- Nemam više 100 godina, ta je obljetnica bila jučer i odlično smo je proslavili. Sada sam 'ugazio' u sto i prvu godinu života – vedro nas je, tim riječima, dočekao u utorak na svom kućnom pragu Zadranin Špiro Šubašić.
Proslave stotog rođendana nisu rijetkost, no u Zadru još nismo susreli slavljenika 100-og rođendana koji je toliko u formi da bi mu pozavidjeli i mnogo mlađi od njega. Špiro Šubašić htio je – i dobio! – veliku proslavu za svoj okrugli, veliki rođendan, njegove tri kćerke okupile su 70 uzvanika i rođendan je proslavljen u kožinskom restoranu Pineta.
- Osjećaj je sjajan – kazao nam je Špiro.
- Malo sam se brinuo oko proslave. Ne, ne radi mene, ja sam odlično. Nego, brinulo me hoće li svi biti zadovoljni. Jako mi je bilo stalo da svi uzvanici budu zadovoljni, i hranom, i atmosferom, i svime… - priča Špiro u utorak, raspoložen i vedar kao da nije nakon proslave išao spavati – u 4 ujutro!
- Ma navikao sam ja na svašta, često me ljudi pitaju koja je „tajna“ dugovječnosti i vitalnosti, ali nisam posve siguran… Geni svakako igraju ulogu, moja sestra je živjela 95 godina, jedan brat umro je u dobi od 94 godine, drugi je imao 92… - priča Špiro, koji je u Zadar iz rodnog Bribira stigao prije točno 60 godina. Radio je u policiji, bio je i šef zadarske policije, a u mirovini je više od pola stoljeća.
Razgovarajući sa čovjekom koji se sa navršenih 100 godina svakog jutra sam uređuje i oblači, koji je uredan, organiziran i koji dnevno dva puta samostalno izlazi u šetnju, ipak se, osim dobrih gena, dolazi do nekih životnih navika koje su nesumnjivo utjecale na Špirinu dugovječnost, vitalnost i bistrinu uma. Djetinjstvo i mladost u Bribiru bili su obilježeni hranom iz prirode, vani su se brale i jele kupine, svakakvo voće, bajami, orasi, grožđe… Mesa se jelo malo, a kupusa i domaćega kruha puno. Cijeli život Špiro je zadržao takve prehrambene navike.
- O tome brine moja kćerka Radojka Festini, koja sa mnom živi cijeli život. Ona je meni sve. Imam još dvije kćerke, Iskru i Slavenku, no one ne žive u Zadru iako mi često dolaze u posjet. Radojka je moj anđeo čuvar – kazao je Špiro.
Drugo obilježje u njegovom životu je stalno kretanje, od mladosti kada je bilo normalno po cijele dane biti vani, pa do bavljenja lovom, upornim svakodnevnim šetnjama kada su došle godine…
- Očajno je vidjeti mobitele, kompjutere, djecu koja jadna sjede… Posljedice tako lošeg života generalno će se tek vidjeti. Ne kažem da smo mi super generacija i da smo bili anđeli, ali ovo je za zdravlje katastrofa – kaže Špiro, koji je prvu tabletu popio u 85-oj godini.
U njegovom domu i dan nakon proslave je veselo. Okružen najbližom rodbinom, naš sugrađanin zrači zadovoljstvom, smijući se velikim balonima u sobi koji 'lebde' označavajući sjajnih 100.