Načelnik Općine Pakoštane Milivoj Kurtov već dugi niz godina osvaja nagrade na vinskim smotrama sa svojim vinima, a sad je njegov sin Šime obiteljsku tradiciju unaprijedio, proširio vinariju i uredio konobu Karaba s kušaonicom.
Karaba je stari nadimak Kurtovih u Pakoštanima koji se odavno bave vinima, još od djeda Šime, a među vinima koje proizvode ističe se i kupaža naziva Templar koje je dobilo ime po čuvenoj templarskoj utvrdi u Vrani.
Ustvari ne samo Šime već se čitava obitelj koja vinima počela malo "ozbiljnije" baviti.
- Djed je to radio više tradicionalno, nije bilo neke prodaje, ćaća je malo uozbiljio čitavu priču, a ja sam je nastavio i proširio kao obiteljski posao. Naglasak je na domaćim sortama. Sad smo uveli crljenak i plavac mali, od stranih sorti imamo samo crne merlot, cabernet i syrach. Pošip, maraština i debit su nam standardne sorte bijelih vina. Proizvodimo oko 35 tisuća litara godišnje, to nam je kapacitet. Vina prodajemo kupcima na kućnom pragu, nastojimo da s tim vinima ne idemo u neku čistu komercijalu, već da to bude nešto izvorno, kvalitetno i ograničeno količinom - kaže Šime Kurtov te nastavlja:
- U novom objektu imamo kušaonicu, malu trgovinu s prezentacijom, a i restorani u Pakoštanama, Biogradu, Maškovića hanu i po okolnim otocima imaju naša vina u ponudi, čak i nešto po Zadru… Do sada nismo imali neke prevelike količine u ponudi, ali od kad smo proširili kapacitete, to je postalo malo ozbiljnije. Doduše, idemo sporijim tempom, ali pokušavamo ljudima približiti tu našu priču, od trsa do prerade i to se pokazalo uspješnim, jer dosta posjetitelja, osobito stranaca zainteresirani su za te obilaske – ističe.
Osim obitelji, zapošljavaju i dva djelatnika. Gore, u vinariji, ispod novoga objekta, izgradili su podrum kapaciteta 100 tisuća litara, ali imaju i dosta crnoga vina na obaveznom odležavanju koje zauzima prostor, no to je takvo vino koje traži takvo odležavanje, reći će Šime.
Ono što im je trenutno najveći problem je nedostatak dovoljnog broja nasada vinove loze. Planovi su sadnja novih vinograda i podizanje čitavog posla na još višu razinu.
- Nije nam cilj veleprodaja i neke enormne količine, već manje količine, ali vrhunskih vina, tako da čovjek može vidjeti cjelokupan proces proizvodnje, kako se vino dobiva i koliko je tu truda uopće uloženo. To i da guramo naše sorte. Maraština se pomalo u našem kraju budi, ali debit smo skroz zapustili. Svi drže do svoga, a mi smo to svoje malo zapustili i uveli introducirane sorte. Mi se još uvijek moramo oslanjati na kooperante, a želja nam je da u budućnosti postanemo samodostatni, te da promoviramo ne samo svoje proizvode posjetiteljima, već i domaći sir i pršut od lokalnih proizvođača. Umjesto komercijale, cilj nam je izvornost, ne znam koliko ćemo moći izdržati, ali to su nam želje – kaže Šime.
Ulaganje u vinogradarstvo je dugotrajan proces, jer se uloženo sporo vraća, za razliku od građevine ili turizma. Nasadi u bankarskom svijetu ne vrijede ništa, iako se u njih ulaže ogroman novac.
- Čak i da imate spremnu zemlju, po hektaru vam treba dva milijuna kuna samo za armature, sadnice i žicu, a da sutra s tim zemljištem idete na procjenu, kvadrat bi možda vrijedio pet do sedam eura poljoprivrednog zemljišta, što nikoga ne zanima. Poljoprivreda je specifičan sektor jer vi ulažete u nešto što zapravo ne vrijedi puno - naglašava Kurtov te dodaje:
- Netko uloži u plastenik 100 tisuća eura, a da sutra na račun njega želi uzeti pozajmicu, taj mu staklenik ne vrijedi ništa. Drugi je veliki problem radna snaga. Mladi nisu zainteresirani za poljoprivredu. Nekako se ona izgubila vremenom u odnosu na druge poslove. Mladi imaju nekako loš dojam o tome, pa svi bježe od poljoprivrede. Ali ona je istovremeno i zadovoljstvo. Ukoliko to netko ne voli, ne može to ni raditi - zaključuje Šime Kurtov uvjeren da je njihova Karaba – na pravom vinskom putu.
