"I majka mi je govorila, netko tko želi biti poštena žena, nema izlaza. Bolje da se ubije. I tako sam se ja dala ubiti. Osam sati radnog vremena u tvornici. Uz prekovremene. I tu sam poludjela, tu me počela hvatati kriza..."
Ona nema imena, muža, obitelj, ni djece. Otac je pokušao silovati, majku je gotovo zaboravila. Nije mogla birati. Nije ni imala između nečega. Životni put je odveo u prostituciju. Postala je kurva. Gadi joj se to što joj rade i tada je duhom odsutna. No ona je borac. Buntovnica.
Želi svoj život promijeniti, želi pobjeći od uloge koju su joj drugi - društvo, muškarci, sredina - nametnuli. Govori iz očaja. Za društvo tada postaje opasna. Subverzivna. I odmah biva kažnjena. Izolirana. Kao pokvarena mehanička lutka. U ustanovu za mentalno oboljele. Ona je kurva u ludnici...
Veliki Dario Fo
Kad je talijanski nobelovac Dario Fo 1977. godine pisao tekst monodrame "Monologo di una puttana in manicomio" ("Monolog kurve u ludnici") za svoju suprugu glumicu Francu Rame, poznata zadarska glumica Kazališta lutaka Zadar Gabrijela Meštrović Maštruko imala je jedanaest godina i u osnovnoj školi u Arbanasima, pod mentorstvom profesorice Katarine Tošić, pripremala je svoju prvu ulogu u životu, u školskoj predstavi "Trinaestogodišnjaci".
Tada nije ni slutila da će, točno deset godina kasnije, svoju prvu profesionalnu glumačku ulogu odigrati u Kazalištu lutaka Zadar. I da će za tu prvu profesionalnu ulogu, u predstavi "Loptica skočica", krivac biti taj isti Dario Fo. Naime, samo nekoliko mjeseci ranije iste te godine, tekst budućeg nobelovca, monodramu "Narko-mama", Gabrijela Meštrović Maštruko je tako strastveno odigrala sa Filodramskom grupom Filozofskog fakulteta u Zadru da ju je Milena Dundov, tadašnja prvakinja zadarskog glumišta, odmah angažirala u lutkarskom kazalištu.
Trideset godina poslije, na veliku obljetnicu svog umjetničkog stvaralaštva, ponavlja se stara dramska priča o jedinstvu mjesta, likova i radnje. Monodramu Daria Foa "Monolog kurve u ludnici", pod redateljskom palicom bivšeg voditelja Filodramske grupe, prof. dr. Živka Nižića, na daskama Kazališta lutaka Zadar odigrat će njegova "prva glumačka violina", Gabrijela Meštrović Maštruko.
Bez falše rečenice
- Kao i onda za "Narko-mamu", ideju za "Monolog kurve u ludnici" dao mi je prof. Nižić, kao svojevrsnu parabolu i ponovni kazališni susret sa Dariom Foom nakon 30 godina. Dugo se poznajemo i često razgovaramo o kazalištu. Koliko znam, ovo će biti prvi put u Hrvatskoj da će netko profesionalno odigrati taj tekst – govori Gabrijela, popularno Gabi, sublimirajući odgovor zašto je svoj umjetnički jubilej odabrala "proslaviti" sa jednim prilično oporim, teškim i provokativnim tekstom, ženskom dramom i dramom o ženi, "ludoj kurvi"...
- Kad mi je Živko donio tekst, svidio mi se na prvu. U glavi sam ga već vidjela na sceni. Fo piše o ženi gurnutoj na rub društva. Nije mogla birati u životu. Postala je, ne svojom voljom, prostitutka. Ali nije se predavala. Njena borbenost, njen, rekla bih, revolucionarni duh, postao je opasan za licemjernu sredinu koja ju je do toga dovela. Zato je strpaju u ludnicu, kao otpadnicu.
Dario Fo kao poznati ljevičar i angažirani intelektualac koristi taj ženski monolog, katkad naturalistički sirov i brutalan, da uputi oštru društvenu kritiku. Uistinu me iznenadila, ali i zabrinula, aktualnost njegovog teksta. Prošlo je od tada 40 godina, ali neke društvene uloge žene, njezino kulturno "pozicioniranje", predrasude prema ženama, eksploatacijski odnosi, još su i danas itekako snažni. Taj feministički bunt kojeg Fo na kraju katarzično ugrađuje u njenu osvetu prema muškarcima, ženin je jedini izlaz.
U svakom dijelu teksta, u svakoj rečenici, Fo je aktualan i potpuno korespondira s našim vremenom. Kod njega nema falše rečenice, a nije isključeno da se na kraju predstave mnogi naši (politički) suvremenici prepoznaju... - tajanstvena je Gabrijela.
- Gluma je za mene ljubav i strast. Volim jaku ekspresiju. Od glave do pete ja sam Mediteranka. Tata iz Velog Drvenika, mater iz Siverića kod Drniša, kombinacija bodula i vlaja. Moje djetinjstvo na Drveniku bilo je bajkovito. To me je odredilo, i kao osobu i kao glumicu. Obožavam more, jedrenje i ribolov. I na panulu i na skosavicu... - kaže iskreno..
Poštovanje svima
- Moji roditelji upoznali su se u Splitu. Tamo sam i ja, sa četiri godine, imala prvi susret s kazalištem, na predstavi "Ero s onoga svijeta". Zaljubila sam se u teatar. Moji su roditelji bili učitelji, u našoj se kući uvijek štovao teatar. Svaka uloga. Važno je bilo samo kako je igraš. Isto vrijedi i za "Kurvu u ludnici".
Ona je, iznad svega, snažna žena, osoba, čovjek, dio društva. Ona u sebi utjelovljuje i Mariju Magdalenu i tvorničku radnicu. Sve izrabljivane žene društveno zarobljene u nametnute uloge. A ja volim snažne žene, volim snažne likove. Volim, kao glumica, istraživati, otkrivati novo. Volim izazove, avanturu, nešto što će me potaknuti, obnoviti. I mene kao izvođača, ali i publiku, dovesti do katarze...
Gabrijela će za to u predstavi imati pomoć. Lutku. Ona je njezin alter ego. Ona je tijelo kurve koja se podaje da bi preživjela, koje muškarci mrcvare kako bi im se mogla osvetiti.
- Normalno da imam tremu. Uvijek je bude, jer mi je stalo. Nije lako biti sam na sceni sat vremena a u publici su moji: muž, djeca, prijatelji, kolege... Ali ne bojim se. Nikada se nisam s drugima uspoređivala. U kazalištu sve poštujem. Od čistačice do ravnateljice. Svatko je od nas lik i priča za sebe...
Pozornica je postavljena krajnje minimalistički. Reflektor osvjetljava tri ispovjedaonice: jednu (luđačku) stolicu, jedan (psihijatrov) kauč i jedan šank (bez konobara). Na scenu izlazi žena naglašene šminke s dugom crnom vlasuljom, kratkom haljinom i mrežastim čarapama. Iznad glave joj se vrti video kazališne predstave od prije 30 godina, "Narko-mama". Ona je kurva u ludnici...
Trideset godina karijere
U trideset godina karijere Gabrijela je odigrala 60 uloga samo za zadarske lutkare, radeći s najpoznatijim i najboljim hrvatskim i stranim dramskim i lutkarskim redateljima. Juditu ("Judita", nagrada SLUK-a), Guju djevojku ("Šuma Striborova"), Svetu Margaritu ("Muke sv. Margarite"), Dulcineu ("Don Quijote", nagrada SLUK-a), Zvjezdana ("Zvjezdan", nagrada PIF-a, nagrada SLUK-a), Vilu hrvaticu ("Planine"), Ofeliju i Gertrudu ("Hamletova istina"), Lisicu ("Pinokio"), Dorothy ("Čarobnjak iz Oza"), Zoru djevojku ("Ribar Palunko i njegova žena", nagrada SLUK-a), Robinzona ("Robinzon", nagrada Hrvatskog glumišta za ansambl)...
Osobna karta predstave
Pripreme za predstavu "Monolog kurve u ludnici" počele su krajem veljače i okupio je gotovo isti tim suradnika koji je prije 30 godina sa Filodramskom postavio "Narko mamu". Kao i tada, Foov tekst je prevela prof. dr. Nedjeljka Balić Nižić, režiju potpisuje prof. dr. Živko Nižić. Glazbeni suradnik je Emil Šprljan, a majstor svjetla Ivo Nižić. Novi su scenograf Robert Košta, kostimografkinja Marijana Jakelić i ispicijentica Radojka Kozulić. Premijera je u ponedjeljak u velikoj dvorani Kazališta lutaka Zadra s početkom u 20.30 sati. Predstava ujedno označava početak novopokrenute "Večernje scene" KLZ-a.
