Ante Nazor vodio je košarkaše Zadra, Cibone, pa mladu reprezentaciju, a jedno vrijeme je bio i na Gripama, u svom rodnom Splitu. Svi ga znamo kao vrlo temperamentnog trenera koji je i sam redovito "igrao" utakmice koje je vodio, tek tu i tamo sjedeći na klupi. Kad bi pozvao time-out, čulo bi ga se do vrha dvorane i bez mikrofona...
Posljednjih godina trenerski kruh zarađuje na Kosovu, gdje je trener Sigala iz Prištine. No, rijetki, ili samo oni koji ga bolje poznaju, znaju da je Nazor i veliki zaljubljenik u pisanu riječ, dobru knjigu i književnost. Do te mjere da se tu i tamo i sam odvaži nešto napisati. Ovih je dana na društvenim mrežama tako objavio svoju pjesmu "Zarobljeno more", koju ovdje prenosimo. Suprotstavio je u tim stihovima Nazor more koje očito svugdje nosi sa sobom, s vizurama na koje mu pogled nailazi posljednjih godina... Uostalom, tko je vidio prepričavati pjesmu? Pročitajte i sami!
ZAROBLJENO MORE
Propada mi noga
po snijegu Prokletija
kao nekad na salbunu Duća
planinama tek osjetiš
čaroliju Mediterana
kakva je bivala nekad
i horizont
tek kad
zaustavlja se pogled
Šar planina maglom okovana
snijeg očekuje
a ja u sebi
sanjam Kornate
i popodnevne bonace
tako rijetke
da su u nepotrošenom
sječanju trajne
šta ti je čovjek doli
zarobljeno more