Jedna sasvim posebna i osobna promocija: Boris Škifić sinoć predstavio svoj novi roman razrednim kolegama iz 8 b! "Ovo je nadrealan susret"

U zadarskom caffe baru Kult sinoć je održana jedna sasvim posebna i osobna promocija knjige koja je na istom mjestu, nakon punih 50 godina, ponovno okupila ekipu iz 8 B razreda iz nekadašnje škole "Velimir Škorpik". Baš ta ekipa, koja se okupila u neformalnoj skupini 8b 1972, organizirala je predstavljanje najnovijeg romana “Kamen, cvijet i amen” Borisa Škifića, pisca i omiljenog gimnazijskog profesora u Splitu koji je priznao kako nikad nije imao takvu tremu kao sinoć, pred svojim nekadašnjim razrednim kolegama.

"Imao sam puno promocija, ali ovako posebnu zasigurno nikad neću imati. Kad vidim ova lica nakon 50 godina, i trema nestaje. Za mene je ovo nadrealan susret- kazao je Škifić Škifić koji je rođen na otoku Zverincu, a osnovnu i srednju školu, kao i Filozofski fakultet, završio je u Zadru.

"Kamen, cvijet i amen" tri su glavna motiva njegova novog romana.

- Kamen je otok s kojeg je sve poteklo, cvijet je naznaka ljubavi, a amen je kraj romana koji ostavljam čitatelju na otkrivanje. Samo djelo, kad je napisano, zapravo nije završeno. Može ga završiti samo čitatelj svojim iskustvom. Život je prekrasna pojava i što god se godilo, bilo dobro ili loše, živjeti je prekrasno- poručio se Škifić svom 8 b predstavljajući novi roman inspiriran djetinjstvom. Zanimljiva je to i bolna priča o odrastanju skupine dječaka i djevojčica na jednom dalmatinskom otoku osamdesetih godina prošlog stoljeća. Autor je roman osmislio kao trodijelnu cjelinu s kratkim uvodom »Poglavlje izvan okvira«, da bi potom u kratkom prvom i trećem dijelu progovorio iz perspektive sadašnjosti. Najopsežniji drugi dio vezan je upravo uz prisjećanje na djetinjstvo.

- Određen sam otokom i sve što napišem proizlazi iz toga. Nepošteno bi od mene bilo da bježim od onoga što me stvorilo i odredilo, a to je to otok s kojega sam otišao u svijet, u grad Zadar koji me odredio u potpunosti. A ovdje se u 50 godina ništa nije promijenilo. Jesu zgrade i ulice, ali nije atmosfera, a baš ona čini književnost. Isto kao i ljudi s otoka, koje u potpunost osjećam i razumijem, zato o njima i pišem. Jer gdje god da odem, sa sobom nosim otok i šum mora. Zato ništa ne mogu tako opisati kao jugo i buru-  kazao je sinoć Škifić koji je priznao kako put do objave već napisanih knjiga, ove zadnje i ranijih "Pisma iz Vinogradske", nije bilo lagan. Već gotove romane poslao je na 30 adresa i ostao bez odgovora. Sve dok mu se nije javila Jagna Pogačnik.

- Već sam bio na putu da ih obrišem jer čemu čuvati nešto što nije nikad objavljeno. Zamislite da sam to napravio, mi se nikad ovdje ne bi našli- poručio je pisac Škifić svom 8 b. 

.