Santini: Subašiću sam rekao da je sretan čovjek - živio je u Zadru, Splitu i Monacu

Cavani, Lacazette, Falcao, Gomis i Santini. To je vrh liste strijelaca prvenstva Francuske u ovom trenutku. Baš u finom društvu se našao 27-godišnji Zadranin, nema što. Nakon što je pogotkom srušio Nicu koja je vodeća i kojoj je to bio prvi poraz sezone, u nedjelju je u kišnom Caenu srušio i nama nedodirljivi Lyon. Pravi centarfor, rovokopačkog stila, dvaput na pravom mjestu kada je trebalo.

Taj njegov Caen nešto je poput Cibalije u našim okvirima. Ponos je glavnog grada Normandije. Inače, ne izgovara se “kaen”, ni “kan”, nego “kon” pri čemu se mnogi bune. No, eto da se i to zna.

Mala “La bombonera”, Stade Michel d’Ornano, uvijek je pristojno popunjen. Skupi se na njemu 15.000 gledatelja, a kapacitet je 24.000. Pokriven je na svim stranama, ljudi se dobro zabavljaju. Prije utakmice je neki junak prehodao između krovova i donio loptu za početak utakmice, na poluvremenu su se pokazali klinci koji su budućnost kluba, igralo se za automobil, publika je morala pogoditi vratnicu. Nitko nije uspio. Uglavnom, sve je to dobar posao i još bolje zabava koju ne može pokvariti ništa. Ni užasna kiša nošena oceanskim vlažnim zrakom, ni činjenica da se njihov Caen bori za ostanak i to poprilično grčevito. Kada dobiješ Lyon, sve je lijepo, jer nema ništa slađe nego dobiti bogataše. A kada dođeš iz Zagreba i Santini uz to zabije dva gola, to ispadne savršena večer za dobru priču.

Slavili su navijači 27-godišnjeg Zadranina, trebalo mu je dva sata da obavi sve službene dužnosti i pojavi se na dogovorenom sastanku. A onda kada je stigao i ušao u tavernu gdje je sve bilo dogovoreno, “napali” su ga navijači, pa se morao slikati s njima i trajalo je to. Francuzi su spontani, prilaze, pričaju s njim kao da se znaju godina. I Ivan zna sve to, sjajno odgovara.

Je l’ to stalno tako ili samo poslije pobjeda?

- Ma nije, to je sada, prepoznali su me. Inače ovdje imam mira po tom pitanju. Nije kao u Belgiji kada nisam mogao ući u lokal, a da ne počnu pjevati pjesme o meni.

Sam je dodao...

- Protiv Monaca sam puno bolje igrao nego protiv Lyona, ali tko te pita. Uvijek je bolje kada pobijediš. Imali smo i sreće, budimo realni, dobili smo na papiru bolju momčad, igrali smo srcem. I tako stalno igramo, ali smo dosta toga izgubili što nismo trebali, pa umjesto da smo u gornjem dijelu, mi smo bliže dnu. To će tako ostati i dalje.

Idem ako ispadnemo

Dva gola?

- Dobro, prvi penal, drugi nakon odličnog centaršuta, nije bilo teško. Bilo je još prilika, moglo je i bolje, ali nećemo se puno žaliti.

Kako je u Caenu?

- Pa dobro, grad je lijep, ima nešto slično mom Zadru, puno staroga, puno crkvi. Malo je više kiše nego što treba, ali tu se ne može ništa. Uostalom, manje je kiše nego u Belgiji, tamo stalno pada. Ovdje se nekad i odmori.

Fali vam sunce?

- Fali malo, baš neki dan smo igrali kod Subašića u Monacu i velim mu: “Suba, ti si baš sretan čovjek. Imao si tri savršena grada za igrati i živjeti, Zadar, Split i Monaco.” Al’, dobro, ni ja se ne žalim. Ne može sve u životu biti savršeno.

Niste samac u Caenu?

- Ne, tu su mi supruga Ivana i kćer Iva kojoj je deset mjeseci i tati ne da spavati pred utakmice, pa moram mijenjati sobu da bih mogao igrati. U Liegeu se rodila, tu raste, kada dođe do škole vidjet ćemo što i kako dalje.

Zašto baš Caen, otkud ste baš ovdje došli?

- Kada je došla ponuda iz Caena, nije bilo lako otići, ali bila je bolja opcija, bolja liga. Belgija je dosta podcijenjena s naše strane. Zabio sam 32 gola i imao 17 asistencija. No, za ovo se više čuje i automatski se više cijeni, makar mislim da je Francuska, u odnosu na ostale Lige petice, ipak malo podcijenjena.

Što je cilj broj 1 ovdje?

- Važno je da se mi spasimo, onda ćemo sve lako. Potpisao sam na tri godine, ali ako ispadnemo, mislim da neću ostati. Ja vjerujem da nećemo.

Momčad nije nešto posebno?

- Nije, ima nešto mladih igrača koje traže Arsenal, Lyon i veći klubovi… Dobri su, ali trebat će im vremena, jer ovo je brutalna liga. Jaki su stoperi, igra se oštro, nije lako izdržati. To je, ustvari, velika promjena i za mene koji sam stigao iz Belgije, ali dobro se snalazim.

Vaš status u klubu?

- Ja sam zadovoljan. Imam odlične relacije sa svima. Predsjednik je Xavier Gravelaine, nekadašnji reprezentativni napadač. Ma, sve je i iznad očekivanja. Jedino što nitko ne zna engleski baš, pa treniram više francuski, ali zasad bolje razumijem nego što govorim. A naučit ću, nema druge.

Jesu li vam ovo protiv Nice i Lyona dosad najdraži golovi?

- Nisu, najdraži su mi oni prvi koje sam zabio Lorientu, samo tri dana nakon što sam potpisao ovdje. Gubili smo, ja sam zabio dva gola i vratili smo se do pobjede. Bolji uvod u francusku priču nisam mogao poželjeti. Zato su mi to, recimo, najdraži golovi, a rušenje favorita to je samo plus.

Poznati ste i po tučnjavi s Biševcem iz Metza.

- Ma dobro, to se događa na utakmicama, ima sto takvih duela. Ništa ne zamjeram nikome. On nije izdržao, potegnuo me u lice, prije sam se ja njemu ubacio. Sretan sam da ja nisam dobio drugi žuti, jer jedan sam već imao, on je dobio crveni i mi smo na kraju pobijedili. To je najvažnije, drugo je nebitno.

Nije vaš nogometni put bio baš lagan?

- Sa 17 godina sam krenuo iz Zadra, dvije sezone bio u Red Bull Salzburgu. Tada sam se ozlijedio, nisu sa mnom htjeli produžiti ugovor, trbušni zid je bio u pitanju, a ozlijeđenog igrača neće nitko. Tada mi je nekako i otac umro, pa sam se morao vratiti u Zadar. Nogomet sam stavio u drugi plan i pomalo sam se nakon dvije sezone vratio. Nakon 10 golova u polusezoni za Zadar krenuo sam dalje… Izabrao sam taj put, nije bilo smisla prekinuti ga.

Nije bio odmah pun pogodak?

- Pošao sam u Freiburg na posudbu, bio sam uglavnom na klupi. Imali smo dobru momčad, završili smo peti. Ulazio sam s klupe, ali nisam se osjećao bitnim, premalo mi se to činilo. Želio sam igrati. Nudili su mi produženje, ali ne i garanciju da ću igrati. I ja sam otišao. To je bila logika.

Belgija je bila čudan izbor?

- I meni u tom trenutku. Ponudio mi se Kortrijk, svi su rekli “lud si iz Bundeslige ići tamo, to nije normalno”. No, meni je bilo super, odlično sam se snašao, to mi je najbolji dio karijere. U Belgiji sam danas kao doma, vjerojatno ću se jednom tamo i vratiti, možda odigrati još koju sezonu. Igrao sam, zabijao, bili smo dobri, i Kortrijk, i kasnije Liege…

I došla je nova ponuda?

- Da, nakon Kortrijka, Liege je bio jači, veći klub, bolji izbor. Prihvatio sam izazov, počeo sam s klupe, jer su promijenili trenera, ali s vremenom sam sve više bio unutra, igrao, zabijao i osvojili smo Kup Belgije pa su došle bolje ponude, jačih klubova.

Naglasio je…

- Puno sam puta čuo da se Belgija podcjenjuje, ali pogledajte, uvijek ima nekog u Ligi prvaka, reprezentacija je dobra, a svi su stasali u toj ligi. I znam puno igrača koji su bili tamo, koji su dobri, ali nisu uspjeli. Ustrajnost je jako važna, nikad se ne smiješ predavati. Ni kada si na klupi. Tu si sam i ako se nisi spreman boriti i samo nešto očekuješ, ništa od posla.

Imate menadžera?

- Nisam imao. Kada sam bio u Belgiji, rekao sam: “Tko mi nađe bolji angažman, bit će moj menadžer.” Pojavio se jedan Makedonac, zadovoljan sam s njim, napravili smo dobar posao i to je to.

Je li vam to problem ili adut?

- Ne znam, ne bih o tome. Dobro mi je, to je najvažnije.

Što to konkretno znači u relacijama Francuska - Belgija po pitanju zarada?

- To znači puta dva. Caen je bio najbrži, prodali su jednog napadača, trebalo im je. I pokazalo se dobrim. Drago meni, drago njima.

U Francuskoj je puno zvijezda, kakvi su dojmovi oko toga?

- Malbranque mi je cimer i moram reći da nisam u životu vidio profesionalca kao on. Ne igra, jer su ga stisle godine, a s njima i ozljede, ali je strašan majstor. I vratar Vercoutre koji je puno toga prošao, on nam daje sigurnost. Ja nas očekujem oko sredine, ali liga je takva da ništa nije sigurno.

Kakav je bio sudar s PSG-om?

- Uh, loš. Izgubili smo 6:0, a mogli smo 12:0. Ne bi bilo nerealno. Dobro smo prošli i to još doma. To je druga dimenzija nogometa, druga brzina. Moliš Boga samo da utakmica što prije završi, što drugo reći. Ali, kažem, Malbranque je ostavio najveći dojam na mene, tim više što smo cimeri pa čujem puno toga što mi može pomoći u karijeri. Makar, PSG ima zvijezda kao u priči. Zadovoljstvo je igrati među njima - zaključio je Ivan Santini.