Njezino ime je Tonia Jurišić. Ima 20 godina, fotografkinja je, volonterka i aktivistica. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, a uoči subotnjeg konzervativnog „Hoda za život“ napisala je otvoreno pismo u kojem je objasnila zašto mu se protivi.
Dosad je pismo potpisalo više od 1300 njezinih istomišljenika i istomišljenica.
„Hod za život“ održava se u subotu 25. svibnja u Zagrebu, Splitu i Zadru, a prošli tjedan hodalo se po Rijeci.
– Imala sam potrebu osobno reagirati, a i kao žena upozoriti na nedopušteno zadiranje u pravo žene na izbor. Pismom želimo istaknuti da je izbor, autonomija, zdravlje i u krajnjoj liniji život svake žene nešto na što nitko drugi ne može položiti pravo. A pismo su potpisali i muškarci i žene raznih profila - liječnice, kućanice, profesorice, studenti, ekonomisti, poduzetnici, redateljice, radnice… - objašnjava mlada Zadranka.
Roditelji su je kaže, naučili da je u redu biti drukčiji i da se treba boriti za sebe i vlastitu autonomiju.
Tonia nije od onih koje se mire sa sudbinom i sliježu ramenima, već sa 17 godina popela se na govornicu na zadarskom Narodnom trgu.
- Bila sam jako nezadovoljna školskim sustavom i osjećala sam da nisam dobila ono što sam trebala dobiti od srednje škole jer programi nisu usklađeni s novim generacijama i njihovim potrebama – veli Tonia.
Prvu izložbu fotografija imala je sa 14 godina, a u četvrtom razredu srednje škole pripremila je samostalnu izložbu „Judite zadarske kulture“ u Gradskoj loži na kojoj je četiri Zadranke skinula do gola i na fotografiji ih obukla u tekst Marulićeve "Judite", o čemu je zadarski.hr pisao priču.
- Napravila sam to jer se radilo o četiri žene snažnih osobnosti koje se ne mire sa prosječnošću, svaka u svom poslu i na svoj način - objasnila je.
U pismu koje je odgovor na subotnji „Hod za život“, Tonia i njezini istomišljenici obraćaju se predsjednici države Kolindi Grabar Kitarović, premijeru Andreju Plenkoviću, zastupnicima, članovima Vlade i posebno ministru zdravstva Milanu Kujundžiću.
- U pismu napominjemo kako kontracepcija te prekid trudnoće moraju biti javno dostupni i besplatni, a žene koje odluče prekinuti trudnoću moraju biti zaštićene od stigmatizacije, sramoćenja kao i od emocionalnog i psihičkog nasilja.
Želimo da građanke i građani čuju o tome da je “pro-life” zapravo “pro-power” i da smo kao društvo odgovorni za zaštitu samoopstojnosti i autonomije ljudskog bića.
Protivnici prava na prekid trudnoće nikad se ne bi trebali nazivati „pro-life“ jer se ne radi o poziciji 'za' život, nego o preuzimanja moći nad drugim ljudskim bićem što je princip na kojem su se gradili svi autoritarni režimi, ropstvo, segregacija i razni oblici diskriminacije - tumači Tonia Jurišić.
Potpisnici pisma problematiziraju i priziv savjesti, kažu kako se na to pozivaju i oni liječnici koji nemaju problema sa savješću dok rade pobačaj u privatnim klinikama. Žale se i da je zbog priziva savjesti velik broj žena primoran prekinuti trudnoću izvan Hrvatske ili ilegalnim radnjama.
Također upozoravaju na posljedice ilegalnih pobačaja i izražavaju straha da će država oduzeti ženama pravo na odlučivanja o vlastitom tijelu i vlastitom životu.
- Također mislimo da je iznimno važno da se nad ženama koje se odluče za prekid trudnoće ne vrši pritisak i da se zabrani skupljanje „molitelja“ ispred bolnica i klinika. Opći principi su i trebali bi biti zasnovani - tamo gdje nisu - na obrani prava na zdravlje, privatnost, sigurnost, autonomiju, zaštitu od okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja te na drugim temeljnim ljudskim pravima, što će sve biti uvelike ugroženo, ugrozi li se pravo žene na odlučivanje o vlastitoj autonomiji - zaključuje Tonia.
Cijelo otvoreno pismo Tonije Jurišić možete pročitati OVDJE, a odmah ispod pisma možete potpisati i peticiju