Duga mi je mića, ali je svaki dan potpaljuju pa je s vremenom dogorjela

Kad god neđe pročitam kako je nekome pao mrak na oči i kako je nekoga odvalio nogom, osjetim potpuno razumijevanje. Ne prema onom udarenom. Udareni i napušeni ionako ne znaju ni na kojem su planetu. Nego prema onome kome su popustile brane i membrane. Jer je čovjek. A čovjek nije savršen. Ima granice pamćenja, strpljenja, tolerancije, popuštanja. I onda pukne. Kad ja puknem, samo se čuje deračina. I hrpa vrlo originalnih psovki. Nakon pet minuta žao mi je. Sebe, naravno. Jer moja deračina nije zagrebla ni prvi sloj kože ovoga slušača.

Njemu je, naime, obraz đon. A i lakti mu imaju umetak od kože koji inače Englezi stavljaju na ona svoja karirana odijela. Dakle, mene se ne morate bojat jer uglavnom lajem i nisam još nikoga zamlatila, što ne znači da neću. Iako imam vrlo dugu miću ili fitilj. Koji je ipak samo – fitilj. Koji svaki dan potpaljuju pa je sporadično sagorio. Kažu u novinama: Nakon što se Stevka (58) grleno i srdačno nasmijala svome mužu u novoj pidžami na rige, poprativši smijeh riječima "još ti samo fali zatvorski broj", izravnim pogotkom svog muža Stevice (60) dobila je u glavu grastu s ljubičicama. Istraga je u tijeku, a rezultati će se znati nakon što se biljka iz ženine glave presadi u novu grastu. Naime, pustila je korijenje.

Ni Djedu Mrazu nije uvijek lako ostati pribran

Lucija Ocko/Cropix

Eto, niko nije oslobođen stresa. Pa ni Djed Mraz. Pomisli samo kako mu je nakon što duže vrijeme bleji sobovima u šupak! Čovječe, i mala djeca doživljavaju stresove. Slušaj zadatak iz matematike: Đe će se nać kamiondžije ako jedan krene iz Bihaća u 5, a drugi iz Zidanog Mosta u 7? Rješenje: U Konjicu, u Hamovoj krčmi na pivu. Nastupa Hajra i sedam sitnih lopova. Nisi miran ni u liječničkoj čekaonici. Dođe neki, sjedne kraj tebe, a sve okolo slobodna mjesta i previja se od bolova u stomku. U jednom trenutku opuštanja, iznenadivši i sam sebe, odvali šupčani zvuk raketom zemlja-zrak i odskoči sa stolice. Da nije sile teže, ko zna dokle bi doguro.

Sreća da unutra nije imo mrkvu. Inače bi polomio sve prozore. Ipak je, na opće veselje svih medicinskih službenika, uspio aktivirat protupožarni sustav. Vatreni momak! Iz svojih jazbina svi izlaze bestimajući. Iako smo tu stoljećima, mi u čekaonici imamo malo dulju miću. Samo smo umrli od smijeha. Neki i stvarno. Mića ili fitilj polako mi izgara i kad mi nadođe tzv. velika potreba, a zahoda niđe. Ugledam neki restoran sa 17 zvjezdica i uletim bez razmišljanja. Plop...aaaa...plop. Izlazim vanka kadli pred vratima namrgođena baba.

Mića je Maji duga, ali i najdulji fitilj s vremenom dogori

Cropix/

Deset eura, kaže mi. Zašto, majke ti, deset eura, pa nisam jela šnicele, nego sam ih izbacila iz sebe. Po kom principu, života ti? Po hovnu, kaže. A ja sam imala dva plopa. Jedan plop – pet eura. Mića mi je u ozbiljnoj opasnosti kad mi se čini (i ne samo meni) neka nepravda. Štojaznam, kad traže od mene da budem administrator ili licemjerni robot s falsim osmijehom, a ja to nisam niti mogu biti. Nisam za to sposobna ni osposobljena. Ko što administratori nikad ne bi mogli radit ovo čim se ja bavim. Ruku na srce, ima ih previše koji misle da mogu. Kad može Maja, mogu i ja. Miće ti Irudove.

Maja