Što bi čovječanstvo da nema umjetnosti? Umrlo bi od svakodnevice – rekao je to nekad davno netko mudar. Zašto nas ona onda ne bi okruživala i obradovala dok šetamo ulicama grada? Slično misli i naš sugrađanin Valentino Radman, akademski slikar i profesor likovne umjetnosti u Gimnaziji Franje Petrića, autor murala koji odsad krasi jednu fasadu na Voštarnici, nekad neuglednu i išaranu.
– Bez ljepote ne možemo živjeti. Ne mislim pritom na nešto sladunjavo i srcedrapajuće, nego na vrhunsko majstorstvo koje proizlazi iz umjetničkih djela. Već dugo godina imam želju oživiti zapuštene zadarske fasade u urbanom središtu, vratiti im ljepotu figurativnim muralima. Zbog formalnopravnih odnosa uvijek je to bio problem, no zahvaljujući festivalu KvartArt, koji dopušta umjetničke intervencije u prostoru, kao i filmske večeri, izložbe, predstave, bili što kreativno, kao i pročelniku Šimi Erliću i vlasnici kuće, svoju sam ideju mogao provesti u djelo – kazao nam je Radman ispred svog murala, koji, ukratko, prikazuje – ljeto. Mural u Ulici Stjepana Radića ima 12 kvadrata, a oslikan je fasadnim akrilom, otpornim na vanjske uvjete. Prikazuje jednu blagu, umirujuću scenu, žene koja gleda u daljinu...
– Ova je ulica poznata po velikoj frekventnosti, prometnim gužvama, buci, nervozi, trubama automobila... Smatrao sam, stoga, da je najbolje na fasadi zgrade koja se vidi s ulice naslikati nešto posve suprotno kaotičnom prometu i tako putnicima i prolaznicima poručiti da se opuste, želio sam im uljepšati dan. U konačnici, nadam se da ovaj zid sada puno ljepše izgleda – kaže slikar Radman.
Festival KvartArt na Voštarnici trajao je osam dana i upravo mu je toliko vremena trebalo da završi mural. Toliko je dana, od jutra do večeri, stajao na improviziranoj drvenoj klupi, držeći kist u rukama, odvraćajući od njega pažnju tek kad bi prolaznici upitali što to točno radi, kad bi se turist poželio slikati pokraj budućeg malog umjetničkog djela.
– Mislim da bismo svi mi koji živimo u gradovima trebali razviti svijest o urbanom prostoru u kojem živimo, koji je zajednička pozornica naših života. Svi mi na nju utječemo, bačenim papirićem ili sadnjom cvijeća, netko čini da ta pozornica bude ljepša i skladnija, a netko upravo suprotno. Srećom ima ljudi koji pridonose ljepoti i skladu grada i u tom smislu, a nadam se da će i moj mali doprinos biti shvaćen na taj način, a ne kao glupo šaranje po zidu – zaključuje Valentino Radman, zadarski umjetnik koji svaki put kada vidi zapušteni bočni zid neke stambene zgrade u gradu pomisli na veliki mural, tko zna, možda je onaj napravljen na KvartArtu tek početak...