Zadranin Marko Lorenzo Blaslov bio je vjerojatno posljednji planinar koji je uživao na „slobodi“, prije nego su na snagu stupile zabrane kretanja van mjesta prebivališta. Ovaj 29-godišnji ljubitelj visina i amaterski fotograf, svaki je svoj slobodan trenutak, do prije pojave korona virusa, provodio u prirodi tražeći inspiraciju ili jednostavno mir od gradskih gužvi. S obzirom na to da se svima život okrenuo naopačke posljednjih tjedan dana, željeli smo saznati kako se zadnji put proveo na planini, gdje je točno bio, kako sad izgleda njegov život te što mu sve prolazi kroz glavu dok vrti po stotinama slika koje vraćaju u neka ljepša vremena?
- Iskreno, ova zabrana kretanja mi jako teško pada, no vjerujem da ni drugima nije lako. Ja sam se baš u subotu vratio s Južnog Velebita gdje sam proveo nekoliko dana. Često sam i prije tamo odlazio i nadam se da ću se ponovo vratiti nazad, čim prije, kad sve ovo bude samo loše sjećanje – započeo je Marko te nastavio:
- Dobro mi je došlo tih par dana odmaka od svega, rekli bi odmor za dušu i za tijelo. Odmor od vijesti, od konstantnog napada društvenih mreža, mailova, poruka, poziva, i najvažnije od virusa. Uhvatio sam tih par dana usred radnog tjedna tako da je mir bio još prisutniji oko lokacija gdje inače znam susresti više ljudi. Sami ste sa zvukom svojih koraka, mislite samo na savladavanje uspona, učite o strpljenu, o disanju, tražite put u sebi. Zapravo, bavite se svim onim malim, jednostavnim stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo. Toliko toga možemo naučiti u planinama samo kad bi htjeli malo slušati – istaknuo je Marko te dodao kako mu je povratak bio najteži do sad.
- Iako sam znao sam da mora doći do toga, taj dolazak nazad na cestu koja vodi do auta, koji vodi kasnije do grada, ovaj je put imao neki gorki okus. Ne onaj uobičajeni gorko-slatki nakon povratka s dobre avanture, već drugačiji. Nemam boljih riječi za opis tog osjećaja... – pokušao je dočarati Marko te dodao kako je prije kretanja u grad ipak još jednom odlučio stati.
- Želio sam dočekati zalazak nad Zrmanjom. Odlučio sam si pokloniti još to, znao sam točno što nas čeka za par dana. Savršeni zalazak, predivna rijeka i nažalost onečišćenje od ulja koje pluta po površini. Zadnja slika u sjećanju kao prikaz cijelog stanja. Nije li to ironično? Ipak, uvjeren sam da još nije kasno. Promjena dolazi unutar pojedinca, nas samih. Krenimo sad i krenimo od sebe – rekao je Marko te zapitao jesmo li stvarno pretjerali da nam se sve ovo događa?
- Jel' moralo doći do ovoga? Zar smo se toliko udaljili od prirode iskorištavajući je do krajnjih granica i ne nudeći dovoljno za uzvrat, baš kao najgori nametnici. Možda je ovo jedini način da dozvolimo Zemlji da udahne. Možda će sve ove riječi nekome biti previše i teške za shvatiti, ali kao veliki ljubitelj prirode i planinar doživljavam cijelu situaciju jako emotivno - iskren je Marko.
- S druge strane konstantno nam iz cijelog svijeta stižu snimke i fotografije o nevjerojatnim promjenama u biljnom i životinjskom svijetu. Po medijima možemo vidjeti razlike u zagađenju zraka iznad Kine, iznad industrijskog dijela Italije. U Kini nakon dugo vremena gledaju u zvjezdano nebo bez smetnje od smoga, koji je do prije par mjeseci bio nezaobilazna prepreka, a i venecijanski kanali su se nakon niza godina očistili i ribe su se vratile. Mislim da još imamo vremena shvatiti da nam je ovo jedini dom i ćemo se konačno morati početi drugačije odnositi prema njemu – zaključio je Marko čije fotke možete pogledati u našoj velikoj fotogaleriji te ako vam se koja svidi, javiti se Marku na mail mlblaslov@gmail.com, kupiti je u punoj veličini i time doniratri za zaštitu životinja.