Nakon dugih 69 godina Zadar ponovno ima državnu prvakinju u veslanju! Sara Žuvanić iz zadarskog veslačkog kluba Jadran donijela je prvu medalju u ženskom veslanju još od davne 1955. godine i to u samcu lakih seniorki. Medalju je osvojila na Hrvatskom veslačkom prvenstvu za seniore održanom u nedjelju na zagrebačkom Jarunu.
- A što da vam kažem, osjećaj nakon prolaska kroz cilj bio je fenomenalan! Sama utrka bila je fizički teška, vrlo zahtjevna. Nisam ni znala da se seniorska medalja u Zadru toliko čekala, trener mi je rekao tek pred natjecanje što je bio dodatan motiv u cijeloj priči - kaže nam Sara koja je stazu dva kilometra odveslala za malo duže od osam minuta. Usporedbe radi, muškom osmercu treba oko šest minuta. Kao jedina seniorka u zadarskom Jadranu, Sara nema prilike trenirati sa drugim djevojakama u svojoj kategoriji ili biti dio veće posade kakvu, primjerice, ima splitski osmerac.
Ali, ništa od toga nije je spriječilo da postane državna prvakinja u sportu kojim se bavi od osmog razreda osnovne škole. Danas je studentica treće godine Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu i to jedna od najboljih! Sara je, naime, ponosna vlasnica dekanove nagrade jer je prvu godinu studija završila s najboljim prosjekom ocjena u svojoj generaciji.
- Veslanje je obiteljski sport Žuvanićević. Od dide Zdravka, tate Veljka, svih rođaka do sestre Ele... svi su veslali. Ja sam krenula u Glazbenu šlkolu, na balet. Kad je došlo vrijeme da se odlučim između baleta ili veslanja, ipak je prevagnulo veslanje. Zaljubila sam se na prvu, ti raznoliki treninzi su mi odmah legli. Veslanje nije kao klasični dvoranski sport ili sport s loptom, što mi nikad nije bio prvi izbor, već nešto sasvim drugačije. I ekipa u klubu je bila odlična, svidjelo mi je odmah - priznaje nam Sara.
Kad je u rodnom Zadru, na moru je od ranog jutra jer veslački treninzi ljeti počinju već u 5 sati i 45 minuta kako bi se izbjeglo sunce, ali i brodovi.
- Kad se navikneš na takav tempo, rani jutarnji trening je najmanje problem. Moram priznati kako je pravi gušt odraditi sve do osam sati ujutro. Otkako sam na studiju u Zagrebu ritam je drugačiji, pogotovo kad zahladi jer zbog niskih temperatura ne izlazimo na vodu. Trening se tada prebacuje na suho, ergometar, trčanje... Kad krenu ispiti, manji je intenzitet zbog puno obaveza jer je fakultet ipak na prvom mjestu. Ali, sve se stigne kad se dobro organiziraš. Ja treniram isključivo iz gušta, nemam od toga zaista ništa materijalno osim velikog zadovoljstva - poručuje ova sjajna zadarska sportašica.
