Na iste adrese Bulj je godinu kasnije, 4. lipnja 2012., uputio požurnicu, ali nikakvog odgovora, kaže, nema.
Bulj ističe da ga je na ponovno postavljanje istog pitanja potaknula informacija kako USKOK na osnovi Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije vodi postupak protiv pojedinaca vezanih uz tvrtku “Gavrilović” iz Petrinje.
U Sinju se, tvrdi, dogodio gotovo istovjetan scenarij kao i u slučaju Gavrilovića jer se u oba slučaja radi o zloporabi novca namijenjenog nabavi oružja za obranu. Zašto gospoda iz DORH-a primjenjuju zakon za Đuru iz Petrinje, a ne i za Đuru iz Sinja, pita.
Podsjećajući glavnog državnog odvjetnika Cvitana na genezu nestanka 1.400.000 njemačkih maraka iz blagajne tadašnje općine, a radilo se o novcu dobivenom iz Zagreba za sanaciju šteta od potresa koji su u Općini Sinj prenamijenili za nabavu oružja, Bulj zaključuje kako su osiromašeni građani Sinja i Cetinske krajine nakon 25 godina zaslužili znatI kamo je nestao taj novac.
Zahtijevajući od DORH-a da “locira, uhiti, procesuira i osudi ratne profitere”, a novac s kamatama, po Buljevoj računici više od 20 milijuna eura, da se uplati u osiromašenu i opustošenu blagajnu grada Sinja.
T. Paštar
