Jedan od važnijih internacionalnih gastronomskih događaja dosad priređenih u Hrvatskoj održao se u Zagrebu početkom studenog kada se u polufinalu birao najbolji kuhar do 30 godina. Točnije, riječ je o S. Pellegrino Young Chef Academy, najznačajnijem svjetskom natjecanju mladih kuhara. Hrvatski predstavnik na natjecanju, sous chef zagrebačkog restorana "Mano2" bio je ‘mali iz Nina‘, 26-godišnji Ivan Tartaro.
On je osvojio posebnu ‘Aqua Panna Award for Connection in Gastronomy‘ nagradu. Riječ je o važnoj nagradi jer je dodjeljuju mentori svih natjecatelja, a dobiva je onaj kuhar koji je pokazao najbolje razumijevanje i povezivanje različitih kultura u jelu. Tartaro, kojemu je mentor bio chef restorana gdje radi, Hrvoje Kroflin, natjecao se s jelom Grounding Roots, odnosno ”vraćanje korijenima” što je svojevrsna posveta njegovoj odluci da se nakon života u Americi vrati u domovinu i započne svoju priču.
A ovo je njegova priča...
- Velik dio svog djetinjstva proveo sam u Baysideu, u Queensu. To je jedan mali kvart na početku Long Islanda koji je nekoliko kilometara udaljen od centra grada. Starci, koji su trbuhom za kruhom iz malog Nina otišli ‘preko bare‘, uvijek su radili pa smo vrlo brzo shvatili da je to grad koji zaista nikad ne spava. Ipak, njegovali smo našu dalmatinsku tradiciju i kad bi stigla nedjelja, obitelj se uvijek okupljala za stolom gdje je bilo fine hrane, ali i osmijeha na licu jer su nepca konačno zadovoljena – započinje Tartaro koji nikad nije sanjao da će jednom postati kuharom.
- Dok sam bio u osnovnoj i u srednjoj školi, kuhinja me nikada nije intrigirala zato da moram priznati da nisam osjetio taj ‘poziv‘ ka gastro sceni. Naravno da sam volio hranu, osobito našu domaću, ali htio sam se baviti novinarstvom. Ipak, kako to valjda biva u životu, najbolje se stvari događaju spontano – govori Tartaro uz osmijeh.
- Jednog dana pješačio sam kroz donji dio Manhattana i vidio oglas za posao u jednom restoranu. Tražio se ‘mali od kužine‘: priprema hrane i pranje suđa. Rekao sam sebi: ”Why not, let’s see what happens“ i tu je sve započelo... Nakon toga, prvi stalni posao dobio sam u talijanskom restoranu “Manzo“, koji je bio u sklopu jednog velikog dućana u centru Manhattana, gdje su se prodavale namirnice iz Italije, od Torina do Sicilije. Obrađivao sam meso, filetirao, otkoštavao... I tu sam se prvi put susreo s grilom i živom vatrom. To je sve promijenilo, zaista sam puno naučio i znao što želim dalje raditi - prisjeća se Tartaro koji je nakon nekoliko mjeseci shvatio kako je ovo posao za njega.
- Znao sam da moram ići na sve ili ništa. Zato sam digao studentski kredit i upisao ”International Culinary Center” kako bi mogao što više i bolje izbrusiti i obogatiti svoje kulinarsko znanje. Stažirao sam po različitim restoranima od kojih su mnogi imali i Michelinovu zvjezdicu. Ipak, ubrzo sam shvatio da trebam prvo naučiti temelje kulinarstva, prije nego se posvetim perfekcionizmu i finesama koje čine razliku visoke kuhinje – ističe Tartaro te dodaje kako su mirisi, okusi i vizualni aspekt domaće spize bili ti koji su ga učinili onim što je danas.
No, je li ga baš domaća namirnica ‘natjerala‘ da se vrati doma?
- Pa taj je korak i bio zapravo vrlo spontan. Mi smo kao obitelj svako ljeto provodili na moru, u Ninu, što sam zaista zahvalan. Nakon prvog vala korone, situacija u Americi postajala je sve gora i gora, od posla pa do kvalitete života i shvatio sam da neće na bolje. Bio sam dosta izgubljen. Zbog obiteljske tragedije, cijela je obitelj u ljeto 2020. došla na more. I zamislite, u toj sam tuzi vidio svijetlo na kraju tunela! Nešto je u meni kliknulo i znao sam život želim nastaviti na svojoj djedovini. Krajem kolovoza vratili smo se u Ameriku, a ja sam već sljedećeg mjeseca sletio u Zagreb s tri kufera, novim ambicijama i snovima koje sam želio ostvariti – prisjeća je Tartaro koji je, dodaje, bio izgubljen i u strahu jer je ipak svo znanje i iskustvo koje ima o Hrvatskoj bilo ljeto i praznici provedeni u Ninu.
- Ipak, nikada se nisam bolje osjećao, znao sam da sam došao na svoje. Shvatio sam da postoje tajne u našoj prelijepoj zemlji koje bi htio otkriti i dan danas radim na tome. Mogu tek sad, nakon dvije godine provedene ovdje, reći da sam realizirao svoj životni plan i da gradim tu metaforičnu kuću gdje želim provesti ostatak svog života – otkrio nam je Tartaro čiji je primjer potaknuo i roditelje da se nakon života provedenog u Americi vrate – doma.
Dolaskom u Hrvatsku odlučio se što prije ubaciti u fine dining i upoznati gastro scenu u Zagrebu. Stažirao je besplatno u Noelu dva mjeseca gdje su chef Bruno Vokal i ekipa pružili da osjeti atmosferu, stekne radnu etiku i nauči sve o posluživanje hrane.
- Nakon drugog vala korone i zatvaranje restorana, zaposlio sam se u "Soi Fusion" kod šefa Vida Nikolića jer me uvijek intrigirala azijska hrana. Nakon toga sam pokrenuo tapas meni u "Takenoko Baru" zajedno sa šefom Antonijom Obrovcem. Nedugo zatim dobio sam jedinstvenu priliku raditi u "Mano2" koju sam odmah objeručke prihvatio i ostalo je povijest – smije se Tartaro. Upravo su ga njegovi mentori motivirali da se prijavi na nedavno prestižno natjecanje.
- Znao sam da je to stvarno velika prilika i htio sam predstaviti Hrvatsku, moj dom oduvijek, pa sam ušao staložene i bistre glave. Samo mogu reći da sam dao sve od sebe, ne očekivajući ništa, no bjerujem da su i žiri i ostali chefovi primjetili moju ambiciju i prepoznali vrijednost. Zato mi ova nagrada daje dodatnu žar da realiziram svoje snove, da nastavim raditi posao koji volim i da jednog dana otvorim nešto svoje. Mjesto gdje na tanjuru mogu ispričati svoju priču – zaključio je Tartaro.
