FILM TJEDNA Čudo

Prije tridesetak godina veliki je redatelj Peter Bogdanovich rasplakao svijet dramom 'Maska', o adolescentu deformiranog lica koji se uz podršku neprilagođene majke (Cher je za nastup nagrađena Zlatnom palmom) bori s društvenim predrasudama. Hoće li i Julia Robert biti nagrađena za ulogu majke desetogodišnjaka izbrazdanog lica, vidjet će se kad 'Čudo' zatvori svoj krug u multipleksima.

Prigodno smješten u emocijama nabijeno predbožićno vrijeme, film Stephena Chboskya priča o nadarenom i hrabrom desetogodišnjaku Auggieu koji na majčin nagovor polazi u 'normalnu školu' i ondje se susreće sa zazorom vršnjaka i bullyingom. 'Čudo' je film koji po naravi igra na skliskom terenu. Vršnjačko nasilje i problemi djece s vidljivim tjelesnim manama motivi su koji autora lako mogu odvući u bespuća patetike.

Osim ako se okanite dociranja i teške teme okrenete na pozitivu, kako je to učinio Chbosky. Uvođenjem doziranog humora izbjegao je ponor stereotipa i sladunjavosti, a opet uspio prenijeti ključnu poruku – način (ne)prihvaćanja drugačijih osobna je karta svakog pojedinca.


Mali kanadski glumac Jacob Tremblay (debitirao je preklani u hvaljenom trileru 'Soba') odlično je portretirao inteligentnog i hrabrog dječaka, iznimno osjetljivog na uvrede koje dobiva na račun izgleda. U filmu je sva pažnja usmjerena na Auggiev hendikep zbog kojeg trpi cijela njegova obitelj, posebno starija sestra ( Izabela Vidović, mlada američka nada hrvatskih korijena) koja je u drugom planu, no zbog toga ne mrzi brata.

Uloga dobrodušnog dječakova oca, vjerojatno ne slučajno, povjerena je posrnulom komičaru Owenu Wilsonu koji se vedrinom bori protiv čemernog roditeljstva. Mali glumci koji tumače Auggijeve školske kolege kvalitetno su odradili zadatak, a i veteran Mandy Patinkin je kao ravnatelj škole odigrao dojmljivu epizodu.

'Čudo' na prvi pogled možda djeluje kao nešto već viđeno, no ponavljanje motiva u službi identifikacije gledatelja s likovima nikad nije naodmet. Zamjerka ide na račun filmskih poglavlja, sasvim nepotrebno označenih imenima junaka koji u njima ostaju nedorađeni zbog čvrstog fokusa na Auggieje dogodovštine.

Film snimljen prema dječjem bestelleru Raquel J. Palacio nipošto nije veći od života, ima prenaglašen 'happy end', ali ipak prigodno poziva na promišljanje o univerzalnim vrijednostima. Publiku koja sa skepsom gleda na takva ostvarenja u kino bi mogao privući angžaman Julie Roberts. Poznato je da vječna 'zgodna žena' u posljednje vrijeme pažljivo bira angažmane, a izborom ovog o dječaku skrivenim iza skafandera zasigurno nije pogriješila.