FILM TJEDNA Kula tmine

Vrag je svijetle puti, a spasitelj čovječanstva Afroamaerikanac. Takvu nam apokaliptičnu sliku svjetova nudi filmska adaptacija 'Kule tmine', književnog serijala američkog kralja horrora Stephena Kinga. Kingov bestseler od ranih 1980-tih do danas multiplicirao se u osam nastavaka i zavapio za promjenom medija. Prevagnula je kino verzija koju je autor pomno pratio od pretprodukcije do aktualne kolovoške premijere.

Specijalizirani mediji javljaju kako je King konačnim proizvodom iznimno zadovoljan, no upitno je hoće li njegov entuzijazam dijeliti i publika. Jer film Nikolaja Arcela, danskog debitanta u redateljskoj A ligi (pročuo se na Berlinaleu 2012. po kostimiranoj drami 'Kraljevska afera' s Alicijom Vikander), ne plijeni ni originalnošću ni dubinom poruke.

Riječ je tu o čudnom križancu znanstvene fantastike i westerna koji tematizira slutnju uništenja famozne kule – monolita, jedinog jamstva stabilnosti Zemlje i ostatka svemira. Padne li kula, univerzumom će zavladati horde čudovišta koja se napajaju tuđim traumama. A upravo to je cilj zlog magičara Waltera, Čovjeka u crnom (Matthew McConaughey) koji zloupotrebljava mentalnu snagu zatočene djece ne bi li izdaleka skršio kulu.

Zlotvora u svojim vizijama vidi njujorški adolescent Jake (Tom Taylor), kojemu Walter u snove dolazi zajedno s tamnoputim Rolandom Revolverašem (Idris Elba). Samotnjak Roland se iz privatnih razloga zaklinje da će dušmanina Waltera dokrajčiti i spasiti kulu od rušenja, no ne ide mu baš. Ni mali Jake majci i očuhu ne uspijeva dokazati da njegove crtane vizije nisu znak ludila. Stoga kroz vremenski portal bježi u mjesto zvano Međusvijet i tamo se udružuje s Revolverašem u borbi protiv zla i destrukcije.

Filmski uradak pun žanrovskih zakrpa, posuđenica i nedorečenosti od potpunog kolapsa spašavaju tek glumačke izvedbe 'good guys'. Mlađahni Taylor odličan je u ulozi hipersenzibilnog dječaka na pragu odrastanja. Zvijezda TV uspješnice 'Žica' Idris Elba u velikom stilu vraća se u Grad nakon nedavnog live DJ nastupa u CC Revelin.

Da nije Elbine karizme i Taylorove mladalačke prirodnosti, Kingova ekranizacija urušila bi se gore od njegove književne tamne kule kojoj temelje dodatno potkopava ispodprosječna izvedba oskarovca McConaugheya. Od glumčevih iritantnih gegova i preglumljivanja lošija je samo crna vlasulja koja njegovu Walteru umjesto raspučinski zastrašujućeg, daje izgled lakrdijaša. Dobra vijest je da Arcelova tortura zbog upadljivih kraćenja u montaži traje tek sat i pol.