Iako je prošlo više od 30 godina otkako je Svjetska zdravstvena organizacija skinula homoseksualnost s popisa psihičkih poremećaja i dalje se u nekim zemljama koriste konverzijske terapije kojima se LGBT osobe pokušavaju učiniti heteroseksualnima.
Niz zemalja zakonski je zabranilo takve terapije, poput Malte i Njemačke, uskoro će to učiniti i Francuska koja će ovu terapiju tretirati kao kazneno djelo, kažnjivo s dvije godine zatvora i novčanom kaznom u iznosu od 30.000 eura. U nekim slučajevima kazne bi mogle iznositi i tri godine zatvora te 45.000 eura u slučaju otežavajućih okolnosti.
U Kanadi je zakon koji ju zabranjuje usvojen 1. prosinca, a u Velikoj Britaniji, u javnoj je raspravi prijedlog o zabrani konverzijskih terapija na maloljetnicima i odraslima bez njihova pristanka. Kod nas se nitko službeno ne bavi takvom terapijom, no bilo je svjedočanstava pojedinaca kojima su neki nadriliječnici, pseudomedicinari i vjerski fanatici pokušavali promijeniti seksualnu orijentaciju koristeći razne psihološke, duhovne i fizičke postupke kao što je davanje elektrošokova.
Psihijatrica i saborska zastupnica Ivana Kekin drži da se bilo koji oblik nametanja heteroseksualnosti homoseksualnim osobama mora zabraniti.
Da nam malo pobliže objasni kakva je to 'terepija', kad se i gdje koristila zamolili smo doc. dr. Gorana Arbanasa, psihijatra i seksualnog terapeuta.
On objašnjava kako je konverzijska terapija bila popularna tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i to posebice u SAD-u.
„Tada su se pojavili neki 'znanstveni' radovi, svi od istog autora o uspjehu takve terapije, a onda je, prije petnaestak godina, taj isti autor priznao da je lažirao rezultate istraživanja i sve studije povukao. Međutim njegovo posipanje pepelom nije dovoljno medijski i znanstveno odjeknulo pa se negdje i dalje pozivaju na njegova lažna iskustva – tumači liječnik.
„Danas nemamo dvojbi oko toga da homoseksualnost nije bolest, a također znanstvene spoznaje govore da se seksualna orijentacija ne može promijeniti liječenjem i svatko tko tvrdi će u tome uspjeti konverzijskom terapijom laže potencijalne klijente. Zbog toga se takva terapija zabranjuje u velikom broju zemalja – objašnjava dr. Arbanas.
Kaže kako se sedamdesetih godina prošlog stoljeća prilično brutalno takvim terapijama liječilo ne samo LGBT osobe nego i alkoholičare i neke druge ovisnike.
„Suština takve pristupa je bila da se osobu izloži averzivnoj terapiji, odnosno sadržaju od kojeg ga želimo odučiti i promijeniti. U konkretnom slučaju homoseksualnosti, osobama koje bi se htjelo transformirati u heteroseksualne, puštalli bi se neki homoseksualno porno sadržaji ili fotografije te istovremeno primjenjivala neka vrsta odbojnog podražaja poput elektro šoka ili neke supstance koja izaziva mučninu. Alkoholičarima bi se tako nakon konzumacije alkohola dalo neko sredstvo od kojeg će povraćati te bi se na taj način stvorila averzivna reakcija na alkohol. No, takve terapije odavno su napuštene i ne znam ni jednu službenu osobu koja bi se danas time bavila – kazuje naš sugovornik.
O ovome se raspravlja i u susjednim zemljama, nedavno je Sarajevski otvoreni centar poslao pisma krovnim udrugama stručnjaka za mentalno zdravlje kako bi zajedno radili na prevenciji i reguliranju zabrinjavajućih praksi kao što je konverzijska terapija. Sarajevski centar traži donošenje Zakona o psihološkoj djelatnosti u BiH, koji bi spriječio i procesuirao osobe koje nude konverzijsku terapiju.
