Coley Joseph McDevitt i udruga „Posedarje moje“ rade u tišini, za pomoć bolesnoj djeci ne zna nitko!

U povodu Međunarodnog dana volontera u Zadru je izabran i nagrađen najbolji volonter: Amerikanac Coley Joseph McDevitt. Kako se nagrada dodjeljuje u dvije kategorije, za najboljeg pojedinca i za najbolju organizaciju, Volonterski centar Zadar nagradu za organizaciju dodijelio je Udruzi „Posedarje moje“.

Coley Joseph McDevitt bio je iznenađen ovom viješću, jer mu prijatelji nisu rekli da su ga nominirali. Postojala je mogućnost da se usprotivi publicitetu, jer je „humanitarac od glave do pete“ i nema potrebu za javnim istupima.

Tako se otkrilo da se, od kada se nastanio u Zadru u kolovozu 2013.godine, angažirao u nizu humanitarnih akcija, sudjelovao neprekidno u radu Socijalne samoposluge, a kada su Zadar u rujnu pogodile poplave pomagao je na sve strane.

„On je kao mladić, ima energije više od svih nas“, kažu nam njegovi prijatelji, jer Coley Joseph McDevitt ima 77 godina. Na njemu se to niti malo ne primjećuje.

- Cijeli radni vijek proveo sam u Americi, rodom sam iz Virginije. Radio sam kao vojni pilot. Stoga bi možda bolje bilo reći da sam radni vijek proveo po svijetu, od Vijetnama do Iraka. Kada sam otišao u mirovinu, odmah sam se priključio Crvenom križu (American Red Cross), radili smo puno i nosili humanitarnu pomoć po cijelom svijetu. Naš veliki brod je jednog dana 1995.godine pristao u luku Ploče u Hrvatskoj, pomoć smo iz Ploča nosili posvuda, a kod mene su se prema Hrvatskoj pojavili posebni osjećaji. Kroz život sam stekao prijatelje posvuda, tako sam najviše dolazio u Split i Zadar, a Zadar sam 2013. izabrao kao mjesto mog trajnog boravka. Od tada sam uključen u svaku akciju za koju čujem, a najviše me oplemenilo prijateljstvo s Igorom Blaslovom koji vodi Socijalnu samoposlugu i zadarsku podružnicu Hrvatske udruge leukemija i limfomi – rekao nam je McDevitt.

Nasmijan, uvijek raspoložen i iznimno vitalan, McDevitta zovu „dobrim duhom zadarskog volonterstva“. Hrvatski ne govori, tek nekoliko riječi, ali uvjerava nas da je to nevažno. Doznajemo da je prije nekoliko godina u Ugandi odabrao jednu obitelj za koju se obvezao da će im doživotno pomagati. Šalje novac i školuje njihovu djecu. Coley Joseph McDevitt je jednostavno izvanredna osoba, aktivan od jutra do mraka, uz najbolje prijatelje Igora i Tanju Blaslov, te svoju suputnicu Ljiljanu Dujmović.

Nagrada „Volonterska ruka“ za najbolju organizaciju otišla je u Posedarje, gdje udruga „Posedarje moje“ od 2004.godine svojim radom i stotinama radionica pokazuje koliko se može unaprijediti kvaliteta života u mjestu. Međutim, ono što se gotovo i ne zna, to je njihova briga za dvije skupine: za bolesnu djecu i za stare ljude koji žive sami. Žene iz Udruge su davno uočile problem u tome da mnogi imaju „viška“ dvije kune i zbog toga ne ulaze u kategoriju korisnika socijalne pomoći.

- O njima nitko ne brine, a na rubu su gladi i totalnog siromaštva. Imamo stare ljude koji žive sami i gladni su. Skrbimo o njima. Imamo djecu sa razvojnim bolestima ili sa teškim oboljenjima, te su obitelji financijski potpuno izmučene. Ali tu nema javnosti ni „viška očiju“, kod takvih obitelji idemo kasno navečer, kada je mrak. Dakako da su mnoge naše akcije javne, upravo smo potpisali ugovore sa svim prodavaonicama u mjestu i bit će postavljene košare gdje ljudi mogu ostaviti pomoć. No štošta radimo „skrivečki.“ Puno je samaca, puno je bolesne djece, tuge i velike bijede koju nitko ne želi pokazivati – kazala nam je Mirjana Šimurina, predsjednica Udruge od 2011.godine, koja upravo ovih dana „palicu“ prepušta Aniti Dežmalj, no aktivno nastavlja rad u nagrađenoj udruzi.