Gypsy jazz svirka bila je "ko mlijeko". Obrano!

Ne postoji bolje mjesto za ljetna jazz i blues glazbena događanja od travnjaka ispred Muzeja antičkog stakla gdje se već treću godinu za redom organizira Zadar jazz&blues festival. I već treću godinu, trodnevni festival "malo zahtjevnije" glazbene forme kako se kod nas obično "časti" te glazbene žanrove, publika pohodi u velikom broju što znači da su i mjesto i sadržaji i tajming – pogođeni.

Na otvorenom prostoru naslonjenom na gradske bedeme s kojega puca zadivljujući noćni pogled na zadarsku luku i most, ravnatelj HNK Renato Švorinić, ujedno i jazz basist dugovječnih Black Coffee, vjerojatno i zahvaljujući svojim dobrim vezama u jazz svijetu, uspio je održati glazbenu priču koja sasvim lijepo "legne" na tople zadarske ljetne večeri ispunjene zvucima jazza i bluesa. Uvijek su to u pravilu izvođači koji ipak ne izvode "prezahtjevne" jazz forme, pa koncerti s Muraja dopru i do znatno šire publike što i nije loše za daljnji razvoj projekta.

Ove je godine Zadar jazz&blues otvorila američka pjevačica Joyce Elaine Yuille koja je po prvi put nastupila u Hrvatskoj. Surađivala je s brojnim poznatim svjetskim umjetnicima, a bila je i prateći vokal slavnoj disco divi Gloriji Gaynor. Yuille je nastupila s bendom JAM JSR s kojim je izvela niz pjesama u soul jazz i blues izrazu, a publika koja je do posljednjeg mjesta ispunila prostor ispred MAS-a, nagradila ju je dugotrajnim pljeskom.

Druga večer dovela je gitarističku zvijezdu gypsy swing stila: Josef Wawau Adler međunarodno je priznati gitarist iz obitelji Sinta i nezaobilazno ime svih najvažnijih festivala jazza te jedan od najpoznatijih romskih jazz glazbenika na svijetu. Nastupio je zajedno s Damirom Kukuruzovićom koji već godinama svoj izraz gradi upravo na glazbi Djanga Reinhardta i Stéphanea Grappellija. S Kukuruzovićevim bendom Django group Adler se virtuozno prošetao svojom gitarom kroz niz standarda gypsy jazz pjesmarice, a u njegovom zvuku, naravno osim Djanga, moglo se čuti i utjecaja Wesa Montgomerya, Charlia Parkera, Pat Martina i Georga Bensona.

Zadarska publika bila je naravno oduševljena glazbenom izvedbom, ali i nasmijana zbog duhovitih Kukuruzovićevih dosjetki koje su prštale u pauzama između pjesama. Referirajući se na zafrkanciju Kukurozovića sa svojim sjajnim violinistom Brunom Urlićem, inače Sarajlijom, završit ćemo i mi osvrt na odličan koncert u štihu Top liste nadrealista: gypsy jazz svirka bila im je "ko mlijeko". Obrano!