Dernek u Ogorju: 'Dok čujemo ojkalicu, gangu, reru, dok se ovdi piva, znamo da postojimo!'

"U Ogorju je pivat milina, pozdravlja vas pjevačka skupina" – zaojkala je mješovita pjevačka skupina iz Kljaka, na pozornici tik ispod groblja i crkve Svetoga Jure u Ogorju, u Općini Muć, na 20. jubilarnom derneku!

Skupili su se brojni mještani pljeskom zahvaliti i podržati nastup deset kulturno-umjetničkih društava, te izvedbe učenika Osnovne škole Braća Radić iz Ogorja, a sve povodom značajnog jubileja - 120 godina postavljanja oltara u crkvi Sveti Jure u Ogorju, te dva desetljeća od obnavljanja derneka u splitsko-dalmatinskoj Zagori.

Pa je po starinski opet podno kršne Svilaje odzvanjala pjesma, "igralo" se kolo, reralo, gangalo, ojkalo, pivalo iz sveg glasa.

- Izvadili smo nošnje iz škrinja, spriječili moljce da unište naše blago. Samo je šteta što su nam neki članovi u koroti, drugi na svečanosti krizme, pa je od nas četrdesetak, na pozornici bilo manje od dvadeset. No glavno da smo zabalali, kako se kod nas kaže igrali – uglas nam iznose situaciju domaćini ove fešte na ogoračkom platou Zoran Boko i Mladen Leskur, prvi predsjednik Kulturno-umjetničkog društva "Komaštre", a drugi, kako sam za sebe kaže, "Katica za sve".

- Teško je sve organizirati, mladi nam odlaze, sve je manje članova, no ne damo se. Čuvat ćemo naše običaje dok smo živi – prisnažuje bračni par Ana i Marko Kapetanović, također dio organizacijska "poluge" i čuvari baštine, jer ako se oni svi zajedno ne trude, što će mladima u nasljedstvo ostaviti.

A da su na dobrom putu, bez obzira na poteškoće – besparicu, ulaganje u nošnje, zadržavanje mladih u društvu – vidjelo se i među publikom. Od najstarijih do onih najmlađih, smjestili su se ispred pozornice, pljeskom nagrađujući izvedbe.

- Onaj naš diplar ti ima pune 83 godine. Joj što ću ga zezat da je falija puvat – kroz usne, jer baš puno zuba i nema, zbori nam jedan Ogoranin, pokazujući na pozornici na Jakova Dadića, vremešnog no dobro držećeg diplara.
Ne želi otkriti svoj identitet naš sugovornik, tek kaže kako ima ime u sveca zaštitnika mista – svetog Juru – a ako kaže "bezime" u problemu će biti.

- Osvetit će mi se diplar Jakov – i budućnost već zna ovaj starac, te s ponosom prati događanja na pozornici gdje nastupaju djeca iz mjesne osnovne škole.

I njemu je kao svima žao, tuga ga hvata, što je sve manje "dice" u razredima, no drago mu je što dolaze mlađi sa svojim potomcima barem na – dernek. Dolaze vidjeti kako su su to nekada družili njihovi djede i bake, kako su se kupovale "đinđe", pjevalo, plesalo, pripovjedalo, upoznavalo sa neznanom rodbinom, raspitivalo što je sa onima koji više ne žive tu...

- Ovo je odlično. Baš mi je drago što sam imala priliku ovo vidjeti. Došla sam kod rodbine, u kuću svoje bake Kapetanović, pa se nadam kako će domaći KUD "Komaštre" doći i kod nas u Đakovo, na "Đakovačke vezove" u srpnju – najavljuje nam buduće gostovanje Ogorana, Marija Orešković, 31-godišnja gošća iz slavonske ravnice.

Poznato je kako se odavno Đakovčani susreću sa iseljavanjem mladih, ali se ne predaju i predano rade na očuvanju tradicije, kao i naši Dalmatinci.

- Dok čujemo ovdi ojkalicu, gangu, reru, dok se ovdi piva, znamo da postojimo. I pomoći ćemo vam i dalje. Hvala vam Ogorani na vašem trudu – istaknuo je i zahvalio se svojim mještanima načelnik Općine Muć Filip Stupalo.

Naime i općina pomaže ovaj događaj, uz glavnog sponzora i zaštitnika Ogorja Željka Keruma.

- A vidi baluna – ne obazirući se na one starije koji pomno slušaju što se "piva" i što se pleše, pokazuje nam grupica mlađahnih stanovnika ovog dijela Zagore svoje "blago" na derneku.

Jedan desetogodišnjak sa plastičnim pištoljem u ruci, drugi koju godinu stariji sa balunčićem na konopu, dvije curice sa novim obručima za kosu...

Stigli su iz Pribuda, drugi iz Bračevića, i sada se našli u zajedničkoj igri, trčeći između klupa, oko štandova sa igračkama, odjećom, raznim sitnicama, ili šanka sa pićem, gdje odrasli redom muškarci, sa pivom u ruci "divane" o tome što treba napraviti. Kako bi nam svima u državi bilo bolje, kako bi imali najjaču nogometnu reprezentaciju i Hajduka prvaka...

Znaju vam oni sve o politici, a znaju i što bi trebalo njihovom kraju da se napokon mladi počnu vraćati na ognjišta svojih djedova, pa će i ovo očuvanje tradicije imati - smisla!

- Vidi lipotice moja, ove prirode, vidi Svilaje zelene. Gore su nekad bila stada ovaca, Mesoprometove kladionice, doli ispod fazanerija... Sada nema ničega, ni domaće beštije ni ljudi. Poskoci zavladali. A sve se dade rišit' jednostavno. Dajte nan' vodu na ogorački plato, pa ćeš vidit kuća s bazenom i turista. Već u dvi kuće dolaze i guštaju.

A na konjima doli u Ivica Kurabase i Stipe Boko na Raduniću, su non-stop neki stranjski ljudi. Plaćaju da ovdi budu sedam dana, jašu po planini, daju puste eure za ovaj mir. A, mi bižimo u grad! Pa nema ni autobusa dole do Muća, do općine nan', do likara ako ćeš ić'.

Neš' ti pameti – staviš dva mini busa pa gonjaj ljude po Ogorju, Pribudama, Bračevićima dole do Vrbe di će se ukrcat na onaj 'drniški'. Svaka dva sata ide neki bus iz Drniša za Split. A, oni, bogati draga, ukinili autobus. To ti je najlakše.

Aj' smisli nešto pametno za radit, za učinit, ne samo uzimat i mudrovat. Ukinit, to ti je najbolje. Neka nas sve ukinu! – kroz par rečenica "cilu mudrost svita" iznio nam je mještanin, tek dopuštajući da mu prezime napišemo jer "vrag nit' ore, nit' kopa".

O gospodinu Rađi se radi, pa ako ga tko od odgovornih čuje, nek nešto i poduzme.