"Posli dazja vidi se na nebu sempre babin pas po se govori da neće vise daziti".
Značenje ove rečenice lako možete naći u nedavno objavljenom "Rječniku govora otoka Sestrunja" prošle godine preminulog autora Svetka Fatovića. Potražite li u njemu, između 320 stranica i preko 5000 riječi, pojam "babin pas" iznanadit će vas da on zapravo označava dugu, a "daz" kišu. Slične riječi specifične za Sestrunj, otočić u zadarskom arhipelagu, danas je uživo gotovo nemoguće čuti. Na njemu trenutno živi nešto manje od dvadeset stanovnika koji su gledanjem televizije, slušanjem radija i odlaskom u obližnji Zadar već poprimili drugačiji govor. Samim time, zabilježene riječi u ovom rječniku još su značajnije, jer su praktički izumrle.
- Najveća vrijednost ovog rječnika je u tome što je čovjek koji je tako govorio prije smrti sve zabilježio. Da nije, nitko drugi to ne bi napravio. Sestrunjci su cakavci, ne čakavci, no u velikoj su mjeri izgubili svoj govor. Gdje nema života, nema ni jezika. Recimo, u mjestu Kali na otoku Ugljanu stanovnici govore vrlo specifično, čak i djeca od pet godina, jer tamo ima svijeta, ima života..., objašnjava nam prof. dr. sc. Josip Lisac koji je između ostalog i recenzent Fatovićeva rječnika. Fatović, inače liječnik po struci, obratio mu se prije nekoliko godina kako bi mu pomogao svojim stručnim savjetima.
- Autor je oduvijek rodni otok nosio u srcu, a više od 50 godina skupljao je riječi. Intenzivno je na rječniku počeo raditi u mirovini. Veselio se njegovom izlasku, ali nažalost ga nije dočekao. Nije mu bilo lako, čovjek je već bio u svojim osamdesetim godinama i medicinske struke, no prije smrti 2016. godine uspio ga je završiti. Filip Matijević njegov je urednik i priređivač, a Ivica Vigato i ja smo recenzenti, objašnjava Lisac, usput pokazujući na razne riječi unutar knjige pritom ih izgovarajući.
- Ako na primjer želite reći broj šest, morat ćete izgovoriti glas između š i c. Isto tako je izjednačeno slovo ž i z u jednom glasu, kaže Lisac, a i mi se zajedno s njim trudimo izgovarati sestrunjske riječi, sa slovima koja u sebi gotovo da uopće nemaju kvačica. Ukoliko imaju, glasovi č, š, ž izgovaraju se umekšano. Na primjer: "Nauci se je baroziti kolo motora po je sve ruke sporka". Ukoliko ne znate, baroziti znači raditi! Posebno nam u oko upada jedna riječ – "poseljuska". Prema Fatovićevom rječniku, riječ je o ženskoj osobi koja se skiće po selu, a da bi je približio čitatelju upotrijebio ju je u rečenici "Ni dobro kad je zena lina, ma jos je gore biti poseljuska."
- Ljudi umiru i više neće biti nikoga tko će znati naš dijalekt, a to je kao da nas nije ni bilo, govorio je autor Svetko Fatović. Tijekom čitavog života osobno ga je pogađala depopulacija otoka, kao i inercija vezana uz ulaganja u razvoj otočnoga života. Zato nije mirovao. Bio je otočanin, ali ne i otok, jer njegove riječi zavičajnoga govora povezuju sve one kojima je upisan u postojanje, čuvajući taj mali dio kopna zauvijek.