Jeste li mogli zamisliti da se Ivica Šurjak, legendarni nogometaš Hajduka i kapetan zlatne generacije i Čedomir Ćiro Perinčić, isto tako legendarni košarkaš Zadra, nikad, ali baš nikad nisu upoznali? A svojedobno su sedamdesetih zajedno žarili i palili tadašnjom sportskom scenom.
Kako god je Hajduk u seriji bio prvakom bivše države, jednako tako je i Zadar, u doba Đerđe, Ćosića, ali i Perinčića, osvajao jugo-titule i bio naprosto nepobjediv.
Splitske vedete sporta bile su naklonjene, logično, košarkašima Jugoplastike, ali volio se i Zadar kao nešto svoje, dalmatinsko, lokal-patriotsko. Ako nije Jugoplastika neka to bude – Zadar. Zbog Zadra i jest postala – Drugoplastika.
A Zadrani listom, navijači su – Hajduka. Pa tako i junak naše priče, Ćiro, čiji sinovi Hrvoje i Ivan također pišu povijest zadarske košarke.
Ideja je potekla od Perinčića, da se upozna konačno sa Šurjakom. Iznenadio nas je pozivom, naš broj mobitela izdiktirao mu je doajen Edo Pezzi.
- Dobar dan, oprostite na smetnji, možete li pomoći? Volio bih se upoznati s Ivicom Šurjakom, idolom moje mladosti - oglasio se nekidan Ćiro zadarski.
Kako da ne! Ma je li moguće da se ne poznate?! - iznenadili smo se.
- A eto vidite. Nikad se nismo susreli...
Rečeno, učinjeno, jučerašnji 23. ožujka rođendan je obojici. Šurjaku i Perinčiću. Idealan termin da se nađu i jedan drugome podignu zdravicu. Izmijene darove, šalove i zastavice i poklone. Kao na centru kakva igrališta, kao kapetani Hajduka i Zadra! U Stobreču, šalimo se, na neutralnom terenu.
Šurjak bježi Perinčiću stalno za pola koša ili jedan gol razlike, jučer je Šurjaku bilo 68, neće kriti godine, a Ćiro je napunio 67.
Kakav susret dvije sportske legende: osjećamo se kao u rubrici „upoznajte me sa...” A obojica su tako istinski velikani. Kakvih više ni'...
Zasuzila je i suza u oku Perinčića, ili nam se samo učinilo. Šuro je pak iskusniji u tim prilikama, premda je i on bio vidljivo ganut. Da mu Perinčić dođe, da potegne do Splita, samo da se upoznaju?! Hej, kakva čast...
Šurjak je došao pojačan za Željka Jerkova, vršnjaka i prijatelja, suigrača. S Perinčićem je Jerkov igrao zajedno kad je juniorska reprezentacija bivše države i Mirka Novosela osvojila 1972. naslov europskog prvaka. U zadarskim Jazinama.
Sa strane Perinčića Marko Ostarčević, stariji brat Nedjeljka Miše, osvajač prve titule Zadra tamo 1965., ali i stanovnik Pariza, 19 godina je nosio dres košarkaša Racinga, a u pariške dane Ivice Šurjaka rado su se družili. Spominjali su i Folies Bergere, kako su tamo išli skupa, ali nismo išli u detalje. S njima i Zdenko Rinčić, svojedobno u Croatia osiguranju i rekao nam je kako je rado pomagao da mu firma pomaže i Hajduku i Jugoplastici i Zadru sponzorskim ugovorima tamo devedesetih.
Perinčić je bio ganut:
- Poslije toliko godina, dragi Šurjak, vi ste bili idol moje generacije i ja znam i sad po brojevima nabrojiti najjači sastav Hajduka – raznježio se.
Kapetan „bijelih” donio je prigodne darove, iz svoga ormara memorabilija, šal Hajduka iz – primijetili smo – 2001:
Šuro, ali to je bilo prije 20 godina?
- Je, zato ima povijesnu vrijednost, te smo godine bili prvaci!
A Šurjak sportski direktor „bijelih”, šampion. Perinčić je darivao knjigu Drage Marića „Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku”. S posvetom. Za gušt Toma Dubravca da sve ovjekovječi.
Navrle su uspomene:
- Ja bih subotom igrao u Jazinama, a u nedjelju obavezno dolazio u Split na Stari plac gledati Hajduka koji je sve pobjeđivao. Eh, to su bile godine... Ulaznice? Ne bih se nikome najavio, pa što da sam bio poznat košarkaš? Došao bih, normalno kupio ulaznicu, što god, zapad, istok, jug, sjever. Čega bi bilo, a stadion je uvijek bio pun. I meni puno srce. Pazi ovaj napad, po brojevima: igrali su Žungul golgeter, strijelac bez premca, pa Mužinić, taj bi ubio za svaki balun, Oblak Slovenac, Jerković genijalac, Šurjak koji trči, pretrčava, centrira i zabija...
Pardon, Oblak samo Slovenac, kakav je to opis?
- Ma, on je bio izvanredan igrač, svi su s Oblakom bili još bolji, to Slovenac, samo ga oslikava do kraja, uporan do izdisaja, a veliki znalac. Super igrač – vrti Ćiro film uspomena.
I nastavlja, da pokaže Šurjaku koliko zna:
- Znam ja i obranu, na golu Mešković, pa kasnije moj prijatelj Katalinić, u obrani Džoni i Rožić...
- Je, Džoni - upada Šurjak – on je porazbija' sva stakla na prozorima rodilišta, jer nije zna' centrirat – smijemo se, Šuro voli podbost Džonija svog najboljeg prijatelja među suigračima.
- Ovo će Džoni pročitat, pa će me sutra zvat – namiguje Šuro, a Ćiro nastavlja:
- A obrana, Peruzović, Buljan i onaj...
E, taj?!
- Holcer. Ha, mislili ste da sam zaboravio?! Genijalac. Kao Beckenbauer... Ja sam htio biti nogometaš Hajduka, samo mi je Hajduk bija u glavi. I imao sam kao dječak i jednu kopačku i to lijevu. Tko zna kako to samo lijevu... I stavio bih knjige u torbu. I obavezno tu kopačku. Važniju od knjiga. Da se poslije školske nastave napucavam na igralištu. Imao sam dobar šut lijevom. Ali, sam između sedmog i osmog razreda naglo izrastao. Pravac košarka, nije bilo druge.
Perinčić nastavlja:
- Imao sam veliku želju da proslavimo rođendan zajedno i ovo je veliki dan za mene.
Šurjak mu je zahvalio, ispričao je svoj dojam:
- Mi smo svi navijali za Jugopastiku, što kriti, ja sam kao dječak gledao košarku s krova tamo na Spinutu kad su počinjala braća Tvrdić. I Skansi. Ali Zadar mi je odmah tu, na srcu do „žutih”, što je i normalno. Iznenadio me poziv Ćire i stvarno, nikad se nismo upoznali. Eto ja znam da je trebao igrati i u reprezentaciji ali mu se dogodilo da je bio nekako između...
Je, uskače Jerkov u pomoć i pojašnjava:
- Dogodilo mu se da su Šolman i Kapičić bili u snazi, a onda su dolazili Dalipagić i Tanjevićev miljenik Varajić, pa je Ćiro ostao uvijek po strani – zagrlio je Jerkov Perinčića.
- A što ćeš – imao bi Perinčić štogod ispričati i o toj nepravdi, ali drugi put...
Šurjak je nastavio:
- Ovo je poseban dan i za mene, da me netko na 68. rođendan pozove da se upozna sa mnom. Osjećam se nekako posebno, izvanredno – smije se Šurjak, drago mu je, a svi su vrazi u njemu, pa izvrće i na šalu.
- Obećavam revanš u Zadru, dozvat ću i Josu Skoblara i Bepa Bajlu – najavljuje Ćiro novu epizodu dalmatinskog sportskog „amarcorda”.