Zadarski Šahovski klub Casper organizira međunarodno natjecanje „Zadar Chess Festival“, a odazivom su iznenađeni i sami organizatori: trenutačno su na popisu prijavljena 224 igrača, a dolaze – sa svih pet kontinenata. Gledamo listu, tu su i afričke zemlje, pa karipski Trinidad i Tobago…
- Organizacija je vrlo složena i traje mjesecima, a iako znamo našu vrijednost, ipak nas je iznenadilo da cijeli šahovski svijet zna za Casper, za Zadar, da su se odazvali na turnir. Srećom, Sveučilište u Zadru nam je maksimalno izašlo ususret, na raspolaganju imamo novi Studentski dom. Napominjem da su uz ŠK Casper organizatori i ŠK Sveučilišta u Zadru, te Šahovski savez Zadarske županije – kaže Veljko Šagi, predsjednik ŠK Casper i predsjednik Šahovskog saveza Zadarske županije. Šagi je osnovao „Casper“ 1996. godine, i još, kako kaže, „uporno gura.“
Gdje je problem, zašto ne biste „gurali?“
- U našem društvu, kad dijete postane dobro, iznadprosječno, nastane problem. Kad postane jako dobro, problem je još veći. Ja Casperovcima ne mogu dati trenera koliko bi im trebalo, niti putovanja na turnire koja im također jako trebaju. Mi stvorimo izvanredne šahiste, a onda nam ih klubovi koji imaju novac jednostavno odnesu. Zato kažem da „guram“, jer se ulaže ogroman trud i entuzijazam, zbog ljubavi prema djeci, unatoč izostanku potrebne infrastrukture.
Casper je ipak nadaleko poznat… Priča o Casperu je specifična i ništa takvo, po metodi rada, ne postoji ni u Hrvatskoj, ni u Europi.
- Moja je odluka, i na početku i sada, bila da želim raditi na stvaranju uvjeta za igranje šaha svim mladima i svoj djeci u Zadru, bez obzira na materijalni ili bilo koji drugi status njihovih roditelja. U tome se neću obeshrabriti, da siromašni imaju jednake uvjete, da im osiguramo i uvjete za napredak, da se stvori mjesto gdje će se raditi i s onima koji su bolji i traže poseban pristup. Mislim da sam uspio u tome, Zadar je postao grad u kojem djeca i mladi imaju mjesto gdje će se družiti i igrati šah, imaju trenere i organizirane uvjete za napredak. Što se metode rada tiče, mi smo igraonica Šahovskog kluba, tamo četverogodišnjaci viču da žele igrati šah. No prvenstveno se započinje igranjem s figurama, druženjem, te učenjem da su oni važni, pametni i sposobni. Zato svi viču da žele igrati šah. U Casperu gradimo situacije da zbog šaha možemo od djece „dobiti“ sve drugo: dobre ocjene u školi, ponašanje… Malo ih „ucijenimo“, jer jako žele igrati, pa tako postižemo i razvijanje ostalih kvaliteta. I nikada nemojmo misliti da smo djecu previše hvalili.
Više pohvala jamči bolji rezultat?
- Poraz ne motivira. Nikoga. Naša djeca stalno žele igrati, zato da bi pobjeđivala. Nikad im dosta tog dobrog osjećaja. Onaj tko misli da poraz motivira, da ih treba pobijediti tako da bi se oni „borili“, taj pogrešno razumije djecu. Oni su mali, slabiji od nas i treba im podrška. Nikada ne treba misliti da smo ih „previše“ hvalili. Nema „prevelikog samopouzdanja“, toga se ne treba plašiti. Suočit će se ionako sa životom i bitno je da vjeruju u sebe. Ako dijete u šahu u svojoj kući pobjeđuje mamu, tatu, susjede, razvio je samopouzdanje. Nije ga razvilo tako što smo ga potapšali i rekli mu da je uspješan. To je velika razlika. I zato ih treba pustiti da pobijede, to je ključno.
To čini Casperovce onome što jesu?
- Tako je. Da bi ih naučio šahu, „podvaljujem“ im šah. I ne smijem ih pobijediti. Mi stariji smo i fizički i mentalno superiorni. Kad dijete pobijedi nekog takvog, dijete se osjeća zadovoljno, sretno, pobijedio je nekog velikog. U Casperu uvijek čuju da su pametni, dobri i uspješni, pa se tako i osjećaju. Ali samopouzdanje nije jedina komponenta koja se razvija, šah ima nešto što ga čini posebnim, a to je razvijanje strateškog razmišljanja. Isto tako, uče da je integritet protivnika svetinja. Odnos prema protivniku se temelji na poštivanju, to je imperativ.
Djeca vas, očigledno je, slušaju…
- Slušaju? Ja ih potičem ne budu poslušna! Dakako, radi se o toj čarobnoj tankoj niti: moraju elementarno biti poslušna, ali nikako „slijepo poslušna“, želim da mi se suprotstavljaju, da misle svojom glavom, da iznose svoja mišljenja, da budu drugačija, a ne poslušna. Treba voditi borbu, a rezultat uvijek ovisi o odraslome. Nikada nije do djece. Djeca nisu ni kriva ni odgovorna. Treba s njima raditi.
Koliko ima Casperovaca?
- Ima ih stotinjak. Liste čekanja ne bih ni spominjao.
Ono što je trebalo biti prvo pitanje, pitamo sada. Kada se održava turnir?
- Zadar Chess Festival traje od 16. do 23. srpnja, u Studentskom domu, a sudjeluju igrači od predškolske dobi, pa do umirovljenika – kazao je nezamjenjivi Veljko Šagi.
