Arhitektica Ana Mažuran osam je godina tražila zemljište ili manju kuću na otoku Silbi. Tada je naišla na oglas za jednu u devastiranom stanju. Uslijedila je rekonstrukcija, a rezultat je dom po mjeri njezine obitelji, piše Dom i dizajn.
- Došla sam na Silbu prvi put prije 15 godina i zaljubila se u otok. Tražila sam manju kuću ili zemljište osam godina. Dolazila, gledala... I tako sasvim slučajno naišla na oglas, no kuća je bila u lošem stanju, potpuno devastirana. Zahtijevala je potpunu rekonstrukciju i otvaranje prema vrtu. Obnovila sam ju u istim gabaritima, dodala staklenu stijenu prema terasi, povećala gusternu, a time i terasu, i napravila kućicu za goste - opisuje Ana originalni objekt površine 48 četvornih metara, čija terasa ima 18 četvornih metara. Kućica s jednom sobom i kupaonicom ima, pak, 18 kvadrata i terasu.
Kuća je poluotvorenog tipa, unutarnji i vanjski prostor se prožimaju, a dvorište je intimno, zeleno, zaštićeno od susjeda zidovima. Broj pregradnih zidova u unutrašnjosti sveden je na minimum, a visina prostorija dobila se novim krovištem. Preko terase se ulazi u veliku prostoriju koja je otvorenog tipa i tu su dnevni boravak i kuhinja, iza visoke biblioteke je bračni krevet i radni prostor uz prozor. IKEA-in namještaj kombiniran je s namještajem od lakiranih OSB ploča. Bočno je dječja soba te domišljato riješena kupaonica. Kuća se ljeti uglavnom koristi za noćenje, a glavni dnevni dio je terasa koja ima ljetnu kuhinju te pergolu od drva i čelika. Iza nje je donja terasa s kamenom klupom, koju koriste uglavnom djeca, te daje mogućnost razdvojenog boravljenja vani. Prekrasni kamen na terasi i oko kuće je lokalan, iz iskopa na Silbi, složen po silbanskom načinu zidanja po špagu, bez fuga.
Arhitektici se svidjela mogućnost da se do prekrasnog otoka za nekoliko sati dođe autom i potom jedino katamaranom ili brodom, što, kaže, u današnjem svijetu vrijedi više nego išta. Ovo je, osim što je vikendica, i kuća za cijelu godinu.
- Djeca na Silbi bezbrižno ljetuju, gotovo onako kako mi ljetovanja pamtimo iz djetinjstva. Meni je ova kuća izvor energije, u njoj sve više boravim i kada nije ljeto. Često kažem da svaki put ostanem dan dulje. To je moj bijeg od grada, terapija za dušu i mjesto koje mi omogućava rad u prirodi. Osvijestila sam da je privilegij što s djecom mogu provesti što više na otoku i da su dva mjeseca mojeg boravka s njima na Silbi moguća ako i radim na otoku. Sve više mojih novih projekta i suradnji vezano je za Silbu. Također, rado surađujem i na projektima kolega koji nemaju vremena ili mogućnosti ovamo često dolaziti - objašnjava nam Ana Mažuran, koju već doživljavaju kao arhitekticu sa Silbe.
Cilj joj je, nastavlja, na otoku boraviti osam mjeseci godišnje, a četiri u Zagrebu. No, kako tu i sve više radi, raspored joj je gust. A kada uživa u slobodnom vremenu, kuha, radi u vrtu, vozi bicikl, odlazi loviti lignje i druži se s dragim prijateljima.
Logistika gradnje na Silbi nije jednostavna. To i poskupljuje realizaciju projekta kuća.
- Dovoz materijala znači dva utovara i dva istovara, pritom na otoku nema automobila, pa se istovareno dovozi do gradilišta traktorom i karićem i po nekoliko puta - dodaje ona.
Na otoku je ključni faktor voda, koju se nauči poštovati štednjom i sakupljanjem kišnice.
Biljke u njezinu divnom dvorištu su autohtone - crnika, smokva, maslina, pitospora, ružmarin, lavanda, divlja naranča... Tu je i mali vrt s pomidorom, tikvicama, krastavcima i drugim, a na otoku se mogu naći i miloduh, divlja rikola, kapare, motar..., piše Dom i dizajn.
- Za projekte na Silbi izrazito je bitno i krajobrazno rješenje te da su biljke u skladu s podnebljem - zaključuje arhitektica.
