imam pristup vrlo ozbiljnim izvorima, nisam epidemiolog pa onda niti ne razumijem u čemu bi bila težina mojeg mišljenje na tu temu. Ono je bezvrijedno. Slušam one kojima je to disciplina i koji znaju više od mene. Ako smo po mišljenju onih koji prosvjeduju svi žrtve "velike svjetske urote" i ako će svi cijepljeni zbog toga umrijeti, meni je to i dalje OK, jer što bi značio život bez dragih ljudi koji nisu bili na istoj strani. Takav život ne bih ni željela.

Je li vam ikad netko od zagriženih 'antivaksera' prijetio?

- Meni nikada nitko nije prijetio.

Gdje je naš Stožer sve zakazao? Što su mogli bolje napraviti?

- Ja sam se nakon gotovo sedam mjeseci tek vratila u Zagreb, nisam imala prilike pratiti čak ni vijesti, a kamoli postupke stožera. Na moru gdje živim više od pola godine nemam osjećaj tolike napetosti kao u Zagrebu. Ovdje ljudi samo pričaju o kovidu. To kod nas na otoku nije tako. Puno je posla i gotovo nimalo prostora za išta ostalo osim – kakvo će biti vrijeme, ima li domaće hobotnice, tko je što upecao od ribe...

Vaš nedavni status u kojem ste napisali kako niste znali da je ezan poziv na molitvu izazvao je zgražanje u BiH gdje ste radili za televizijsku postaju Al Jazeera.  Zašto ste na kraju makli taj status?

- Prije svega, ovi vikači iz BiH su samo pokazali da ništa ne razumiju i da će se još dugo hvatati za rep. Da išta razumiju, trebali su mi zahvaliti, jer nakon tog statusa vjerojatno je 9 od 10 Hrvata guglalo što je to "ezan" što je pak bila prilika njima da shvate da njihovi susjedi malo znaju o njihovoj kulturi što je u normalnim odnosima preduvjet za razumijevanje i poštivanje. Zašto sam ga maknula? Maknula sam ga jer mi se gadio kao podsjećanje na činjenicu da nakon šest godina koje sam proživjela dijeleći s njima isto nebo i isti zrak, neki nisu u stanju primiti ni kompliment a kamoli iskreni stav o želji da ih se bolje upozna, nego su jedno iskreno priznanje o opravdanom neznanju s kraja devedesetih, dakle netom nakon rata, iskoristili za huljski napad. Takve ni ne treba upoznavati, nego truditi se da ih ne sretnete ni na cesti. Oni su primitivni, ali njihov primitivizam neće narušiti moju zahvalnost prema ljudima njihove nacionalnosti i vjere koji su izvanredni, vrijedni divljenja i svakog susreta. Zapravo, takvi primitivci još su veći problem njima nego nama jer oni moraju s njima živjeti i sramotiti se.

Nakon napada u bosanskohercegovačkim medijima jesu li vam se javili neki prijatelji muslimanske vjeroispovijesti i pružili vam podršku?

- Naravno. Zbog njih sam nerado još jednom i pojasnila svoju izjavu jer nisam željela da ih u susretima s bezveznjacima opterećuje dobar odnos sa mnom. No, oni su me zamolili da se ne opravdavam i ne osvrćem na takve jer bolje ih poznaju od mene. Usput, moje dvije najbolje prijateljice su iz Sarajeva. Jedna je Muslimanka, druga je Srpkinja. Mislim da nas tri nitko ne može razdvojiti.

Smatrate li da ste možda pretjerali kad ste napisali da podržavate batinanje migranata od strane hrvatskih policajaca prilikom ilegalnog preslaska granice? To bi se moglo protumačiti kao da podržavate fizičko nasilje. 

- Nikad nisam to napisala ali ponovit ću: Hrvatska policija izvanredno obavlja svoj posao. Ako želite dodatno pojašnjenje onda ću samo reći neka migranti idu na službeni granični prijelaz i bit će lišeni svake neugodnosti. Pri tom neka ponesu svoje osobne isprave. Zauzimaju manje mjesta od mobitela.

Kako kao savjetnica bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović ocjenjujete rad Zorana Milanovića? S kojim se njegovim stavovima i potezima slažete, a s kojima ne?

- Mislim da je aktualni Predsjednik RH iznenadio mnoge. Nisam sumnjala da će to izgledati ovako. On ima svoj jasan put i uživa u slobodi mišljenja. Mislim da mu mnogi zavide u tom dijelu.

Često su vas znali prozivati da ste bliski desnim strankama i političarima. Je li vam to smetalo?

- Ne bi me smetalo ni da je to istina.

Vi ste pak jednom rekli da ste u srcu zapravo prava ljevičarka. 

- Nezgodno je u tim relacijama pričati 2021. I sami svjedočite da se sve okrenulo naglavačke. Ako bi ljevičar značilo da sam simpatizer Tita i partije, onda nisam. Ali ako ljevičar znači da sam osjetljiva na sirotinju i da ću im dati ako oni nemaju a ja imam dovoljno, onda jesam. To sam uostalom i učinila. Nisam još čula da se puno nas na poziciji državnog dužnosnika odreklo velikog djela svoje plaće u korist siromašnih i bolesnih, niti sam čula ikoga osim sebe da kaže: "Plaća? Dajte molim vas! Valjda sam do pedesete osigurala svoj život. Meni je čast raditi za svoju državu." Ispričavam se ako je to još netko učinio osim mene. U znak isprike, sve ih pozivam na ručak. Neće nas biti puno.

Koga cijenite od današnjih političara?

- Niti u bunilu ne bih bila u koži Predsjednika Vlade. Nema tog novca ni motiva da se u ovakvoj situaciji izložim ovako dezorijentiranoj javnosti pa sve da mi daju cijeli Zagreb i Split. Mislim da to iziskuje prije svega izuzetnu hrabrost, energiju i volju. Divim mu se na tome.

Kad smo prošlog ljeta radili intervju rekli ste mi da se više ne planirate vratiti novinarstvu. Jeste li možda promijenili mišljenje? Ako da, u kojem biste mediju voljeli raditi?

- Nisam promijenila mišljenje. Mislim da je pametnije točiti pivo.

Osim Sandre Križanec, čiji ste rad nedavno javno pohvalili, imate li još neke omiljene voditelje i novinare?

- Uživam u ljudima poput Vas koji putuju i dijele to s nama. Zahvalna sam na svakom putopisu. Samo putovanje čovjeka spašava. Vidim da ste na kraju bili oduševljeni Egiptom? Najljepše je dopustiti si biti razoružan u predrasudama. Sva zatucanost dolazi iz privida sigurnosti života u svom "malom selu".

Koja je najgora cenzura koju ste doživjeli tijekom novinarske karijere?

- Tijekom zagrebačke krize sredinom devedesetih. Danas mi i to izgleda smiješno. Zapravo, imala sam divan novinarski život.

Je li ikad netko radio pritisak na vas da nešto ne objavite?

- Ne. To se teoretski moglo događati samo devedesetih kada sam bila mladi novinar, ali ni tada nisam imala problema jer u političkom smislu dijelila sam i danas dijelim političku poziciju tadašnje vlasti u odnosu prema svojoj državi.

Osim Thompsona, sjećate li se još nekoga, tko je odbio razgovarati s vama?

- Bilo ih je, ali sigurno nisu bili pretjerano važni kao sudionici nekog vremena kada ih se danas ne sjećam.

Kad smo već kod Thompsona, jeste li i vi jedni od onih koji misle da je on ratni profiter?

- To je uvredljiva kvalifikacija, ali ako se odmaknemo od konkretnog imena i ako me pitate volim li da netko zarađuje na rodoljublju, na činjenici da je branio svoj dom, da zarađuje poene na stradanju koje mu se dogodilo… ne, to ne podnosim.

Da ste još uvijek novinarka, biste li se usudili ići izvještvati u Afganistan dok sada tamo vladaju Talibani?

- Naravno. Novinar je kao i vojnik. Ne bira. Ide. To samo ovi naši što deru studijske fotelje i cipele trčeći po Markovu trgu imaju drugačiju definiciju novinarstva. Oni skupa piju pivo, razmjenjuju informacije i međusobno si dodjeljuju nagrade. Nisam ogorčena, samo su mi smiješni. Neki od njih ne znaju ni danas standardni hrvatski a kamoli što se događa dalje od Bregane. No umišljenosti im ne nedostaje.

Sredinom listopada vratili ste se živjeti u Zagreb. Zašto? Je li to samo privremeno?

- Privremeno. Ljeti živim u Osoru, zimi u Zagrebu.

Što je s konobom Mare koju tamo imate?

- To je jedna od mojih najljepših priča. Mala krčma kraj groblja, u mjestu za koje nitko posebno ne mari a gdje dolaze izvanredno zanimljivi ljudi. To je moja nagrada za sve "pretrpljeno" u životu. Radit ću to dokle god mi bude gušt, a još mi je nevjerojatan gušt. To nije posao.