Boris Šuljić: Objavio sam da ću od malo preostalog grožđa napraviti vino Potribicu u korist prijatelja Ribafisha koji pliva u spomen na sina – sve je planulo za tri sata!

Vinogradi Boškinac Borisa Šuljića - vlasnika istomenog boutique hotela i poznatog fine dining restorana pored Novalje - u svibnju ove godine teško su stradali zbog bure koja je "posolila" trsove. Unatoč tome, vinograde je svejedno nastavio održavati, bez obzira što je bilo sasvim izvjesno da oni neće dati gotovo nikakav plod. Nakon što su se nakon prvotne katastrofe listovi loze donekle oporavili, Šuljić je na društvenoj mreži objavio jedan status koji je pokrenuo čitavu lavinu dobrih emocija i priča koja se dogodila postala je upravo – nevjerojatna.

- Na nagovor svog prijatelja Rudolfa Štefana odlučio sam od svega ubranog grožđa, a toga će biti svega 1.500 kilograma na površini od 4 hektara, napraviti jedno vino i nazvati ga Potribica. U ovom trenutku nitko ne zna kako će to izgledati jer će to biti mješavina od malo Caberneta, Merlota, Chardonaya, Sauvignona, Maraštine i Gegića, ali sam uvjeren da ćemo napuniti 1.200 do 1.400 boca Potribice. Odlučio sam za to vino istaknuti cijenu od 75 kuna i cijeli prihod od prodaje tog vina donirati Domagoju Jakopoviću zvanom Ribafish i njegovoj http://rokotok.hr/ udruzi za promicanje aktivnog i zdravog života djece, koja je nastala iz velike boli i koja čudesnom snagom jednog divnog čovjeka i oca sve pretvara u ljubav. Stoga pozivam sve svoje drage kolege i prijatelje da se uključe u ovu akciju. Vino će biti dostupno već za Božić ove godine, minimalna količina je 6 boca, a maksimalna 60 boca – stajalo je u objavi na Facebooku.

Za svega tri sata od objave kompletna količina vina, koju Šuljić tek treba napraviti, prodana je. Interes je bio toliki da je uskoro morao objaviti Sold out! Predviđenih 278 kartona vina sa 1668 boca vina je rasprodano.

- Mi smo sredinom svibnja imali posolicu, buru sa štrapom, malom kišicom koja je doslovno spržila lozu. Sama posolica ne bi spržila biljku tako jer ona može biti isprana kao prašina s lista. Ali s malom kišicom sol biljka upije i doslovno se skuha i to je skuhano bilo potpuno. Nama je 90 posto loze stradalo i uništeno. Svejedno smo to morali održavati jer je to vinograd. Grozd je bio uništen i prije cvatnje i više se tu nije moglo ništa spasiti. Nekad davno kad bi se to dogodilo u marču ili aprilu, loza bi se porizala pa bi opet hitila novi list tako da bi se nešto nabralo barem u desetom misecu, ali u maju je bilo prekasno za išta. Da je ovo bila 1919. kad se od prodaje vina živjelo, a ne 2019., ja dica i familija već bi bili u Argentini jer ne bi imali ništa – kaže nam Šuljić.

- Kako se bližila berba, moja je muka postajala sve veća. Odem u trsje gdje me uhvati nervoza, bol i jad. Kažem sebi: zdrav si, djeca ti rastu tu, možda je to neki znak, ajmo mi to sve skupa složiti u neku humanitarnu priču i to pokloniti nekomu. Od toga neće biti velikoga arhivskog vina, ali ima tu simboličku vrijednost jednok prkosa, otpora, načina življenja, borbenosti i stava i shvatiš da je sva ta bol ništa u odnosu na bol koju je moj prijatelj Ribafish doživio gubitkom svoga sina i koji je kao jedna planina tu bol pretvorio u ljubav i prevladao sve to skupa s nevjerojatnom, nadljudskom snagom. On danas pliva za sina između 50 nastanjenih jadranskih otoka, educira djecu po plažama, povezuje ih s prirodom... Odlučio sam da cijela naklada od 1668 boca koje sam planirao napraviti, bude poklonjena Ribafishu, odnosno udruzi Rokotok. Već su sve uplate sjele njima na račun i oni su dobili vrijednost koja je skromna, ali nije beznačajna. Dobro će im doći i sugaran sam da će oni to vratiti na neki način opet kroz ljubav. Tako da od jedne muke opet napravimo nešto dobro, jer te su duhovne transmisije prevažne za život zajednice – kazuje Boris.

Nije, kaže, očekivao, da će u svega tri sata od objave sve planirane količine Potribice doslovno planuti.

- Još dolaze upiti. Više od 200 ljudi poslalo je mailove za 50, 60 boca... Zaustavili smo sve to i samo ono što je bilo u prva tri sata rezervirano, arhivirano je i već uplaćeno. Ponudili su mi se drugi vinari da će donirati grožđe ako bude potrebno, da će reklamirati etiketu... Nevjerojatno! Sad samo ne smijem zakazati i napraviti neki šrot od vina – našalio se Šuljić.

Za Domagoja Jakopovića Ribasfisha kaže da je njegov prijatelj kojemu se dogodila najgora stvar u životu – izgubio je 12-godišnjeg sina prošle godine u 3. mjesecu.

- Svih nas je to jako zaboljelo jer znamo kakav je čovjek i otac, koliko ima divan karakter. Pratimo tu njegovu transformaciju u kojoj je svu tu bol pretvorio u ljubav. I to nas je nekako svih dojmilo. Ono što on sad radi je da zapravo pliva jer je to obećao svom sinu i želi povezati te naše otoke. To je nevjerojatna priča i pothvat. Svakim se zaveslajem on sjeti svoga sina i mi pratimo tu njegovu misiju koja je nas sve nadahnjuje – zaključuje Boris Šuljić razgovor pripremajući se polako da Potribicu za potrebite – i napravi.

Bit će to posebno vino, za posebnog čovika.