"Umjesto jednog, sad ujutro uz kavu čitam policijska priopćenja iz triju županija!"

- Takva prilika pruža se čovjeku valjda jednom u životu i nema tu puno vremena za razmišljanje. Uzmi ili ostavi. A ja ne želim jednoga dana žaliti ni za čim. I evo, prošlo je dva i pol mjeseca otkako sam dio tima najgledanijeg informativnog programa u zemlji - kaže reporterka Nove TV Sanja Jurišić (34).

Rođena Šibenčanka nakon završene jezične gimnazije, Dalmaciju je zamijenila kontinentom gdje je diplomirala novinarstvo na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i ubrzo nakon toga uplovila u televizijske vode na HRT-u, prativši za razne emisije događanja iz Šibensko-kninske županije. Priznaje nam kako je zaljubljena u ljude, posao i - život!

- Ljubav je smisao života. Supruga nemam, a djecu obožavam, no još se nisam upustila u tu avanturu. Majčinske osjećaje zasad hranim čuvanjem djece najboljih prijateljica. S njima sam od rođenja i oni me često percipiraju kao svoju, a ne maminu prijateljicu - smije se Sanja.
 

Po čemu najviše pamtite rad na državnoj televiziji?
- Po ljudima. I prijateljstvima koja se ne gase iako sad zapravo fizički nismo svakodnevno zajedno. Nakon četiri godine rada na HRT-u, najbitnije je da, bilo da dođem u Šibenik ili Zagreb, imam s kim popiti kavu. Ljudski odnosi nisu porušeni i mislim da je to najvrjednije što ti iz nekoga poslovnog odnosa može ostati.

Šimin savjet

Je li vam reporter Šime Vičević kojeg ste naslijedili na radnom mjestu dao poneki savjet?
- Jest. Nakon što sam zapravo već sve sama odlučila, rekao mi je: probaj! I da je dalje govorio, ne bih ga slušala. Takva sam. Bitne odluke želim donositi sama, savjete mogu poslušati, ali nisam sigurna koliko ih primjenjujem. Volim se sama uvjeriti kako nešto funkcionira, kakav je netko čovjek, reklo bi se - volim učiti na vlastitim primjerima. I volim kretati od nule, sama graditi svoj put. Mislim da je to jedino ispravno.

Zbog novog ste se posla iz rodnog Šibenika preselili u Zadar. Je li vam odlazak teško pao?

- Ma nije, ako se zaželim Šibenika, za sat vremena sam ondje. Uostalom, uz Liku i Zadar, moje, da tako kažem, područje rada je i Šibenik u kojem sam poslovno barem jednom tjedno. Pa ako je duša i nemirna, ispunim ju.
Inače, u ovoj životnoj fazi mi je bilo bitno da se selim u grad na moru. Jer silovito osjećam pripadnost tom plavetnilu. Kod mene se uistinu može primijeniti ona ‘život krade, more vrati’. Nakon cijelog dana na terenu, bezbroj ispisanih riječi i odrađenih javljanja uživo, sam pogled u more vraća mi životnu energiju. Zadar me tu u potpunosti zadovoljio.
 

Koliko je zahtjevno svakog dana pratiti zbivanja iz čak triju različitih županija?
- Jedino što mi se promijenilo jest to da sad umjesto jednog, ujutro uz kavu čitam policijska priopćenja iz triju županija! I da, sad već planiram, u kojoj županiji kupiti kruh, a u kojem gradu ‘škicnut’ što se nudi na ljetnim sniženjima. Naravno, sve to u pauzama od snimanja.
Divno je upoznavati nove ljude i nova mjesta, u tome i jest čar reporterskog posla. U jednom danu prođeš koliko netko ne prođe u mjesec dana, pa često objave na društvenim mrežama kod ljudi izazivaju čuđenje. Kao ‘kad si sve stigla?’. A stigne se, kad je posao dobro organiziran, sve se stigne.
 

Strahujete li da vam se takav ritam ne odrazi na zdravlje?
- Često volim spomenuti riječi pokojne bake, pa ću i sada: ajde, na mlado je! Mlada sam, puna energije i entuzijazma, i malo toga mi je teško. Jednostavno nisam takav tip osobe. Sve odrađujem sa smiješkom i mislim da je jako bitno kako i ljudima i poslu pristupaš. Jer, sve se vraća.
A ako i ima gorčine i nezadovoljstva, to na vrijeme treba izbaciti iz sebe. Tako da, summa summarum, ne ubiju čovjeka kilometri i posao, nego unutarnji nemir i srdžba koji se na koncu odraze i na zdravlje.
 

Imate li neke svoje male rituale prije nego što se uživo uključite u program?
- Obožavam javljanja uživo! A jedan jedini ritual koji prakticiram je da zašutim pet minuta prije javljanja. Da zbrojim misli, posložim ‘scenarij livea’ i da kad u slušalicu čujem ‘vani si za 10 sekundi’, odradim to najprofesionalnije što mogu.
 

Mnogim reporterima često se znaju dogoditi smiješne situacije dok su pred kamerama. Pamtite li vi neku?
- Smiješne situacije su zapravo svakodnevne situacije. Sve je to dio folklora uoči javljanja uživo koje je nepredvidivo. Nedavno je, primjerice, skupina srednjoškolaca čekala da krenem s javljanjem uživo, da oni krenu s ‘lupanjem’ selfieja.
Dakle, cijelo vrijeme oni su se fotografirali sa mnom, dok sam ja u kameru pričala o nekoj temi iz crne kronike. Trebalo je to izdržati. Na kraju smo se zajedno dobro nasmijali.

Plivanje u sumrak

Ne skrivate da volite raditi priče o malom, običnom čovjeku i baviti se problematikom radnika. Na koju ste svoju reportažu dosad najponosniji?
- Na svaku koju odradim s guštom, koja ima smisla i koja na koncu, možda i postigne neko razrješenje situacije. Ne krijem da volim biti, da tako kažem, glas naroda, ali mislim da to i jest suština ovoga posla. ‘Češljati’ teren u potrazi za takvim pričama je ono što me neizmjerno veseli.
 

Prepoznaju li vas gledatelji na ulici i koji je najljepši kompliment koji ste dobili?
- Da sam ljepša uživo! Što mi je zapravo poprilično nevjerojatno, ali godi uhu. Volim čuti i da imam dobru dikciju i da sam ljudima prenijela vjerodostojno informaciju s terena. Susjed mi je baš nedavno rekao, a imala sam javljanje iz Gospića, da sam mu dikcijom i mimikom lica dočarala situaciju. I to je jako lijepo čuti, to je pravi kompliment.
 

Da niste novinarka, bili biste...?
- Uistinu ne znam jer sam oduvijek htjela biti novinarka. Svi su mi govorili da sam za to rođena. Volim sve znati, čak čitam i onaj dio ‘za one koji žele znati više’. Volim biti informirana, volim propitkivati, istraživati, uživam u tome. Možda sam u nekim dječjim fazama željela biti učiteljica ili liječnica. Ali često čujem: ti bi bila dobra psihijatrica! Valjda zbog te prisnosti s ljudima koju ili imaš ili ne.
Uspijete li se okupati ovog ljeta?
- Rekoh već, dobra organizacija je temelj svega. Ne stignem se možda okupati tijekom dana, ali ima li što ljepše od kupanja u sumrak? Ti plivaš, a sunce uranja u more.