Recentna serijska ponuda Netflixa krije produkcijski, žanrovski i kvalitativno raznolika ostvarenja po principu za “svakoga ponešto”. Po jedna britanska, američka i španjolska serija, dvije talijanske, od komedije, avanture i trilera, do povijesne drame i drame o odrastanju. Poredali smo ih od najbolje do najslabije.
CUNK NA ZEMLJI
Sigurno ste zapazili britansku glumicu (i komičarku) Diane Morgan u Netflixovoj gorko-slatkoj seriji “After Life” Ricka Gervaisa. Morgan je glavna akterica također Netflixova “Cunk On Earth” ili “Cunk na Zemlji”. Duhovita Britanka se opet (s)nalazi u ulozi Philomene Cunk koju je već tumačila u “Cunk On Britain” i nizu YouTube skečeva, a sada njezina “mockumentary” serija širi područje djelovanja na cijeli svijet, odnosno postanak istog i “misterij ljudske civilizacije”.
Tijekom pet epizoda u prosječnom trajanju od 25-30 minuta, Philomena kreće od prapovijesti preko antičke grčke i Rimskog Carstva pa sve do renesanse, Francuske revolucije, Divljeg zapada, modernijih ratova i interneta, pričajući sa stručnjacima i akademicima o svemu mrtva ozbiljna i bez dlake na jeziku. “Godina je 1440., ne sad, tad”, govori Philomena kojoj ništa nije sveto i svi su meta njezina dovitljivog i nerijetko urnebesnog sarkazma, ironije, satire i humora, suhog poput britanskog džina.
“Jesu li piramide samo cigle u trokutu?”, dvoji Philomena prije nego što se dotakne grčkog olimpijskog hrvanja, ali i onog “mentalnog” od strane filozofa. “Možete li nazvati Isusa prvom slavnom žrtvom kulture otkazivanja jer se ljudima nije svidjelo ono što je govorio?”, pita Philomena sugovornicu kad religija dođe na red, od kršćanstva do islama.
Ovo baš i nije serija za politički korektna “cancel culture” vremena, a napisana je s osjećajem za pametne popkulturne referencije (“Vandali su drevna grupa poznata po ‘apetitu za uništenjem’ kao Guns ‘N’ Roses”, “Početkom stoljeća Rusija je bila veliko carstvo baš kao Marvel danas”, “Amerika je bila uključena u ratove gdje su se borile druge zemlje, je li to poput odabira lika s kojim ćete se boriti u ‘Streetfighteru 2’?”).
Neki gledatelji bi mogli ostati osupnuti zbog Philomenina tretmana osjetljivih tema kao i njezini sugovornici kad ih ona zaskoči pitanjima poput suptilnijeg Borata, ali serija ne uzima sebe preozbiljno, premda je satirički promišljena i inteligentna (pitanje je živimo li u simulaciji). Najugodnije serijsko iznenađenje godine zasad. (****)
LAŽLJIVI ŽIVOT ODRASLIH
Talijanska bestselerska spisateljica Elena Ferrante frekventno je ekranizirana autorica, ali uglavnom ima sreće s ekranizacijama romana, barem ovim recentnim, poput HBO-ove serije “Genijalna prijateljica” i filma “Mračna kći”. Nizu uspjelih ekranizacija Ferranteičinih djela pridružuje se i više nego solidna Netflixova serija “Lažljivi život odraslih”, odnosno “The Lying Life Of Adults”.
Psihološki lakonotnija od filma “The Lost Daughter”, no dostatno dramski potkovana i s mrvu detektivskog štiha (junakinja pozorno prati roditelje i čini joj se da svaka gesta vodi nekoj tajni), ovo je jedna od boljih novijih serija o odrastanju i sazrijevanju jedne tinejdžerice. Ta tinejdžerica je Giovanna (vrlo talentirana Giordana Marengo; ovdje kao nekakva muškobanjasta talijanska Kristen Stewart) iz bogate obitelji u Napulju devedesetih.
Giovannine oči počet će se otvarati kad odluči upoznati očevu sestru, tetu Vittoriju (dobro znana Valeria Golino; “Kišni čovjek”, “Moja kći”), nakon što je otac (Alessandro Preziosi) usporedi s njom. Kao slobodoumna i prkosna žena, netko tko “nosi život oko vrata kao medalju s dvije strane”, Vittoria će ostvariti presudan formativan utjecaj na nećakinju. “Odrasla si trebala bi se pobuniti”, Vittoria potiče Giovannu za koju će roditelji reći da se “pretvara u nju”.
“Lažljivi život odraslih” je režiran prilično odmjereno, zrelo i fluidno, katkad i poetično (“slow motion” scena s lišćem), ima osjećaj za osjećaje likova, ali i za mjesto i vrijeme radnje. Napulj devedesetih je atmosferičan, mada serija prikazuje drugo lice grada, tj. manje ugledne dijelove u odnosu na film “The Hand Of God” Paola Sorrentina. Napulj je gotovo pa lik serije i kao da se isprepleće s Giovannom koja, na temelju novih iskustava i nekih ključnih formativnih trenutaka, sve više odrasta i sazrijeva prema kraju serije. Nakon odjavne špice čeka je ulazak u (lažljivi) svijet odraslih. (*** ½)
ZAKON PREMA LIDIJI POËT
Lidia Poët (1855. – 1949.) bila je značajna povijesna figura. Poët je prva moderna talijanska odvjetnica i ispisala je novu povijest za žene koje se bave odvjetništvom u Italiji, pa i šire. Talijanska serija o njoj, “Zakon prema Lidiji Poët”/”La legge di Lidia Poët” u produkciji Netflixa, feministički je orijentirana po mjeri modernih vremena, prelamajući prošlost i sadašnjost unutar žanra povijesne kostimirane drame s elementima misterioznog detektivskog trilera.
Glavnu ulogu igra Matilda de Angelis i kamera je ljubi kao i u seriji “The Undoing” s Hughom Grantom i Nicole Kidman u kojoj ste je zasigurno opazili u pamtljivoj sporednoj ulozi. Uvodno predstavljanje Lidije je znakovito: kamera prelazi preko knjiga, zakona i dekreta, prije nego što otkrije junakinju kako uživa u seksu s ljubavnikom.
Kad joj zabrane ulazak u odvjetničku komoru, jer ženama, kao, nije tu mjesto, Poët će svejedno nastaviti raditi na slučajevima i rješavati ih uz pomoć brata odvjetnika (Pierluigi Pasino) i novinara (Eduardo Scarpetta). Svaka od šest epizoda donosi novi slučaj, a slučajevi su uglavnom ujednačeno zanimljivi dok odvjetnica-detektivka Lidia istražuje zločine i bori se za pogrešno optužene žrtve (“Žena može imati tajnu čak i ako nikog nije ubila”). Solidna serija kreatorskog dvojca Guido Iuculano – Davide Orsini dovoljno je lepršava i lako se gleda, pa i “bindža”, iako provlači neke teže, društveno i dalje relevantne teme.
“Zakon prema Lidiji Poët” pretvara titularnu protagonisticu u svojevrsnog ženskog Sherlocka Holmesa, njezina fiktivnog vršnjaka. Ustvari, Poët djeluje kao starija sestra Enole Holmes, akterice dvaju istoimenih Netflixovih filmova koji su također provlačili neke suvremene (feminističke) ideje unutar povijesnog žanra i promatrali evoluciju pozicije žena od 19. stoljeća do danas. Netflix je dao Enoli priliku da postane junakinja franšize. Vjerojatno će je dati i Lidiji. Kraj serije ostavlja prostor za nastavke. (***)
DJEVOJKA U SNIJEGU
Španjolska serijska produkcija doživjela je “boom” zahvaljujući hitoidnoj Netflixovoj “Kući od papira”. Netflix i dalje drma španjolskom streaming scenom pa smo nakon serija “Hache”, “Crveno nebo”, “Nevini”... dobili i “Djevojku u snijegu”, izvorno naslovljenu “La chica de nieve”. Posrijedi je ekranizacija romana španjolskog pisca bestselera Javiera Castilla.
Priča je potentna, ali šestodijelna serija je na koncu ispala mahom stereotipna, makar dostatno interesantna za fanove misterioznih trilera “whodunit” vrste i novinarskih istraga. Pokretač radnje je otmica petogodišnje djevojčice Amaye usred povorke Tri kralja kroz središte grada (Malaga). Trenutak nepažnje roditelja i neidentificirana osoba je uzela klinku za ruku i odšetala.
Odlučna da pomogne roditeljima otete djevojčice (Raul Prieto, Loreto Mauleon) nakon što je dobila VHS vrpcu zatočene Amaye, slučaj istražuje novinarka Miren (Milena Smit; “Pogrešan korak”, “Paralelne majke”) koja i sama ima loše iskustvo s policijom; nisu joj pomogli kad ih je trebala, pa se boji da će isto učiniti i ovoj obitelji.
Novinarkinu traumatičnu prošlost postupno otkrivamo od jedne do druge epizode kroz različite periode, šest i devet godina nakon nestanka Amaye koja bi, ako bude pronađena, također mogla patiti od dugogodišnje traume poput Miren. Ponekad to stvara kronološku konfuziju i remeti momentum serije koja oponaša stil skandinavskih trilera, ali zna biti režirana teškom rukom u pogledu tema, tj. tretmana ženskih likova.
Druga polovica vraća momentum kad upoznamo otimače i otkrijemo njihove razloge za otmicu, a završna naracija potvrđuje traumu kao centralni motiv “Djevojke u snijegu”. “Često sam gledala vrpce. Na kraju svake ekran bi ispunio vječni bijeli šum. U tom snijegu uvijek sam vidjela Amayu kao da se djevojčica koju sam tražila pretvorila u snijeg, ne onaj koji se topi u rukama nego onaj koji je nemoguće uhvatiti”, pripovijeda Miren prije nego što dobije poštu sa slikom još jedne otete nesretnice uz natpis “Želiš li se igrati?”. Tko je ta cura i kakve ima veze s Miren? Snijeg na ekranu opet počinje padati. (** ½)
OUTER BANKS 3
“Outer Banks” je bio mnogima spas u proljeće 2020., u vrijeme najžešće karantene. Netflixova eskapistička serija priuštila je (mlađim) gledateljima osjećaj avanture u eksterijerima dok ih je korona zatvorila u kućama. To je bilo dovoljno da “Outer Banks” postane hit unatoč tome ili baš zato što je tu avanturu križao s tinejdžerskom sapunicom. Očekivano, John B (Chase Stokes), Sarah (Madelyn Cline) i ekipa mladih lovaca na blago iz sapunice vratili su se u drugoj sezoni 2021., kao i u ovogodišnjoj trećoj.
Nakon što je korona u međuvremenu nestala, teže je biti blagonaklon prema “Outer Banks”, odnosno više dolaze do izražaja njegove mane, prisutne od samog početka (papirnati likovi lišeni šarma, formulaični zapleti, suvišni podzapleti, razvlačenje minutaže), no serija je još uvijek atraktivna i oku ugodna (lov na blago, sunčani kadrovi vječnog ljeta).
Treća sezona nastavlja gdje je stala druga. Junaci-brodolomci zapeli su na napuštenom otoku u bijegu od Sarahina oca, a kad ih odatle izbavi sumnjivi lik s hidroavionom (“Tko god bio, nije ribar!”), čeka ih iduća avantura od Barbadosa do Južne Amerike i nadmudrivanje s novim negativcem Carlosom Singhom koji želi pronaći El Dorado.
Stari rukopis, križ, dnevnik... toponimi su klasične avanture koje se “Outer Banks 3” pridržava i pokušava pretvoriti Johna B-a u mladog Indianu Jonesa ili Ricka O’Connella (“Mumija”), a njegovu ekipu u nekakve adolescentske Gooniese, makar to pretvaranje dolazi u paketu s tipičnim sapuničastim ljubavnim trokutima...
Dakle, “Outer Banks 3” se nastavlja vrtjeti u začaranom krugu, čega serija kao da je potiho svjesna. “Koliko daleko možeš ići pogrešnim putem prije nego postane kasno za ispravni?”, pita se Sarah u tumačenju jedine glumice iz serije s potencijalom mlade zvijezde (“Nož u leđa 2”). Možda “Outer Banks” pronađe ispravni(ji) put u četvrtoj sezoni koja će istraživati legendu o zloglasnom “piratu s Kariba” Crnobradom. (**)
