Dobro zapamtite ova imena: Dino Vlahov, Ivo Mardešić, Lana Lukin, Marta Rogić, Ivona Martinović, Dora Škarpa, Paula Ušalj i Lana Vicković.
Ove školske godine, sedmero djece s Down sindromom iz Zadarske županije krenulo je u prvi razred osnovne škole. Rezultati koje su postigli izvanredni su u svakom pogledu. Oni su pravi, mali, životni odlikaši.
Dino Vlahov prvi je prvašić Osnovne škole “Starigrad” s Down sindromom. Ovaj zaigrani i znatiželjni dječak obožava školu, prijatelje iz razreda, a najviše svoju asistenticu Klaru, mladu djevojku koja je s njim prošla sve izazove prve školske klupe. Avantura polaska u školu izazov je za svakog prvašića, ali Dino je to odradio kao veliki. Ponosno nam pokazuje svjedožbu punu petica.
- Bilo je to vrijeme prilagodbe za svih nas. Dina, učiteljicu, asistenticu, cijelu obitelj. Ali, strašan napredak je vidljiv od početka godine. Uz redovan rad i podršku, sve je moguće. Najviše je uzbuđenja bilo na predupisima, tako je svakom roditelju, a pogotovo kad dijete ima poteškoća- govori nam njegova majka Maja Milovac dok se prvašići spremaju za svoje prvo veliko poziranje na zadarskoj rivi. Velika je stvar da sedam mališana s Down sindromom uspješno savlada prvi razred pa im je Udruga za down sindrom Zadarske županije organizirala malu svečanost na kraju školske godine.
No, vratimo se glavnim zvijedama ove priče.
Dino je već od trećeg mjeseca života bio uključen u rad sa stručnjacima, od kabineta rane intervencije do prilagođenih načina učenja, sve uz pratnju stučnjaka i snažnu podršku cijele obitelji. Pohađao je i redovan vrtić u Starigrad Paklenici, a polazak u školu samo je nastavak te priče koju je Dino izvrsno prihvatio i odradio.
- Svako malo pomislim koliko sam sretna što imamo toliko podršku okoline i što živimo tamo gdje živimo. Prvo smo probali s redovnim vrtićem, gdje je svima to bila nova situacija, ali dan po dan pokazalo se kako je to bila odlična odluka. Nakon toga, upis u školu došao je kao potpuno prirodna stvar. U cijeloj ovoj priči najgore je kad, kao roditelj, nailazite na informacije koje su zapravo zastarjele. Pitanje koje si stalno ponavljate u glavi jest “hoće li se moje dijete ovo moći”. Sve što treba jest malo se prizemljiti i više živjeti u trenutku. Dijete će reagirati onda kad bude spremno, oni imaju svoj tempo, svatko je različit, ali najvažnije je da idu naprijed. Sve treba biti s mjerom, od očekivanja do rezultata, i svaka obitelj mora za sebe pronaći tu mjeru. To je taj Sveti gral –smije se Maja.
Klari Rončević ovo je prvo iskustvo asistenta u nastavi, prvo s djetetom koje ima Down sindrom i to u školi koja do sada nije imala tako posebnog prvašića.
- U početku smo se malo pribojavali jer nam je svima to bila nova situacija, ali zahvaljujući mami Maji, koja nam je bila velika pomoć, sve je prošlo kako treba. Kad pogledam unatrag, puno je više bilo dobrih dana nego onih teških, iako je bilo i takvih. Samo jedan Dinov osmjeh ili komentar dovoljan je da vam popravi cijeli dan- kaže nam Klara.
Učiteljica Zvjezdana Barić iz Osnovne škole Stanovi ove je godine prvi put imala prvašicu s Down sindromom. Zove se Dora Škarpa i ponosno u ruci drži svoju pohvalnicu. Najdraži predmet u školi joj je matematika, drugi po redu je tjelesni, a ima i simpatiju. Sramežljivo nam otkriva da je to jedan Frane.
- Moja Dora je jedna vesela, znatiželjna, neposredna i otvorena djevojčica. Vrlo spremno je krenula u prvi razred i nakon ovih godinu dana lijepo čita i računa. Iako je službeno krenula po prilagođenom programu, vrlo sam joj malo prilagođavala nastavu jer ona sve nastavne sadržaje jako dobro i aktivno prati. Vrlo lako smo mi zajedno završili ovaj prvi razred- kaže nam učiteljica Zvjezdana iz škole na Stanovima gdje je još jedna odlikašica, Ivona Martinović, sada već drugašica. Njezina asistentica Vedrana Denaro otkriva nam kako se klinci u razredu već znaju posvađati tko će s Ivonom sjediti u klupi i kako im je svaki dan na nastavi, zapravo, jedno nezaboravno iskustvo.
- Kad dijete s posebnim potrebama tek krene u redovnu školu, jasno je da si kao roditelj prestrašen, pun nekakvih predrasuda. Ali brzo te druga djeca razoružaju, vidiš koliko su iskreni i neposredni, nema kod njih predrasuda- govori nam Ivonina mama Pava.
Točno tako, od njih treba učiti...
