Zadranin sa zagrebačkom adresom, 40-godišnji Vedran Kasap, diplomirani je dizajner, docent na Arhitektonskom fakultetu – Studiju dizajna u Zagrebu i suvlasnik tvrtke "Clinica studio". Njegov rad postao je poznat cijeloj Hrvatskoj u petak, kad je s kolegicom Ozanom Ursić, u konkurenciji 18 radova, pobijedio na natječaju Udruge "Naš Hajduk" za idejno rješenje tematskog parka nogometnog kluba Hajduk na Poljudu.
– Na natječaj smo se prijavili zbog više razloga. Prvenstveno nam je bio profesionalni izazov raditi na ovakvom tipu projekata koji su kod nas, a i u svijetu, vrlo rijetki. Motivirala nas je tema i samo značenje prostorne instalacije, kao i dalmatinski urođena ljubav prema fenomenu koji se naziva Hajduk – započinje nam svoju priču Vedran, koji s Ozanom surađuje posljednjih šest godina na projektima iz područja izložbenog i muzejskog dizajna, industrijskog dizajna i dizajna interakcija.
Kako ste došli na ideju tematskog parka?
– Odradili smo nekoliko "brainstorminga" kako bismo pokušali iskristalizirati zadovoljavajući koncept. Želja nam je bila formirati skup objekata s kojima posjetitelji mogu ostvariti interakciju kako na fizičkom uporabnom, tako i na doživljajnom, nematerijalnom nivou. Kroz idejna rješenja razrađivali smo scenarije u kojima se djeca i odrasli okupljaju i koriste te objekte kao klupe, ležaljke, stolove i igralište, te stvaraju uspomene novim iskustvima i bilježenjem svoje prisutnosti u parku fotografijama i videima – objašnjava Vedran.
U sklopu projekta u blizini Poljuda bit će postavljena slova visine 3,5 metra izrađena od tehnobetona koja će tvoriti riječ "Hajduk".
– Investitor je jasno postavio zahtjev za formiranjem prostora koji će u sebi integrirati i do 5000 imena donatora kluba. Zbog toga smo se odlučili koristiti vertikalne površine slova na kojima će biti postavljane kvadratne pločice s imenima donatora, kao vječni podsjetnik na njihovu podršku klubu. Na simboličkoj razini pločice objašnjavaju fenomen Hajduka kao skupa različitih individualaca okupljenih oko jedne ideje i iracionalne ljubavi prema klubu, koje gledanjem iz prave pozicije dobivaju puni smisao – govori Kasap, dodajući kako se ideja temelji na optičkoj igri koja proizlazi iz dinamičkog odnosa promatrača i objekata u parku.
Vedran i Ozana već su radili zajedno na dvadesetak projekata za većinu hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode, i to za interpretacijske, edukacijske i posjetiteljske centre, za poučne staze i prostorne instalacije, a bave se i scenografijom te dizajnom stalnih muzejskih postava.
– Kompleksnost tih projekata zahtijeva interdisciplinarni rad, pa imamo mrežu sjajnih suradnika poput Vanje Cuculića, Vladimira Končara, Marka Šesnića, Gorana Turkovića, Dragane Lucije Ratković Aydemir i mnogih drugih stručnjaka iz raznih područja s kojima smo osvojili mnoge nagrade i priznanja.
Kaže da su inače vrlo samokritični prema svojim radovima, ali su s ovim idejnim rješenjem bili vrlo zadovoljni i nadali su se da će osvojiti jednu od nagrada.
– Sretni smo i ponosni zbog pobjede, jer dobiti priliku da ostavimo autorski trag vezan uz jednu takvu instituciju kao što je Hajduk dogodi se jednom u životu. Želja nam je da ljubitelji kluba, ali i ostali posjetitelji uživaju u prostoru parka i našoj instalaciji – govori Vedran, objašnjavajući kako se s Ozanom prilikom prijavljivanja natječaja dogovorio da će, ako pobijede, novac od nagrade donirati projektu otkupa dionica i tako ga podržati.
Pri toj odluci ostaju i dalje, jer vjeruju u ovaj projekt i želja im je da zaživi u svakom smislu.
Vedran u slobodno vrijeme prati Hajduk kada god stigne. Zbog poslovnih i privatnih obveza kaže da se ne bi baš nagradio epitetom najvjernijeg navijača, ali svaki uspjeh i neuspjeh Hajduka proživljava vrlo emotivno.
Vrijedi li i kod vas izreka "I pape i dida bili su Torcida"?
– Za mojeg oca, brata i mene postoje tri bitna sportska kluba: KK Zadar, uz koji smo brat i ja odrasli trenirajući u nižim kategorijama, NK Zemunik Donji, za koji je igrao moj otac, i Hajduk, za koji svi navijamo – odgovorio nam je kao iz topa.
Što se tiče hobija, kaže kako ima nevjerojatnu sreću da se bavi poslom koji obožava pa ga najčešće doživljava kao svoj nadraži hobi.
– Na nesreću mojih prijatelja, pomalo se bavim i glazbom pa ih ponekad kažnjavam puštanjem svojih pjesama, a kada uspijemo skupiti 12 zdravih koljena ili deset funkcionalnih kralježnica, odigramo partiju košarke ili nogometa – kroz smijeh kaže Vedran.
Ratne okolnosti: Privremeni boravak pretvorio se u trajni
Vedrana su ratne okolnosti i vizionarstvo njegovih roditelja odveli u Zagreb, a boravak izvan Zadra iz privremenog se pretvorio u trajni.
– U Zadru sam tjedan dana pohađao Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, a onda su nemili događaji prekinuli rad škola. Nekoliko mjeseci kasnije upisao sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Nakon završetka srednje škole upisao sam Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu, a nakon dobivanja diplome ostao sam jednim dijelom u edukaciji, a drugim dijelom počinje moja karijera profesionalnog dizajnera – kaže Vedran.
Vedrana su ratne okolnosti i vizionarstvo njegovih roditelja odveli u Zagreb, a boravak izvan Zadra iz privremenog se pretvorio u trajni.
– U Zadru sam tjedan dana pohađao Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, a onda su nemili događaji prekinuli rad škola. Nekoliko mjeseci kasnije upisao sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Nakon završetka srednje škole upisao sam Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu, a nakon dobivanja diplome ostao sam jednim dijelom u edukaciji, a drugim dijelom počinje moja karijera profesionalnog dizajnera – kaže Vedran.