- Najvažnija u životu vam je komunikacija. Ako ne znate ljude slušati, ne možete ništa napraviti. Sigurno ste primijetili kako ljudi sve manje slušaju jedni druge, čak se i ono pitanje „kako si“ izgovara mehanički. Slušala sam ljude, slušala sam jako dobro njihove potrebe. I po tome sam postupala. To je sve – ovim je jednostavnim riječima Zadranka Lada Šokota odgovorila na naše pitanje o 'zaslugama' zbog kojih je, po njezinom mišljenju, dobila državnu nagradu za humanitarni rad u 2020. godini.
Nagradu dodjeljuje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, i to povodom obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava. Osim tri godišnje nagrade, dodjeljuje se i nagrada za životno djelo, koja je ove godine otišla u ruke poznate zadarske bankarice i humanitarke Lade Šokote.
- Osjećaj je dobar, iako bi meni više odgovarala riječ priznanje, ne nagrada. To sam dobila za humanitarni rad, a takav rad se obavlja bez interesa, volonterski, bez ikakvih očekivanja da budete nagrađeni stoga što ste pokrenuli nešto za što se vidjelo da treba biti učinjeno – kazala je Lada Šokota, dodajući da ju je nagrada za životno djelo za njezin humanitarni rad „totalno iznenadila“.
- Zaista nisam mislila da ću ja biti izabrana; na natječaj Ministarstva prijavila me Liga protiv raka Zadar i bilo je puno drugih prijava. U svom radnom vijeku, kao bankarica, dobila sam veliki broj priznanja i nagrada, no one su bile očekivane; realizirate zacrtane planove i za to budete nagrađeni. Za razliku od toga, ovu nagradu za životno djelo na polju humanitarnog rada sam doživjela kao neko priznanje za sve ostvareno, kao da je kroz sve protekle godine postojao neki „Big brother“ koji je vidio sve što radim i odlučio to nagraditi – raspoloženo je ispričala zadarska bankarica, koju je gotovo nasmijalo izlaganje o njezinom radu prilikom primanja povelje na on-line konferenciji.
- Slušala sam to izlaganje i u jednom trenu sam se zapitala koja je to žena koja je sve to obavila. Nekako mi se učinilo puno toga, a nikada nisam imala takav osjećaj. Znam da volim ljude, onda su sve te akcije da se pomogne nekako normalne, ne doživljavate to kao da ste nešto posebno napravili. Ipak, očigledno se napravilo puno, pomoglo se mnogima i izuzetno se osjećam sretno zbog toga – rekla je Lada Šokota, rođena Zadranka i najpoznatija bankarica u gradu.
U koju god je banku ušla, bila je direktorica. U Zadru je 1985. otvorila Ljubljansku banku, te je sa tog direktorskog mjesta prešla na isto, samo u tadašnju Dalmatinsku banku. Potom u Podravsku banku. Slijedeće radno mjesto bilo je u osiguravajućoj kući Triglav, gdje bila voditeljica.
- U bankama sam imala ovlaštenja da radim ono što mislim da je dobro, inicijative za humanitarno djelovanje su mogle biti moje, za realizaciju je bilo mogućnosti. I ja sam onda slušala ljude, njihove potrebe. Primjer? Uf, ima ih toliko… Evo, Ljubljanska banka je bila prva banka u Zadru u kojoj su umjetnici izložili svoja likovna djela. Zadar je imao ogroman broj izvrsnih umjetnika, ali nisu imali novaca da svoja djela izlože, primjerice u Gradskoj loži, to puno košta. Ja sam im otvorila banku, neka izlažu. Zato sam valjda i postala počasni član HDLU-a. Ali tada sam se dosjetila i da bi se, uz izložbu, mogao građanima ponuditi kredit za kupnju tih djela, no s nula posto kamate. Formirala sam takav kredit, ali valja reći i da sam, osim inicijative, ja imala i ovlaštenja. Nije bilo kao danas. Sada u bankama nemate bankare nego bankaroide, robote koji izvršavaju naloge, nisu kreativci i ne smiju to ni biti, nisu oni za to krivi – kaže Lada Šokota.
Iako je članicom Lions kluba Zadar bila niz godina i sudjelovala u svim humanitarnim akcijama, od kojih su joj među dražima donacija za obnovu Koncertne dvorane te stipendiranje mladih zadarskih glazbenika, Lada Šokota iznimno je vezana uz rad Lige protiv raka Zadar.
- Liga u Zadru djeluje više od 50 godina, no prije 12 godina smo izmijenili sustav rada, tvrtke više nisu bile u obavezi biti članovi. Ligu smo htjeli postavili „na noge“ drugačijim pristupom, ali nismo imali ni prostor, sastajali smo se iza 20 sati u maloj zgradi bivše Onkološke ambulante. Tako se nije moglo raditi, pa smo od Grada tražili, i dobili, prostor u Veslačkoj ulici u koju su uselile tri srodne udruge: za palijativnu skrb, Europa Donna i naša Liga. Startalo se sa slijedećim postulatima: ako je onkološki bolesnik sa svojom obitelji naša ciljana skupina, onda im treba osigurati tri stvari: onkologe, bolničku opremu i psihološku pomoć. Tako se sve „zakotrljalo“ – ispričala je Šokota.
Liga je počela ulagati sredstva u dodatno obrazovanje onkologa, u dogovoru s Općom bolnicom Zadar povećan je i broj specijalizacija. Bili su proglašeni najboljom Ligom u Hrvatskoj. Akcije Lige za kupnju razne opreme za zadarsku bolnicu su naširoko poznate, kao što je poznato da ne odustaju od kupnje linearnog akceleratora za zračenje onkoloških pacijenata. Zračenje se može obavljati samo u Zagrebu i Splitu, a Liga je svojim akcijama do sada prikupila tri milijuna kuna za akcelerator koji košta tri milijuna eura.
Poznato je i da je obitelj Švelec oporučno ostavila stan Ligi protiv raka Zadar, za koji Lada Šokota kaže da će biti prodan tek onda kada taj novac bude onaj posljednji iznos potreban da se akcelerator kupi.
Što se tiče psihološke pomoći, Liga je u svom prostoru, u suradnji sa zadarskim Zavodom za javno zdravstvo, stvorila uvjete da onkološki bolesnici dobiju psihološku pomoć, za koju ne treba ni uputnica, ni novac, te je uz to i potpuno diskretna.
- Sve naše akcije popratili su Zadrani, svojom nesebičnom pomoći. Naši sugrađani su izuzetno humani, to je moje iskustvo – kaže Lada Šokota, koja već duže razmišlja o ideji da u Zadru otvori svojevrsnu Školu za komunikaciju.
- Još u Ljubljanskoj banci sam prošla najmanje 20 seminara o komunikaciji. Imala sam sreću da sam bila u sustavu koji me educirao da znam slušati ljude. Mi to nemamo, niti u obrazovnom sustavu, a ključno je znati slušati, razgovarati. Možda moja ideja o Školi za komunikaciju bude i realizirana, tko zna – ispričala je Lada Šokota, koja se, kaže, prilikom primanja nagrade za životno djelo za svoj humanitarni rad najviše 'prepoznala' u riječima ministra Josipa Aladrovića o važnosti i potrebi izgradnje društva koje će biti bolje i pravednije za generacije koje dolaze…