Novi prilog pomodnim filmovima distopije i prva proljetna lasta ovosezonskih ZF trilera zove se 'Opsadno stanje' i donosi još jedan prikaz svijeta kakav bi mogao izgledati da njime zagospodare izvanzemaljci.
Miroljubiva koegzistencija ljudi i aliena koji fizički ujedinjuju odlike gigantskog ježa i paklare, samo je privid. Svemirci su 'zakonodavci' koji miruju u podzemlju dok ih ne izazove čovječanstvo striktno podijeljeno na kolaboracioniste i protivnike režima.
Granični slučaj je deziluzionirani policijski dužnosnik William Mulligan (neobično izdanje prekaljenog komičara Johna Goodmana, filmskog Freda Kremenka), čuvar zakona koji bdije nad sinom svog ubijenog kolege Gabrielom (Ashton Sanders), mlađahnim pripadnikom pokreta otpora.
Film Britanca Ruperta Wyatta, poznatog po režiji novije verzije 'Planeta majmuna', složenac je različitih komponenti koje rastrzana radnja teško drži na okupu. Ima tu mrvica horrora kroz doziranu pojavu kolonizatora iz svemira, aluzija na krizu demokracije koju Zemljani ne mogu razriješiti bez upliva viših sila, pa čak i stadionskih manifestacija 'jedinstva' nalik sjevernokorejskim sletovima u čast Velikog vođe…
Pobunjenici u međusobnoj komunikaciji koriste metode mnogo starije od digitalnog doba, golubove pismonoše i papirnate novinske oglase, što je zgodna kritika aktualne globalne opsesije visokom tehnologijom. Nažalost, takvih je aluzija premalo da bi ovaj relativno jeftini ZF (stajao je skromnih 25 milijuna dolara) izdržao test uvjerljivosti.
Nadasve u pogledu glume, gdje osim karizmatičnog Goodmana, a i njega je teško zamisliti kao okrutnog kvislinškog isljednika, svi ostali samo smetaju u kadru. Posebno problematičan je odnos između zaštitnika Mulligana i nezrelog pobunjenika Gabriela koji uopće ne odaje dojam posvećenog borca i osvetnika.
Tamnoputi mladac Sanders ovom je ulogom bacio debelu sjenu na nastup u oskarovskoj 'Mjesečini'. Scenaristički tanka je i priprema atentata na ljudskog suradnika svemiraca, lika s facom balkanskog političkog hohštaplera. Tu u uzvišenu misiju smaknuća izdajnika kreće šačica nasumice okupljenih gerilaca čija nam motivacija sasvim izmiče.
Utješno je da stara izreka kaže kako jedna lasta ne čini proljeće – za nadati se da 'Opsadno stanje' nije najava niza distopijskih pripovijesti koje životare od reciklaže već viđenih motiva, tema i dilema.