- Sve teže sam se uspijevala koncentrirati na frendičin razgovor o subotnjoj zabavi. Dok je ona govorila, meni se počelo mantati. Osjetila sam da me nešto guši, a srce mi je nekontrolirano lupalo. Postalo mi je nepodnošljivo vruće. Uhvatio me neobjašnjiv i ničim uzrokovan osjećaj intenzivnog straha. Mislila sam da ću umrijeti ili izgubiti razum - nije to scena iz horor-filma, ali kao da jest. Ovo neugodno iskustvo napad je panike, svojevrsna pošast modernog doba. Prije desetak godina malo tko je o tome govorio, no danas je to česta pojava. I to među mlađima i starijima, panika napada i ne bira.
Porazgovarali smo s Ivanom Garašić, magistricom psihologije i KBT terapeutkinjom, koja radi s djecom, mladima i odraslima u Udruzi "Ježeva kućica" te vlastitoj tvrtki "EmotiCor", o ovom sve zastupljenijem intenzivnom neugodnom tjelesnom, misaonom i emocionalnom iskustvu.
– Najlakše ga je opisati kao intenzivan osjećaj straha koji prate brojni tjelesni simptomi, poput kratkoće daha, lupanja srca, znojenja, osjećaja hladnoće ili topline, trnjenja udova, pritiska u prsima ili u glavi...
Kada osoba proživljava napad panike, često proživljava misli da će se onesvijestiti ili umrijeti, da će izgubiti kontrolu, a mogući su i vrlo uznemirujući simptomi poput osjećaja nestvarnosti, osjećaja da je osoba izvan svog tijela – u uvodu objašnjava terapeutkinja.
– Naime, osjećaj straha i tjelesni simptomi toliko su intenzivni da ljudi često radi doživljenog paničnog napada zovu hitnu pomoć, uvjereni da doživljavaju srčani ili moždani udar i da neće preživjeti. Često su i rezultat dugotrajnog nakupljenog stresa koji se onda tako manifestira kada se dogodi situacija u kojoj je "kap prelila čašu".
Sami panični napadi, koliko god imali nekih različitih simptoma, imaju zajednički nazivnik, a to je strah, osjećaj bespomoćnosti i gubitak kontrole. Kod razvoja paničnog poremećaja to je iščekivanje idućeg paničnog napada – dočarava stručnjakinja.
Važno je istaknuti da rezultati istraživanja pokazuju da oko 20 posto ljudi tijekom života doživi barem jedan panični napadaj. Kod većine to ostane izolirani događaj, no kod nekih se razvije u panični poremećaj.
Iako panične napade doživljavaju oba spola, nešto češće ga doživljavaju žene. Istraživanja su pokazala da se sve više mladih u dvadesetima i tridesetima bori s napadima panike.
– Mladi se sve češće suočavaju s velikim pritiscima. U dobi kada se formira njihov identitet, kada trebaju istraživati sve mogućnosti koje im se nude i kada su glavni faktor usporedbe, identificiranja i socijalizacije vršnjaci, svaka promjena u tom pogledu može promijeniti i tijek zdravog psihološkog razvoja – pojašnjava Garašić.
Iako je to česta misao koja se javlja za vrijeme napada panike, iznimno je važno naglasiti da se od napada panike ne može ni umrijeti, ni poludjeti.
– Sami napadi panike jedno su od najneugodnijih tjelesnih, misaonih i emocionalnih iskustava, mogu biti vrlo intenzivni i nije neobično da ljudima kroz glavu prolaze ovakve misli. No, medicinski nalazi i iskustvo govori da, iako su napadi panike vrlo neugodni, oni ne dovode ni do tjelesnih, ni mentalnih posljedica.
Ohrabruje i podatak da ih je moguće riješiti u vrlo visokom postotku, a terapijski pravac koji postiže najbolje rezultate u tretmanu paničnog poremećaja jest kognitivno-bihevioralna terapija – navodi psihoterapeutkinja.
Kako se onda suočiti s ovim neugodnim tjelesnim i emocionalnim iskustvom? Hoće li pojedinca pratiti zauvijek? Bogu hvala, 21. je stoljeće i medicina i psihologija napredovale su do te mjere da je to gotovo nestvarno.
– Ponajprije je važno naučiti načine opuštanja tijela i vraćanja svjesne kontrole u mišiće. Iako je najčešća preporuka da klijent nauči smirujuće disati, kod nekih ljudi to stvara još veću napetost. Stoga postoje i druge tehnike, poput opuštanja mišića ili mindfulness meditacija, koja olakšava napetost u tijelu i nošenje sa situacijom.
Nakon toga osoba tipično planira kako će se izložiti svom strahu. Jer, podsjetimo se, panični poremećaj je zapravo strah od straha i što ga više izbjegavamo, to je on jači. Također se radi i na promjeni načina tumačenja situacije. Treba napomenuti da je kod samog paničnog poremećaja važno potražiti pomoć stručnjaka te da ovi savjeti ne mogu služiti umjesto terapijskog tretmana – zaključuje Garašić.
Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna