Više od 30 godina prošlo je otkako su u ‘Jurskom parku’ Stevena Spielberga genetskim inženjeringom oživljeni dinosauri iz prapovijesti dogalopirali u moderno doba i napravili pometnju među znanstvenicima. Divovski gušteri iz novog znanstvenofantastičnog filma o preživljavanju ‘Kraj hrastove ulice’ nisu toliko sofisticirani. Umjesto paleontologa, naganjaju stanovnike ubavog američkog predgrađa iz ranih 1980-ih koji su se u potpuno nerazjašnjenim okolnostima zatekli u paralelnom svemiru obraslom vegetacijom iz doba mezozoika.
Zbog čega je za put kroz vrijeme umjesto cijelog planeta izabran samo jedan kvart i po čijoj direktivi, nije jasno. A taj mini transfer među svjetovima tek je jedna u nizu bizarnosti ostvarenja u kojem se na jednom mjestu isprepleću dozlaboga loše obrađeni motivi proganjanja i krvoprolića iz ‘Stranger Thingsa’, ‘Ralja’ i obiteljskih horora Stephena Kinga. U skladu s očekivanjima, dinosaura iz druge dimenzije ima raznih vrsta i prehrambenih navika, no većini je specijalitet dezorijentirana čeljad koja uokolo glavinja u smrtnom strahu.
Teško je shvatiti zbog čega se Anne Hathaway, holivudska zvijezda u usponu (ove godine gledali smo je u nastavku ‘Prade’ i odličnoj izvedbi Penelope u ‘Odiseji’), prihvatila uloge Denise Platt, bezlične kućanice i braniteljice ognjišta sa sačmaricom. Nastup je to glumački svakako ispod njezine razine, ali da može još i gore, pokazao je Ewan McGregor kao gospodin Greg Platt. Nekoć poznat i priznat kao junak kultnog ‘Trainspottinga’ i Jedi vitez iz ‘Star Warsa’, taj Škot danas, s vidljivim tragovima estetskih zahvata, pristaje i na kudikamo trivijalnije izazove. Njegov pater familias ovdje je tek skica čovjeka s bračnim i poslovnim nedaćama kod kojeg manjak osobnosti zamjenjuju trkačke sposobnosti.
Blijede su pojave i djeca supružnika Platt: mladi Christian Convery kao tinejdžer Brian u bijegu pred kandžama reptila postaje žrtva slabo rastumačenog bullyinga. Sestra mu Audrey (kanadska pjevačica i glumica Maisy Stella), ničim izazvana obožavateljica djela Carla Sagana, u autu sluša onodobni hit Stevea Winwooda dok očekivani vrhunac napetosti jednostavno izostaje.
A što tek reći o vremenskim crvotočinama koje se u hodu pale i gase poput reflektora baš kad netko poželi u njih uskočiti?! Ako se išta suvislo dade iščitati iz ovog ostvarenja koje duboko zalazi u zonu trasha, onda je to taktika mještana suburbije. S izuzetkom jednog primjera međurasne tolerancije (a i taj je jalovo predočen), žrtve napada dinosaura umjesto zajedničkog otpora nemanima biraju metodu spašavanja vlastite kože. Ako je alosaur proždro mog susjeda, to bolje po mene.
Humanistu Spielbergu se takav pristup sigurno ne bi svidio, no moćni producent J. J. Abrams (TV serijal Lost, Zvjezdane staze, Star Wars epizode 7 i 9) očito je mislio da je ‘Oak Street’ siguran zgoditak. No, pokušaj podvale komada pulpa pod dubokouman film o herojstvu naprosto ne prolazi, čak ni kad ga režira stručnjak za nadnaravno David Robert Mitchell, potpisnik hvaljenog ‘It Follows’.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....