U zadnjih 30-ak godina mr. sc. Darko Jurić, Šibenčanin podrijetlom, kozmopolit životom, ni jednom nije uzeo neki od uobičajenih medicinskih pripravaka, tableta, sirupa, masti.
Nije odlazio ni k liječniku. Ni jednom nije propustio ukazanu prigodu da se i po najvećoj zimskoj hladnoći okupa u moru. Ima 52 godine, a izgleda barem 10-ak mlađe, pun je energije, brzih misli, pozitive.
Kako uspijeva, čime li se hrani da je baš ovakav, pitamo ga, očito pogađajući u centar.
– Već 30 i nešto godina jedem samo jednom dnevno, kada sam gladan. Uglavnom u svijetlom dijelu dana. Hranim se isključivo sirovom "zelenjavom", povrćem, voćem, sjemenkama, algama, orašastim plodovima.
Strogo zaobilazim sve namirnice životinjskog podrijetla. Veliki sam gurman, a od ovoga što sam nabrojio mogu napraviti fenomenalna jela i slastice. Evo dajte mi samo tri namirnice iz moga spektra prehrane i izbacit ću vam barem 15 recepata. A znam ih minimalno 300 – kaže Jurić.
Imamo sugovornika koji je pitanje hrane podignuo na višu dimenziju, gledajući je više kroz umjetnost okusa, boja, teksture, mirisa. I sjedinjavajući je s posve drukčijim pogledom na život.
Jurić je u SAD-u, gdje je dugo živio, stekao titulu mr. tradicionalne kineske medicine, ima nutricionističko znanje, odličan je poznavatelj ljekovitog bilja, majstor je akupunkture, iskusan u ayurvedi.
Do 20 i neke godine jeo je sve što i ostali, i jaja, meso, mliječne proizvode, slatkiše. I možda bi tako i nastavio da ga nije uhvatio čir na želucu.
Dugotrajne muke, posjeti liječniku, terapije, tablete, bolovi, postali su mu životni partner. Dok u jednom trenutku nije rekao: "Ovo više neće ovako ići."
Ljudi ne mogu probaviti stres
– I preko noći sam promijenio prehranu, ali i kroz proces počeo transformirati pogled na svijet. Dvadeset godina sam holistički liječio ljude, primijetivši kako mi ih najveći broj dolazi zbog problema sa želucem, crijevima. Probavom. Sve se vrtjelo oko toga.
I onda sam im pojašnjavao kako njihov problem nije samo hrana i njezina probava. Problem je što većina ljudi ne može probaviti probleme, stres, svakodnevne situacije, ljude iz okoline, muke sa šefovima, bračne drame, emocionalne krize...
Ljudi misle kako je hrana jedini problem. Koja pogreška. Hrana je samo dio problema. Ono što je većinu njih mučilo jesu neriješeni konflikti unutar njih samih. Zasićenost. Tako nastaju i alergije, bolesti štitnjače, tumori, autoimune bolesti. To sam ih učio i onda sam se umorio, i odlučio krenuti u nešto drugo – veli.
A to drugo je vezano uz hranu, njezinu pripravu, na kraju rezultirano otvaranjem nekoliko restorana. Art od raw, ili umjetnost sirove hrane, malo-pomalo je u javnost počela uvoditi nove poglede na život.
Jurić putuje svijetom, ovoj vrsti prehrane podučava timove ljudi u restoranima, hotelima; konzultant je, pisac, autor knjiga. Iza njega stoji i linija zdrave hrane kroz čips od kelja, koji distribuira i izvan granica naše zemlje.
Nemam ni hladnjak ni štednjak
– U tom mom pogledu na život medicina postaje totalna glupost. Ne držim do kemije u obliku lijekova koji rješavaju posljedicu, a ne uzrok. Glupošću držim i pojmove tipa doručak, ručak i večera.
Zašto bi mi netko na takav način odlučivao o tempu mog života. Kod kuće nemam ni hladnjak ni štednjak. Ne trebaju mi. Jedem kad sam gladan. Napunim jednu ogromnu zdjelu sezonskim biljkama, miješanom salatom, maslačkom, cikorijom, potočarkom, rikulom, raščikom, kupusom, brokulom, rogačem. Tu su i tušt, loboda, oskoruša i manjiga.
Radim umake na bazi maslinova ulja, hrena, senfa. O kolačima neću ni pričati, to je fantazija okusa, mirisa, osjeta – kaže.
Jurić je osoba koja svakako plijeni pažnju okoline. Štoviše, neki ga doživljavaju kao čudaka, ne krije, čak i kao luđaka. No s obzirom da već 30-ak godina strasno i uporno slijedi svoju filozofiju zdravog načina življenja, stalno nižući nove ciljeve, malo-pomalo okolina koja ga poznaje gubi korak s negativnim razmišljanjima.
Ali kako će reagirati na novi projekt, onaj u kojem će Jurić pokušati živjeti kompletno bez hrane?
Zašto ne bi vjerovali meni, mršavom kuharu?!
Da, doslovce život bez hrane, za koji će energiju, kaže, dobivati iz spektra u kojem živi. Zatražili smo precizniji odgovor, jer nama koji drukčije živimo, jedemo sve, nemamo takvo oslabađanje, ovaj potez nalikuje na nemoguću misiju.
– Volim igru i izazov, a u tu skupinu dolazi i moja odluka o iskušavanju života bez hrane. Da, to znači kompletno prestati jesti. To su životni testovi u kojima želim istražiti svoje granice. Želim živjeti život, a ne samo plutati kroz njega.
Odakle će mi dolaziti energija? Pa iz dodira srca, ljubavnog pogleda, svemirske prašine, mjesečeve mijene. Da, točno tako napišite, ne zanima me ako će me netko proglasiti luđakom, kao da će mi biti prvi put. Pa na kraju odustanu kada vide da živim i dalje.
Na kraju krajeva, zašto ne bi vjerovali meni, mršavom kuharu, nego vjeruju onom pretilom, koji pati od visokog krvnog tlaka ili visokog šećera u krvi. Vrijeme je da počnemo vjerovati onome tko je svjestan sebe – kaže.
U zadarskom lounge baru Garden već niz sezona vodi program pripremanja sirove hrane “Art of raw”.
