Od prvog pojavljivanja Imperator Furiose u ‘Divljoj cesti‘ (‘Fury road‘), bilo je jasno da lik jednoruke ćelave ratnice ima potencijal za samostalan film. Te 2015. u četvrtom je nastavku postapokaliptične pustinjske sage o Mad Maxu neumoljivu osvetnicu suvereno odglumila Charlize Theron da bi devet godina kasnije protetičku kandžu navukla njezina mlađa kolegica, eterična blondina Anya Taylor - Joy, prije izbrijavanja filmska brineta.
Tijekom desetljetne stanke, vanjske okolnosti su išle u prilog oživljavanju Furiose. Na valu #MeToo pokreta, snažne i samosvjesne žene u naslovnim ulogama gotovo su postale standard blockbustera, a u spoju s jačinom brenda Mad Maxa snimanje petog dijela serijala nametnulo se kao siguran ulog.
Kultni australski redatelj George Miller, tvorac Pobješnjelog Maxa koji je proslavio danas prilično ruiniranog Mela Gibsona, prepoznao je trenutak kad će publiku ponovno gurnuti u žarište ratova za kontrolu nad rijetkim preostalim energentima. Od prvog kadra ‘petice‘ nema zabune: vrtlog akcije usisava sve pred sobom, dijaloge, pozadinu priče, profilaciju junaka i dubinu poruke.
Frenetične izmjene scena jurećih karavana sklepanih od dijelova nekad snažnih motora i kamiona izmjenjuju se s osebujnim protagonistima i lokalitetima, zračnim napadima i festivalom eksplozija kao nikad dosad. Miller se u pustopoljinama Novog Južnog Walesa vizualno razmahao do krajnjih granica nauštrb naracije. Potvrda tomu je tek tridesetak rečenica koje u dva i pol sata trajanja ove fertutme izgovori glavna junakinja.
No, kod Taylor-Joy ciljani manjak replika nije prepreka, mlađahna nositeljica Zlatnog globusa za ulogu šahistice u Daminu gambitu spretno pomiče figure i u ovom akcijskom spektaklu. Kod nje se fizička krhkost isprepliće s mentalnom snagom i osvetoljubivošću: nova je Furiosa vibrantna predstavnica mlađe generacije, makar još u laganoj sjeni dominantne prethodnice. Možda bi iz te sjene i izašla da je na suprotnoj strani bio upečatljiviji zlikovac od Dementusa.
Već i samo ime glavnog negativca vuče na kognitivnu nedostatnost, pa se opravdano zapitati nije li se zlotvor mogao, primjerice, znati Malus ili Diabolicus? No što je tu je, generalije su zadane, a glumac odabran, i to pogrešno. Chris Hemsworth u ulogu nemilosrdnog vođe horde bikera unosi previše nonšalantnosti iz svoje marvelovske prošlosti.
Dementus naprosto nije Thor iz Avengersa, a Hemsworth gura baš tu analogiju. Količini nasilja koje generira njegov junak s crvenim plaštem ležernost naprosto ne pristaje. Ni drugi muški lik, Pretorian Jack (Tom Burke), predmet Furiosina romantičnog interesa, nije najsretnije portretiran. Kao vozač kompozicije cisterni je besprijekoran, ali emotivno kržljav i odveć kratkotrajan da bi ostavio traga.
Immortan Joe (višestruko zakrabuljeni Australac Lachy Hulme), poznat nam i iz Divlje ceste, ostaje tako jedini jači adut muškog roda u sagi o preživljavanju u divljini zalaska civilizacije. Kako će Miller dalje trasirati priču o policajcu Maxu Rockatanskom koja traje već dugih 45 godina nije zahvalno prognozirati.
Milleru je već osamdeset, njegov kultni junak Max u ‘petici‘ se niti ne spominje...Bilo to znakovito ili ne, valja priznati da redatelj veteran zanatski još impresionira i ima štošta za pokazati. ‘Furiosa‘ nije najbolji film Millerove fantastične pentalogije, no svakako joj jamči opstanak. Bilo bi šteta ne posvjedočiti svemu čime nas može iznenaditi opus ovog dugovječnog sineasta.