Dovoljno je bilo da bager malo zagrebe i eto arheološke atrakcije u centru grada! Ispod stare Tehničke izronio spojni bedem iz 16. stoljeća

Nije trebalo puno, zaista. Bilo je dovoljno da bager samo jednom zagrebe površinu i odmah na prvu otkrije još jednu arheološku atrakciju u centru Zadra.

Na mjestu gdje je nekad bila stara Tehnička škola, a uskoro će biti novi sveučilišni centar, iz zemlje je izronio spojni bedem Nani-Dolfin, renesansna kortina iz 16. stoljeća nazvana po zadarskom knezu Naniju i gradskom kapetanu Dolfinu iz vremena gradnje. Sve do 1907. godine ovaj je bedem povezivao bastione Moro i Grimani. Oko tri i pol metra širok, proteže se cijelom dužinom sadašnje zgrade čija je gradnja počela 1908. godine. Sada je jasno vidljivo da su onodobni graditelji iskoristili porušen bedem za temelj zgrade škole. Jer njezin zid prolazi sredinom ostataka bedema, tako da je kortina vidljiva unutar i izvan školske zgrade.

- Sve nedaće koje su nas snašle na terenu poništio je jedan pogled na vanjsko lice bedema koje je još prije 120 godina zapljuskivalo more. Ovaj je iz 16. stoljeća, kada je fortifikacijski sustav grada dodatno ojačan zbog bolje obrane. Kamena ploča s uklesanim natpisom o rušenju nalazi se i danas na bastionu Grimani- pokazuje nam Marina Šimičić, arheologinja sa Sveučilišta u Zadru koja sa svojom malom ekipom vodi arheološki nadzor na ovom gradilištu.

Nakon desetljeća čekanja, građevinski radovi na obnovi i rekonstrukciji Tehničke škole, velikom projektu koji se financira iz europskog fonda, konačno su počeli u listopadu. Kako se stara Tehnička nalazi unutar Kulturno povijesne cjeline Grada Zadra, arheološki nadzor vjerni je pratitelj svih građevinskih radova.

Jeste li očekivali ovakvo otkriće na samom početku?

-Očekivali jesmo, ali ne baš s prvom lopatom, smije se Marina.

- Ostaci ove kortine ucrtani su na planu grada Zadra iz 1906., a vide se i na fotografiji iz tog vremena. Tako da nas bedem nije iznenadio. Međutim, nismo znali je li ispod temelja zgrade škole i kako izgleda. Nekoliko godina unazad, kolege iz Muzeja antičkog stakla dokumentirali su unutrašnje lice bedema. Ali, kako se radilo o vrlo uskom iskopu, situacija nam je bila nejasna, sve do sada- govori nam Marina koja sa svojom vrijednom ekipom radi u vrlo zahtjevnim uvjetima. U centru grada, na otvorenom, u blatu, dok oko njih praše bageri i druga velika mašinerija.

- Dok smo čistili bedem u podrumu zgrade, na katu iznad rušili su se pregradni zidovi. Šuta se kroz otvore bacala u kamion koji je stajao na vratima našeg podruma. Sve je puno građevinskog otpada, prašine. Kuda i kako pristupiti, kuda hodati, gdje sa zemljom koju iskopamo...sto pitanja mi je bilo u glavi. Tu je još i razina mora, stoga opreza i zaštitne opreme nikad dosta- govori nam Marina.

Sustav zadarskih Bedema izgrađen je u 12 i 13. stoljeću, a dodatno su ojačani u 16. stoljeću, za potrebe obrane Mlečana, tadašnjih vlasnika grada od Turaka. Zadar je prestao biti utvrda 1868. godine, kada su srušeni bedemi na južnoj obali, dok je ovaj istočni uništen 1907. godine. Rušenja su provođena uslijed razvoja grada, njegovog urbanizma i arhitekture u drugoj polovici 19., a protežu se i u 20. stoljeće. Na sreću, veliki dio tih srednjovjekovnih bedema do danas je sačuvan, a zidine na istočnom dijelu grada, koje predstavljaju najduži neprekinuti niz u duljini od 785 metara, pod zaštitom su UNESCO-a, na Popisu svjetske baštine kao dio kulturnog dobra. Baš prošle godine, Bedemi su obnovljeni i prostorno revitalizirani uz pomoć sredstava Europske unije.

A kakva je budućnost ponovno otkopanog spojnog bedema Nani-Dolfin?

- Za sada je plan nastaviti s nadzorom rada strojeva kako ne bi došlo do uništavanja, dokumentirati sve pronađene strukture, izraditi nacrt i fotografije. Sve to i stručno izvješće predat ćemo nadležnom tijelu, to je Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija u Zadru. Hoće li se nalazište prezentirati i na koji način, pitanja su na koja će odgovor uskoro dati investitor i konzervatori. Mi arheolozi smo tu da kopamo i zaštitimo. Znate kako kažu za nas, učili da bi kopali. Usprkos svemu čast je biti dijelom ove priče - zaključuje Marina Šimičić.