Redatelj Christopher Nolan oduvijek je stremio megalomanskim, na različite načine revolucionarnim, projektima. Njegov Batman donio je svojedobno snažan odmak u prikazu lika usamljenog zaštitnika slabijih, Interstellar je ponudio filozofsko promišljanje svemira, Dunkirk razmetljivu ratnu dramu, a razmjerno još svježi Oppenheimer nesvakidašnju biografiju tvorca atomske bombe. Kad je najavio angažman na ‘Odiseji‘, mnogi su pomislili da će Nolanovo viđenje starogrčkog klasičnog epa biti još jedan eksperiment, to više jer je gotovo trosatni spektakl u cijelosti snimao IMAX tehnologijom.
I doista je to bio pokus, odvažan iskorak u nepoznato, od onih koji autoru mogu zaljuljati cijelu karijeru ako otkližu u neuspjeh. Nolan je ugled još jednom stavio na kocku i pogodio. Taj matematičar emocija, kako ga je jednom prigodom nazvao meksički kolega Guillermo del Toro, u filmsku je epopeju o ukletom kralju Itake udrobio sastojke Ilijade i Odiseje, te ih osuvremenio porukom o prokletstvu ratnih zločina.
Nolanov Odisej je razočarani agresor na povratku iz razorene Troje, napola ateist, posrnuli vođa kojemu se stado osipa i čovjek koji kroz godine patnje shvaća da je obiteljski mir važniji od avanturizma. Sve te odlike snažno i dojmljivo prenosi Matt Damon, izniman glumac koji je uloge bjegunca usavršio kroz špijunske trilere o Jasonu Bourneu. Damonov Odisej je zapravo antijunak, survivor s agendom jačom i od srdžbe bogova.
Anne Hathaway u ulozi kraljice Penelope fini je spoj vanjske krhkosti i unutarnje snage žene koju nevolje nauče pragmatičnosti, dok Tom Holland kao Odisejev sin osvetnik Telemah ostaje u sjeni svoje formativne uloge tinejdžerskog Spider-Mana.
Robert Pattinson je od vampirske ‘Sumrak sage‘ glumački evoluirao, što potvrđuje gradeći lik opakog Penelopinog prosca Antinoja. Među najupečatljivijim pojavnostima ‘Odiseje‘ svakako je Samantha Morton kao čarobica Kirka, protofeministica kojoj su svinje mnogo više od mesa za gozbu. Ostala tri sporedna ženska lika, makar ih glume aktualne holivudske teškašice, ostaju nedorađena.
Charlize Theron kao nimfa Calypso ne uspijeva prikazati svu tragediju zaljubljenosti u Odiseja. Zendaya ni izgledom ni zastupljenošću ne dohvaća svemoć mudre božice Atene. Lupita Nyong‘o u dvostrukoj ulozi Helene Trojanske i Klitemnestre svedena je na statisticu.
Redatelj s pažnjom tka mitološki tepih: trojanski mu konj impresionira i izgledom i kapacitiranošću, jednooki Polifem i razbijači Lestrigonci zastrušuju, a pojavom u crnom oklopu plijeni i glavni zapovjednik ahejskih trupa, demonski Agamemnon (Benny Safdie). Četvrt milijarde dolara vrijedna ‘Odiseja‘, prožeta je glazbom Ludwiga Göranssona koja modernizira zvuk glazbala iz homerovskog doba. Nolanov film posustalom žanru povijesne fantazije nedvojbeno daje novi impuls. Jednako tako jasno vuče paralelu s današnjim svijetom. Višak agresije, grabež i malicioznost potaknute izostankom moralnih i društvenih regula daju isti rezultat i u antici i u našem vremenu napredne AI.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....