"Nije moguće! Vi ste ovo naslikali? Za neke od njih bih rekao da su to radovi studenata likovne umjetnosti"

Gimnaziju Franje Petrića - nekadašnji MIOC, kako u Zadru većina zove tu elitnu srednju školu - upisuju samo najbolji učenici Zadarske županije. Sve petice u osnovnoj školi minimum je za "upad" u prvi razred MIOC-a, a poželjni su i dodatni bodovi osvojeni na natjecanjima, kao i odlični rezultati iz pojedinih predmeta koje se traži za upis. Uglavnom, sami odlikaši pohađaju izvana lijepu zgradu s pogledom na more u Uvali maestrala, što se ne bi moglo reći za unutrašnjost koja vapi za preuređenjem... Ali to je neka druga priča.

Profesor likovne umjetnosti Gimnazije Franje Petrića primijetio je nešto vrlo zanimljivo. Među budućim matematičarima, informatičarima, arhitektima..., koji pohađaju MIOC, nekolicina se ističe - nevjerojatnim smislom za likovnost. Crteži i slike koje stvaraju u slobodno vrijeme neuobičajeno odskaču kvalitetom i značajno su ispred razine "običnih" početnika. Mladi genijalci iz MIOC-a izvrsni su likovnjaci. Iako su odabrali školu matematičkog smjera s obiljem teškog i zahtjevnoga gradiva, to ih ne sprječava da se i dalje bave crtanjem, što im ide - više nego dobro.

Lana Frleta iz 2. razreda, Matija Katičin 3. razred, Leonarda Vlahov 4. razred i Jakov Zorić iz 3. razreda, dočekali su nas u MIOC-u s nekim od svojih radova koje su stvorili u slobodno vrijeme. Slike, crteži, stripovski radovi, portreti... sve su to nacrtali sami i svima im je to neobično zadovoljstvo, svojevrstan odmak od zahtjevna gradiva, matematičkih izračuna, formula i zadataka.

Rade doma

Njihov talent primijetio je prof. likovne umjetnosti Valentino Radman, koji se i sam oduševio darovitošću svojih učenika.

- U školi imamo panoe koje dekoriramo učeničkim radovima, a jednako tako sudjelujemo, kao i ostale škole, na županijskim natjecanjima iz likovne umjetnosti. U prvim razredima obično preko razrednika kontaktiram da mi se jave svi učenici koji osjećaju sklonost prema likovnom izražavanju. Oni mi donesu svoje radove u fascikli. Neki još budu malo stidljivi u prvom razredu, ali onda krenemo s njima raditi koliko se može jer imaju jako puno predmeta, skoro svakoga dana po 7 školskih sati, tako da likovnu sekciju pokušavamo organizirati onda kad imaju slobodno vrijeme, a to je dosta rijetko. Vjerojatno bi i oni sami voljeli da to bude češće, ali jako su marljivi i ambiciozni, radni tjedan im je zbilja prepunjen tako da uglavnom ne stignu. Zato doma rade, pogotovo tijekom ljeta i praznika kad imaju malo više vremena i onda donesu nove radove koje onda postavimo po školi - kaže prof. Radman.

Znalo se često događati da generacije učenika MIOC-a osvajaju i prve nagrade na županijskim natjecanjima iz likovne umjetnosti. Neka su talentirana djeca poslije upisivala grafičke fakultete, arhitekturu ili druge slične studije. Učenici ovih generacija MIOC-a posebno su fascinirali svog profesora koji je kod nekolicine njih uočio nevjerojatan talent.

Zanimljivo je da svaki od njih ima vlastiti autorski rukopis, po kojemu se razlikuju. Nema kopiranja, generičkih stilova, baš su izvanredni. To je daleko više od početničke razine, puno više nego što bi se moglo očekivati za njihov uzrast. Za neke od ovih radova, da mi ih netko pokaže, rekao bih da su to radovi studenata likovne umjetnosti - kaže prof. Radman, koji je i sam slikar i poznati portretist.

'Skinula' Michelangela

Pitali smo učenike, otkud usred toliko matematike interes i dar za crtanje?

- Kao mala oduvijek sam voljela crtanje. Crtam cijeli svoj život, ali to mi ipak nije nešto čemu želim naginjati u životu. Odabrala sam MIOC da imam više životnih mogućnosti poslije, ali crtanje će mi uvijek ostati hobi, sebi za gušt. Kad imam slobodnog vremena, crtam, to volim - kaže Lana, koja je autorica portreta djevojke s crnom kosom.

- Meni su sve opcije otvorene za sada, nisam se još opredijelila za nešto posebno, ali ja inače crtam upravo obrnuto, kad nemam vremena, kad moram puno učiti, a ne da mi se, onda crtam. Omiljeni su mi motiv ljudi, posebno portreti žena - veli Matija.

Leonardu Vlahov, koja se ističe nevjerojatnim crtežom Michelangelova prvog slavnog djela Pieta, za crtanje je motivirao njezin djed dok ju je čuvao kad je bila mala.

- Od prvog dana kod njega na stolu bile su pastele i papir. Oduvijek crtam, a i djed je bio samouki slikar amater, ali nikad mi nije nametao neki svoj stil, već bi me pustio da sama radim. To mi je kreativni ispušni ventil, crtati mogu uvijek kad imam vremena. Ove je godine matura pa baš vremena i neće biti, ali uživam u tehnici olovke. Volim ići do najsitnijih pojedinosti. Volim se fokusirati na detalje lica, ruku, kad mi je jedna stvar u fokusu na slici i onda ja to studiram - kaže Leonarda, koja sebe u budućnosti vidi u znanosti, ali će joj crtanje uvijek ostati prva ljubav i hobi.

Individualni rad

- Otkad znam za sebe, uvijek su pored mene bili olovka i papir. Uvijek sam crtao, od vrtića, preko osnovne, pa do srednje škole. Čak sam išao i na kiparstvo, uvijek me fascinirala neka umjetnost, a malo ozbiljnije sam počeo crtati sad u srednjoj. Volim stripovski superherojski stil. Još se nisam okušao u izradi neke table stripa, ali volio bih. U slobodno vrijeme dosta crtam, čak i više nego što učim. Nekad pretjeram, pa moram stati i uhvatiti se knjige. Volio bih sačuvati barem manji aspekt crtanja, pa upisati arhitekturu, da je na neki način povezano s nekim tipom crtanja - kaže Jakov Zorić.

U školi postoji likovna sekcija, ali djelovanje otežavaju učeničke obveze i različite smjene. Zbog toga profesor nastoji raditi individualno s njima, dati im neki savjet, knjigu iz koje mogu još ponešto naučiti o crtanju. U programu likovnog obrazovanja, na žalost, nema praktičnog rada, pa se sve svodi na crtanje kod kuće, u slobodno vrijeme. Slični školski programi u Italiji imaju i tri puta više likovnog obrazovanja, i to s praktičnim radom, a poznato je da su Talijani među prvima u svijetu u dizajnu, što očigledno nije slučajnost. Možda se među budućim zadarskim matematičarima, koji imaju od 14 do čak 17 predmeta u jednoj školskoj godini, ipak krije i neki veliki slikar, tko zna? Njihovi zadivljujući radovi koji nastaju unatoč zahtjevnu gradivu - kao da govore da bi taj nevjerojatan talent trebalo potaknuti i još ga bolje uklopiti u školske programe.