Kudin most: priča o ljubavi podno Velebita...

Kudin most skrivena je ljepota. Iako sa dalmatinske obale put do njega nije dalek, posjetitelji do Kudinog mosta rijetko dođu, rijetko njime prođu, no tko je jednom bio – ostao je bez daha.

Od Zadra tek nešto više od sat vremena vožnje, na području Grada Obrovca, smjestio se Kudin most. U neposrednoj blizini maloga mjesta Golubić, na rijeci Krupi. Ni lokacija Kudinog mosta, ni njegov izgled nisu banalni: most je sagrađen u suhozidu, graditelj je zamislio da stvori lukove, napravio ih je 12 od sedrenih blokova i svi su do danas sačuvani. Most je sagrađen na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće i zaštićeni je spomenik kulture.

Kako doći do Kudinog mosta?

Rijeka Zrmanja teče duboko usječena u kanjon teško prohodnoga kraja podno južnih padina Velebita. U Zrmanju se ulijeva rijeka Krupa, koja je najduža pritoka Zrmanje, ujedno i vodom najizdašnija. Kudin most je na rijeci Krupi, do njega se dolazi tako što se na cesti Obrovac-Gračac skrene prema Golubiću i Kaštelu Žegarskom. Po dolasku u Golubić nije teško pronaći staru školu, a upravo pokraj nje postoji oznaka za put koji odatle vodi prema Kudinom mostu.

Po dolasku na most, u zelenilu i osjećaju potpune „izgubljenosti“ pod veličinom Velebita i kanjona, posjetitelja dočeka prava priča o nastanku Kudinog mosta, kao da nestvarna ljepota krajolika i samog prijelaza rijeke Krupe mostom sa 12 lukova nije dovoljna.

Kudin most nije samo most koji u prelijepoj prirodi spaja dvije obale rijeke Krupe. On je priča o ljubavi.

Mladić po imenu Kude, kaže stara priča, napravio je cijeli pothvat i u suhozidu, sedrenim blokovima i stupovima prije više od 200 godina sagradio most kako bi došao na drugu stranu rijeke, do svoje djevojke koju je volio. Premostio je rijeku koja ga je dijelila od njegove drage. Kudi u spomen, most je dobio ime.

Kudin most na rijeci Krupi dug je 109 metara!

Rijeka Krupa inače svojom ljepotom privlači posjetitelje u svim dijelovima godine. Tok ove rijeke ima čak 19 slapova. Iako duga nevelikih 11 kilometara, rijeka Krupa jedna je od najljepših pritoka čijih 19 slapova, bilo visinom, razvedenošću ili oblicima, spadaju u najljepše slapove u Hrvatskoj.

Zanimljivo je da Kudin most nema toliko posjetitelja, iako je sve uređeno, staze su prohodne, vidikovci održavani. Zato je razumljiv ushit svakog tko je posjetio Kudin most, oduševljenje ljepotom, hladovinom, prirodom, mirom, tokom rijeke, atraktivnom gradnjom, obližnjim slapom, pozicijom daleko od svega, idealnom za potpuno opuštanje.

Stoga će dolaskom na „skrovitu“ stazu Kudin most posjetitelj upoznati najljepši dio Krupe, njene raskošne slapove i sedrene kaskade, te prelaskom preko Kudinog mosta doživjeti čaroliju priče o ljubavi, uz saznanje da je Kudin most ujedno najstariji očuvani prijelaz preko rijeke Krupe.

Sentimentalna priča o skladnoj gradnji i iznimnoj ljepoti krajolika dobiva, međutim, novu dimenziju. Lokalni stanovnici kažu da turisti ili putnici-namjernici nisu nikakva smetnja, no upozoravaju na sve više grupnih posjeta i eventualnog ugrožavanja mosta krhke građe, a „top“ smetnja su utrke čiji sudionici trče preko Kudinog mosta.

- To su kružne utrke ovim krajem, sudionici prođu i po 30 kilometara počevši od izvora Krupe, no problem nastane što po tisuću ljudi pretrči preko Kudinog mosta. Most je suhozid! To je preveliko opterećenje, pa nekada je čak postojala i tabla da je zabranjeno hodanje po mostu. To je bilo davno, most je institucionalno zaštićen, sređen, o njemu dobro brine Park prirode Velebit, ali i lokalno stanovništvo koje je ekološki vrlo osviješteno – kaže nam Ivan Matić, stanovnik Obrovca, dipl. politolog i predsjednik Eko udruge „Zrmanja“.

Ravnateljica Parka prirode Velebit Ivana Maras bila je neugodno iznenađena saznanjem da se preko mosta trčalo, na sportskim manifestacijama za koje je PP Velebit izdao dozvole.

- Mi smo zaprimali zamolbe za održavanjem određenih „adventures“ festivala, gdje su organizatori dostavili rute, ali očigledno ne dovoljno precizne. Tako se dogodilo da izdamo dozvole, ali budite sigurni da se to više neće dogoditi. Mi smo i sada dobili zahtjev za odobrenje jedne pustolovne utrke i tražili smo detaljnija pojašnjenja. Ispostavilo se da bi trasa išla preko Kudinog mosta i na zahtjev nismo još odgovorili, no Kudin most je osjetljiv, ne samo za trčanje, već i za obično hodanje. To je nedopustivo, most bi vrlo skoro počeo propadati kada bismo dozvoljavali trčanje tim potezom – „u dahu“ je kazala ravnateljica Maras, dodajući da je u planu i postavljanje oznake koja bi upozoravala da je potrebno hodati sredinom mosta, a ne rubovima, jer vremenom se, pomalo, sedra trusi i most propada.

- Mi smo već imali intervencije na saniranju mosta, dva luka su se bila urušila, Konzervatorski odjel u Zadru i konzervatorica Lepa Petri napravili su odličan posao i tom mostu pristupamo s iznimnom pažnjom, baš zbog njegove osjetljivosti. Evo, i sad sam zamolila mještanina Golubića, Miroslava Veselinovića, da se tijekom kolovoza očisti nagomilani šaš, kako bi voda bolje protjecala i pritisak na most bio što manji – kazala je Ivana Maras.

Miroslav Mišo Veselinović nije samo mještanin Golubića, jer je Kude, graditelj mosta, bio njegov šukundjed. Živio je u zaseoku Kudići, zvali su ga Kude, ali i Jovulj, kao „jaki Jovo“. Čovjek je uistinu sagradio most da bi došao do voljene žene na drugoj strani rijeke. Prenio ju je preko mosta i oženio.

- Nisam ja jedini mještanin koji brine o Kudinom mostu – isprva kaže Mišo.

Priča nam kako je most svim mještanima važan i paze da ga sačuvaju. U starija vremena most je bio jedina komunikacija sa Žegarom, Kistanjama, preko mosta se išlo na pijacu, gonilo stoku….

- Da, šašu i trsku treba čistiti. Više nema krupne stoke, nekada su konji i mazge na ispašama sve gazili, trsku, ševar… No već 20 godina ništa se ne obrađuje, nitko se time ne bavi i kada trska i šaš narastu, zaustavljaju nanose pijeska, mulja, debla… Tada, pritiskom vode koja se digne i metar iznad mosta, nastaje ozbiljna opasnost od rušenja i mi to redovito održavamo, kako se to ne bi desilo – kaže Mišo Veselinović, skroman potomak graditelja Kudinog mosta.

Mišo smatra da je briga o uklanjanju raslinja i svega što ometa i sužava protok rijeke, uz „normalne prelaske mosta“, za sada dovoljno za održavanje. Ističe da zadarski konzervatori, osobito Lepa Petri, iznimno vodi računa o cijelom tom području.

Dva su, složni su mještani, uvjeta da se most ne počne rasipavati i urušavati: po njemu se ne smije trčati, a na njegovim lukovima ne smiju sjediti grupe ljudi željne dobre fotografije. Turisti su počeli otkrivati Kudin most, a na suradnji mještana, konzervatora i PP Velebit je da se osjetljivi „ljubavni“ sedreni most ne pretvori u prah…