Histerija oko Miša Kovača, njegovog koncerta, majica s njegovim likom i fama koja se stvorila oko njega zasigurno će i dalje biti tema broj jedan, a i nekih davnih dana, kako priča naš sugovornik Frano Cetinić, "kad je Mišo bio bog", u Dubrovniku je, kao i vjerojatno svugdje u ostatku jadranskih gradova, imao jednak tretman. Nešto na tragu Iva Labaša i Elizabeth Taylor i famoznog Ivovog autograma tadašnjoj glumačkoj kraljici svijeta, tako je i Mišo prošao na Kunejima.
-Bio sam potrčko starijoj ekipi s 13 i pol godina i sve živo naučio od njih. Imponirala mi je ta ekipa, oni su pazili na nas ali nas i iskorištavali što je ipak nama koristilo da uđemo u tajne života. Jedna od tajni bila je i kako isprdit' svakoga tko bi nam se našao na putu. Mlado, željno dokazivanja, komentari na sve i svašta...I jednog dana na Kuneje je došao Mišo Kovač sa svojom Ajkulom vodeći pod ruku tadašnju ljepoticu Anitu Baturinu..." - priča Cetinić.
Parkirana Ajkula, ljepotica pod rukom
To su bili dani Mišove slave nakon kojih su uslijedile godine kad je, kaže nam, bio bog, a to što je došao s tim citroenom, s kojim će doći i na veliki koncert, popularnom Ajkulom ili Žabom kako su je zvali, bilo je, dodaje Cetinić jednako kad da je netko sletio s jumbo jetom na Kuneje.
-Ma to je bilo čudo od auta. A usto, tad je počeo izlaziti s Anitom Baturinom, ljepoticom samo takvom, i još u tom autu... Kako je Luko Bratičević bio menadžer svih ondašnjih velikih zvijezda uključujući i Miša Kovača, organizirao mu je koncert u Sindikata. Tad se Mišo tek rastavio od prve žene i nije baš bio svoj, a znaš u ta je doba on bio onako dosta ku*čevit. Netko je prije toga negdje napisao da Mišo ne zna pjevat', da nema sluha, na što je on poludio jer je bio malo rastrojen, a i tad je Vice Vukov bio dežurni slavuj, a Luko mu isto bio menadžer. Nije tad Mišu bilo lako. To je Kunejcima dalo dovoljno materijala..."
Od Frana se, kao dežurnog potrčka, tražilo da u Sindikata donese bocu konjaka Rubin, a u tek izgrađeni hotel Libertas, u tavernu, famoznu tavernu koja je zabavljala generacije Dubrovčana i turista, Mišo je dolazio kao gost. Na putu do Libertasa svrnuo je Mišo s Ajkulom i Anitom preko Kuneja, gdje ga je dočekala ekipa, taman spremna za škerac.
Četiri metra za kibicanje
-Kad danas pitaš preostale s Kuneja, svi su tog trena bili tamo! A nisu! Ali nije ni bitno, krenulo je zafrkavanje akonto Miša, sluha, popularnosti, auta i ženske, znaš kako to ide, kad smo klinci željni dokazivanja, svega je tu bilo, porječkali su se. Oni njemu, on njima. Ali suprotno od onega što se priča, fizičkog sukoba nije bilo, samo verbalnog pod*ebavanja. Mišo je skužio da mu je bolje odustati, ipak je nova ljepotica bila s njime pod rukom, i to je bilo to. A zujao je stalno po Gradu, tad nije bilo prometa, tramvaj i pokoje auto, svi smo blejali što u auto, što u Anitu Baturinu" - priča Cetinić dogodovštine s Mišom.
I danas, dodaje Cetinić, kad čita intervjue s Mišom, malo ga zaboli duša.
-Odma' ću ti reć, kaže da nije volio Arsena, a volio je Olivera i što ja znam - ma u ta doba on ti nije volio nikoga! I to je bila poznata stvar. Kao što je poznato da od pogibije sina Mišo više nije isti čovjek, Čini mi se da ga sad iskorištavaju u općoj histeriji oko Hajduka, ali dobro, što je - tu je. Meni je zauvijek ostala ova priča s Kuneja u sjećanju..."
