Mislite da streljaštvo nije sport za mlade, krhke djevojčice?
E kako biste se prevarili kad bi upoznali Luciju Milin, 14-godišnju članicu Streljačkog kluba Zadar, koja je prošle subote osvojila srebro na državnom natjecanju u Požegi. I to nakon samo godine dana treniranja! Predrasude bi o djevojkama u ovom sportu zaboravili biste čim bi ušli u dvoranu zadarskog Streljačkog kluba, kad bi ugledali nekoliko preslatkih djevojčica kako spretno drže zračne puške, neke veće i od njih samih.
Na tom 1. Turniru olimpijskih nada u gađanju zračnim oružjem nastupilo je čak 115 mladih strijelaca, najveći broj prijavljenih na ovakvim natjecanjima. To pokazuje koliko je ovaj sport atraktivan, osobito kod mlađih uzrasta. Nažalost, situacija u Zadru daleko je od toga.
Iako klub ove godine slavi nevjerojatnih 70. godina djelovanja, mnogi Zadrani danas ni ne znaju da postoji. Stoga smo, nakon Lucijinog sjajnog rezultata, obišli njihove prostorije u dvorani Mocire, gdje nas je, uz mladu nadu, ugostio i njezin trener, jedini u klubu, Robert Kralj. On je iz Pule stigao prije deset godina, no pred sam kraj 2021. godine odlučio se, kao dugogodišnji zaljubljenk u ovaj sport, spasiti zadarski klub od gašenja. Naime, situacija u klubu bila je toliko loša da mu je sudbina gotovo bila zapečaćena.
- Kad sam stigao, nekoliko se veterana, strastvenih zaljubljenika u ovaj sport, zadnjim snagama borilo da održe klub na životu, što je osobito bilo teško nakon dvije godine pandemije. Članova je bilo sve manje i manje, financije su presušile, sluha s vrha nije bilo... Znam, upao sam u najgorem trenutku, ali vjerujem da se vrijedi boriti. Najviše radi djece kao što je Lucija - govori nam Kralj ističući kako je njezin uspjeh još veći jer uvjeti u kojima ona trenira nisu dostatni ni za rekreativce, a kamoli za uvježbavanje budućih sportaša.
Njezino srebro zlata je vrijedno.
Dok nas vodi kroz dvoranu, shvaćamo o čemu govori. U njoj kao da je vrijeme stalo. U bivšoj je državi ova zadarska streljačka dvorana bila jedna od najmodernijih. U njoj su se održavala razna važna natjecanja, trenirali vrhunski sportaši... Od tad pa do danas sve je ostalo isto, gotovo nepromijenjeno!
Jedini je problem što je odtad prošlo čak sedam desetljeća, pa je od sjaja ostala samo prašina.
- Zimi nemamo grijanje, ljetni ne radi klima... Puške su nam stare, nisu adekvatne za natjecanja, odijela nemamo, pištolja imamo premalo. Tehnologija je napredovala pa danas imamo elektronske mete i time je ovaj sport postao još zanimljiviji i atraktivniji. Posebno za publiku koja ga prati. No, što tehnologija više odmiče, to je ona i skuplja. Mi o takvim ulaganjima trenutno možemo samo sanjati. Roditelji koji i upišu djecu nakon nekoliko mjeseci odustanu jer su uvjeti za treniranje zaista loši. Pokušavali smo svašta, zvali i pisali na razne adrese... Evo, banalan primjer: osobno već nekoliko tjedana molim da nam netko iz drugih dvorana i klubova posudi stroj za pranje podova da konačno malo počistimo tepihe ispred meta, ali ništa... Kao da nas nitko nas ne čuje – ističe Kralj.
Vlasnik dvorane Mocire je Grad Zadar pa je klubu olakšano plaćanje režija koje su do nedavno sami morali plaćali. Samo ih je struja koštala oko 48.000 kuna. Svaki metak košta, kao i printanje meta. Troškovi se lako nakupe...
- Svjesni smo da je Grad oprezan s novcima, da ima drugih prioriteta i da je klubova svake godine sve više i svi oni traže i trebaju novac, no mislim da nas se ne treba ignorirati. Elektronske mete su nam neophodne da bismo mogli držati korak sa ostalim klubovima u državi i održavati službena natjecanja tj. državno prvenstvo, a to je bitno da se i zbog mogućnosti treninga reprezentativaca u Zadru. Nekad se održavao i streljački kamp gdje su dolazili strijelci iz cijele države na pripreme za vrijeme zimskih praznika… - sjetno govori Kralj te nastavlja:
- Molimo sam Grad da nam kupe laserske puške s metama kako bi mogao promovirati sport po školama. Dobili smo samo jednu, no i to je nešto. Obišao sam nekoliko škola s njom i mogu vam reći da smo time dobili čak 15-tak novih članova. Ljudi, nažalost, ne percipiraju ovaj sport kao nešto u što bi vrijedilo ulagati. A vjerujte mi, za djecu je ovo idealan sport, osobito za one hiperaktivne i one s manjkom koncentracije. Uz njega učite samokontrolu, lakše se smirite, naučite se isključiti i iskontrolirati svaki pokret – pojašnjava Kralj.
U ovoj je dvorani trenirao i vrhunski hrvatski sportaš, strijelac Petar Gorša (34) koji je lani četvrti puta nastupio na Olimpijskim igrama. Ipak, uvjeti su bili ti koji su ga natjerali da se preseli u Zagorje. Čak je šest godina živio na Viru, a trenirao u Zadru. Kako je izjavio za jedan portal, zadnjih godina u Zadru uvjeti za treniranje su se pogoršali te streljana s vremenom više nije ispunjavala kriterije za vrhunski trening olimpijskih disciplina.
- Zbog sve slabijeg angažmana i lošeg upravljanja kluba u Zadru, tamošnje streljaštvo i strelište se udaljavaju od olimpijskih disciplina i rekao bih da se Zadar kao streljački centar polako gasi. U prilog tome ide i činjenica da tamo jednostavno nemate nijednog strijelca koji aktivno trenira olimpijsku disciplinu, nema podmlatka... Postao sam svjestan da razina kvalitete treninga trpi te da ću ubrzo morati pronaći mjesto gdje ću moći nastaviti karijeru vrhunskog sportaša – izjavio je tada Gorša.
Streljanu još uvijek koristi naš reprezentativac, paraolimpijac Ivica Bratanović koji se upravo priprema za Svjetsko prvenstvo u Dubaiju gdje će nastupiti za RH u disciplinama zračna puška i malokalibarska puška.
Hoće li Lucija ostati ili će i sama morati potražiti mjesto sa svjetlijom budučnošću za ovaj sport?
- Ma ne idem ja nigdje – kao iz topa, uz široki osmijeh, odgovorila nam je ova simpatična djevojka koja je streljaštvo počela trenirati zahvaljujući - plesu.
- Godinama sam trenirala ples u susjednog dvorani, ali pogled mi je uvijek bježao na metke i mete. Jednog sam dana zaključila da je vrijeme da se prebacim. Rekla sam roditeljima što želim i oni su me podržali. Danas im je, naravno, drago – priznaje te dodaje kako uživa u svakom satu provedenom u ovoj staroj dvorani.
- Iako su treninzi ponedjeljkom, srijedom i petkom, često svratim i ostalim danima. Dolazila bi ja i vikendom, al‘ trener ne da – smije se Lucija. Kad uzme pištolj u ruke, njezino mlado dječje lice poprimi ozbiljan izraz, gotovo odrasli: oči usmjeri na metu, a sigurnom rukom čvrsto i mirno podigne pištolj prema cilju.
- Samokontrola je ključ. Ako vidite da vam ne ide, nema gađanja u prazno ni trošenja energije. Spusti se ruka, duboko se udahne i izdahne, smiri se, a onda sve ispočetka. Nema živciranja, nema naglih pokreta. Stvar je da se što više koncentrirate i da iskontrolirate i um i tijelo. To je ono što vas ovaj sport najbolje nauči – pojašnjava trener dok nam Lucija demonstrira kako izgleda kad se puca.
Volje za rad i napredak u ovom klubu svakako ima, a znate kako kažu: gdje ima volje, ima i načina.
Vjerujemo kako će se za sadašnje i sve buduće članove Streljačkog kluba Zadar pronaći najbolje rješenje za tekuće probleme i kako će, ako ništa, imati mjesto za normalno treniranje.